(and not just for men)

četvrtak , 27.02.2014.

sometimes we could be hunters, but we are always prey of own heart

BBB ili ti ga BILIĆ, BAGO, BOLKOVIĆ

subota , 22.02.2014.

U jednom postu propitano je, briše li Milanović novinarima pod?

Ne može se s ni jednim novinarom, točnije sugovornikom obrisati pod u koliko se isti drži sadržaja i disciplinirano ga provodi. U tu disciplinu spada kultura pitanja i odgovora kao i inzistiranje na egzaktnom provođenju te forme, sve drugo je pitanje otvaranja vrata taština.

objektivno iskustvo

petak , 21.02.2014.

Čudan je danas dan,
mnogo njih je tvrdilo da postoji OBJEKTIVNO ISKUSTVO i samo jedan, ali tek iz inata (i bez razumijevanja) da INFORMACIJA NE MOŽE POSTOJATI NEOVISNO OD PROMATRAČA.

Stope tih koraka slučajno ili namjerno napravljenih mimo ritma pa čak i njihove unutarnje glazbe, snažno podvlače misao Gregory Batesona - NE MOŽETE NAUČITI PLESATI ČITAJUĆI KNJIGU.

Ujedno prizivajući jednu moju (koju već neko vrijeme ne izbijam iz glave) > if I would you, I wouldn't like myself too <

[a slika je simbolična, kao i sve drugo što učinimo takvim]

Klošurtanti

četvrtak , 20.02.2014.

Nekada klošari danas konzultanti,
od banalnog do vulgarnog projektirani poslovni poduhvati, a svi na rubu prevare.
Nova je to generacija uspjeha koja odraz svoga sjaja zahtjeva i od društvenih mreža.
Poznajući i prepoznajući nove, jednako izgubljenih i neprepoznatih bitnosti te
više sebe radi, nego kakve obrane, linkam ovaj video.
https://www.youtube.com/watch?v=L9O8j9QPZc8

Oznake: klošar, konzultant

life is wonderful unstoppable

utorak , 18.02.2014.

znate ono kad imate novu curu pa joj zeznete eko sustav
(hormoni, bubuljice, crvenila i druge radosti - to je zapravo super, samo znači da reagira na vas i da ne možeš zaustavit' život)
ne znam kao sam se se sjetio ovoga, no eto i to je nekakav početak dana :-)

Biografija VS Karijera

nedjelja , 16.02.2014.

Kaže čovjek, tvoja biografija je bolja od tvoje karijere.

Što reći, no složiti se s njime :-)

MAGLE RATA

petak , 14.02.2014.

(osvrt na intervju Romana Bolkovića s premijerom Zoranom Milanovićem)

Zoran Milanović je velik' političar, snažnog garda i vrlo definirane distance na maču koja određuje dubinu do koje vas probija tijekom intervjua. Vrlo usredotočen, startan, kreće iz druge brzine (poput BMW automatika), retoričan, sistematičnošću uvjetovanog cinizma održat' će tonus ritma u kojem se najbolje snalazi (ili se jednostavno sam sebi najviše sviđa, no to nije presudno, a ni po cjelinu važno).
Nije mi jasno temeljem čega su mnogi novinari i portali pronašli rupe koje su zatim ispunili kritikom.
Romanov koncept barem u drugom dijelu intervjua je dobro postavljen, no pomalo defanzivno (u oba dijela) proveden. Milanović to rutinerski koristi i radi sebi jedan od najboljih PRa od početka mandata. Ispravak, najbolji.

Jedina točka gdje je i strateško i strukturno ranjiv je kontinuum pozivanja na iskustvo, točnije povijest kao referentnu točku za argumnetiranje datosti i određivanje smjera putanje razvoja. Ipak, za razmontirati tako nešto bilo bi potrebno drugačije konceptualno i tematski postaviti intervju, a što vjerujem Bolkoviću nije ni bila namjera.

Gotovo zdravorazumski nameće se premisa da je Milanović "ranjiv" samo u odnosu na ekipu kojom je okružen.

Šteta, mogao je biti dobar premijer na čelu zemlje koja je polučila oporavak kroz reforme koje su pripremljene sinkrono, cjelovito i kompatibilno kroz sve ključne nacionalne segmente te provedene od strane odgovornih ministara na temelju ljudskim vrednotama omeđenih načela po pravdi prava i zakona. Uz društvo koje im možda ne bi poklonilo drugi mandat, ali bi dobilo jasne konture očekivanja od drugih opcija.

Ne mogu reći šteta što smo živjeli loše, jer se to kosi s mojim na sutra orjentiranim pogledima, al' zato mogu reći šteta što ćemo živjeti loše

(a moglo je bolje)!

NO KID LEFT BEHIND

srijeda , 12.02.2014.

još mi se nekako neda pročitati Bolkovićev intervju s Milanovićem.
Ili ću se zabiti u vakum ili pročitati što drugi nisu?
Nije potrebno biti genije da spoznaš gdje je problem, što ga je uzrokovalo i kako ga riješiti. Baš kao što ne treba priznavati pamet gdje je nema, ali se treba do kraja života boriti da se nekoga ne nazove glupim.

Bilo je dječje nepravde i nepravde prema djeci - svi smo prošli to razdoblje i već tada smo znali više nego li nam treba danas.

Tko je uboo, uboo je! I ne naslađujem se vašim upitnicima, koje ne biste imali da pustite misli ispred rešetaka gardova. "No kid left behind" koncept je, korišten za jednu američku, a poslije i finsku obrazovnu kampanju. Rijetko kada fraza ili slogan toliko cjelovito i do u srž močno mogu opisati smisao kao u ovom slučaju.

U ostalom, dobrota je jedina elita koja postoji!

Ima li života nakon straha?

ponedjeljak , 10.02.2014.

Nije to naziv filma, čak ni neke new age knjige o samopomoći,
tek egoistično promišljanje eksperta za mane, a smatram da je strah najveća.

Svi se bojimo,
čak i oni koji se naizgled ne boje - boje se vjerovati.
Kada budemo u stanju potpuno vjerovati - više se nećemo bojati.

eto :-)

INFERIORNOST REFERENTNOG

ponedjeljak , 03.02.2014.



Mi smo referentno društvo.
Gotovo da nema što naučne, što kakve druge, pa sve do populističke rasprave gdje se znatan dio vremena ne provede u pozivanju (referiranju) na ovog ili onog autora, metodu ili izvor informacija. Takvi dijalozi u pravilu ne vode nigdje, točnije ne vode nigdje novo.
Izvor informacije ili usvajanje početne točke znanja, pa čak ni znanstveni „status“ ne jamči i znanstveni pristup kamo li primjenu tih istih spoznaja u novim situacijama kao i njihovo propitivanje i ugađanje za pristupanje novoj ili novo kreiranoj problematici.
Pseudo ipak najbolje prolazi pod kvazi, osobito ako je referentno s pozivanjem.
Ta obligatnost referentnog nije poštedjela u pravilu nikog tko se dnevno ili po potrebi (unutar poslovnog okružja najčešće „nižeg obrazovnog statusa“) - smatra intelektualcem. Dakako da je riječ o sarkazmu i naravno da je riječ o poluintelektualcima.
Mnogi znanstveni radnici vrlo će teško preko svojih usana prevaliti definiciju sebe kao znanstvenika, kako sam često bio svjedokom takvih „dilema“ vjerujem im u potpunosti i to vlastito propitivanje znanstvenosti kao definicije ih upravo i potvrđuje kao znanstvenike, ista je stvar i s intelektualcima i pripadajućom im definicijom.

Ipak, posebno je teško vidjeti mlade ljude kako se pozivaju na iskustvo temeljeno na znanju usvojenom na neapdejtiranoj verziji ključnog priručnika istoimene klase na faksu i niše u kojoj rade.
Kako ponekad kroz svoj savjetodavni segment posla facilitiram radionice čija je metodika u pravilu “miješanog referentnog sastava“ isti ne navodim, što kako bi fokus održao na bitnom, što kako bih iste rasteretio uspoređivanja. To ipak nije prilika da me učesnici bez obzira na navedeno ne zatraže „referentna uporišta“ izvornih autora metode. Kako ni jedan nije autor cijelog metodološkog pristupa navedem ih sve koji imaju veze s time, i tada tim istim pojedincima - lakne. Taj sindrom baštinimo kao nacija, taj gotovo kolonijalni, podanički, svesrdno nesigurni i posvemašno kompleksni (od imenice kompleks) sindrom.
Nisu nas (na)učili razmišljati, nisu nas naučili učiti, a vjerovati se ne usudimo sami po sebi. Stvoriti vlastiti misaoni model je u rangu sa šarlatanstvom, primjenjivati na njemu temeljen komunikacijski obrazac je pak u rangu s poludjeti.

S druge pak strane, referiranje bez referiranja prolazi ko' po loju. Tu mislim na jednu svježu stranku (u administrativno kronološkom smislu) čije objave što stranačke što liderske obiluju navodima koji su ponekad točno, češće s gubitkom konteksta, a najčešće i s izostankom istog - vrlo poznati navodi još poznatijih autora na koje se ne referiraju. A trebali bi, kako bi mi znali da ih uvažavaju a ne samo skrivajući koriste.

Oznake: referentni izvor

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.