gori doli

nedjelja , 25.05.2014.

Prezrena poniznost ne bi se trebala "uzdići" i poniziti one što preziru,
"dominirati" nad onim koji prezire jest samo jalov prezir!

iako mi se ponekad reciprocitet čini sasvim dobrim pristupom

kute

subota , 24.05.2014.

nosili smo kute,
kao liječnici samo plave.

kako glupo, izgledali ste kao majstori!
(Stipan 8)

Oznake: kuta

stroke

petak , 23.05.2014.

jutros me na radiju zadesila "autohtona stranka prava" u 10minutnom predstavljanju
mislim da sad znam kako izgleda moždani udar

Oznake: autohtona stranka prava

200 METARA LEĐNO S PREPONAMA

četvrtak , 22.05.2014.

Moram priznati da sam zbunjen. Ovim zbivanjima oko elementarne nepogode koja se zbiva. Načinom na koji društvo reagira. Očekivao bih potopljenost većine u dojam uronjenosti u empatiju i budne zabrinutosti oko posljedica nepogode. Ono na što nailazim, a čemu mogu pripisati i eventualan pogrešan odabir medija, u koliko je danas uopće moguće odabrati medij, jest krajnje izafektirana, gotovo „estradna“ briga te njome povezan entuzijazam koji se grči do altruističke patetike te u lupu prema samopromociji zatvara puni krug svoga životnog ciklusa. Skraćeno, uz par linkova te uz bolju varijantu ipak odlaska na lice mjesta za koje su dovoljne čizme do ispod koljena (ali radnja se ipak odvija na suhom), stvar završava s fotografijom na društvenoj mreži , dakako s lica mjesta. S druge strane, oni neki koji ne doživljavaju cijelu stvar, a kojih je previše za normalnu Gaussianovu krivulju i dalje ne doživljavaju cijelu stvar.
Kad već spomijnjem prirodnu krivulju, dozvolit ću si grubu interpretaciju u svrhu boljeg razumijevanja onoga što želim reći: 15% na temi uzavrelih, 70% uronjenih u problem i 15% onih koji bonacaju, tj. pojma nemaju što se zbiva, mislim znaju, ali imaju karakterističnu mušku spolnu bolest u odnosu na to.

Dubina podijele ovog društva samo je ocrtana konturama onih što bijaše ZA i onih što su za PROTIV, suština te podijele ne leži u grupi, njen je entitet na razini amebe jednostaničnog EGOIZMA ovijenog u membranu straha i neobrazovanosti. Čak i kada bi mesijanski proroci koji na poletu logične ljudske solidarnosti zazivaju neki novi savez (sad Yugoslavije ili kakve druge regionalne novopoveznice) bili u pravu, to isto se ne bi moglo dogoditi. Nije tome tako zbog političkih, geostrateških ili bilo kojih datosti koje papir može podnijeti, tome je tako jer mi nismo dobri sami sebi, bez obzira za koji klub igrali, nogomet il' vaterpolo, svejedno je, Egoizam je predobro sidro za plivanje.

Oznake: poplava 2014.

delat'

srijeda , 21.05.2014.

mislim da ni alkohol tako brzo ne ulazi u krv,
kao Bandićeve mudrosti u društveni krvotok

odvila se danas jedna žurna kupoprodaja profi fotoaparata kojoj svjedočih

prodavač: "pa to je više no upola manje no što smo dogovorili?"
kupac: "rek'o si da ti trebaju pare danas!?"
prodavač: "da, ali dogovoreni iznos!"
kupac: "evo, sad ga dogovaramo, a i danas ti je još kratko."
prodavač: " dogovorili smo ga telefonom i još ste rekli da je jeftino!"
kupac: "sad je jeftino! O'š ne'š Bamgladeš?"
prodavač: ok.
kupac: "ne kupuje se kad je jeftino, kupuje se kad si na koljenima!"

Ovu mudroliju sam čuo pri jednoj Bandićevoj presici.
Nevjerovatno, kako zagrebački feud brzo uči od svoga kralja.

PREKRASNE PICHKE I JAKI SEKS

utorak , 20.05.2014.

Ima ona Čorbina: „pobeći negde, daleko što dalje“. Je da je chetnik al' danas su nam nekako glave koje držimo iznad mutne vode predugo – zajedno. Ne veže voda sve, veže nevolja, jer kad bi bilo drugačije bila bi Kalkulacija. A ta pichka nije daleko od vještice Manipulacije.

Ako je ovo uvod, onda je ovo jedna priča o kalkulaciji.

Ututnjim u konzum na Cvjetnom, prije jedno mjesec dana za vrijeme onih kiša. Treba mi mlijeko, jer ću opaliti noćnu, a to bez nesa ne ide. Ubacim mlijeko, al' uzmem još i banane i tamo, na nazovimo to „voćnom odjelu“ ugledam čovjeka koji izlazeći iz očigledno nekih službenih prostorija ne označenih vrata po kojima je jasno da tamo običan svijet nema što tražiti, žurnim korakom u puloveru prilazi jednom starijem gospodinu u baloneru. Ne bi mi to sve skupa zaokupilo pažnju da nije nosio neki blok u rukama i kemijsku olovku.

Par trenutaka kasnije čekam u redu da mi naplate to mlijeko par sitnica i banane. A blagajne koje su pred zatvaranjem rade nekako „na parove razbrojs“. Dvoje ljudi ispred mene stavljaju namirnice na onu pokretnu traku, svašta ljudi kupuju u pet do deset.
Uto opazim onog starijeg gospodina i ljubaznog tipa u puloveru kako stoje par blagajni od mene uza zid s pultom na kojem valjda ljudi doslaguju svoje vrečice ili koja je već ingenioznia namjera tog šanka. Tip u puloveru piše nešto na tom šanku, a onaj drugi čovjek stoji uz njega. Počinje mi se vrtiti u glavi razvoj mogućih zbivanja. K vragu, krađa, najvjerovatnije. Tip u puloveru dolazi do moje tete blagajnice i u pola glasa je traži olovku, jer njegova valjda prestala raditi. Onaj drugi lik u baloneru stoji na mjestu samo je sada okrenut prema nama, izgleda uredno, mislim onak' kako većina recimo sedamdesetogodišnjaka nemarno kombinira boje i stilove odijevanja. Sada mi ipak izgleda malo, kao netko tko bi mogao biti gladan. Ok, hajde da platim što je čovjek uzeo – proleti mi glavom! U ostalom zatvaraju, pa neće biti previše vremena za nelagodu. Do duše ne znam kome će nelagodnije biti, a i nisam siguran hoće li mi dopustiti to, pa ću ispasti časnohlepni manipulant, ili ću uvrijediti čovjeka, u stvari imam li dovoljno novaca, a sutra, a i stalno nešto glumim robin huda i izvodim zaključke o solidarnosti i što ako samo ja mislim da samo ja vidim tu situaciju , a u stvari je svi nadgledaju, ili pak vidim sebe nekada u budućnosti, mislim kako, gdje je granica ponosa i krađe. Ok, ajd da platim! Nemam karticu za bonove teta, moja žena ima – odgovaram na autistično pitanje protokola kojim su cijepljene sve tete na blagajnama konzuma. Dižem pogled prema zidu, čovjek odlazi, uz pozdrav tipa u puloveru. Svak' na svoju stranu. Čovjek u baloneru u kišu i noć na Cvjetnom, a tip u puloveru u svoju uzidanu promatračnicu s par monitora i keksima na akciji.

Yebala me kalkulacija, da me yebala! To je moj obraz i mogu njime brisati pod ako želim. Ili? Ili, ću tu u susjedstvu syebati ono za što se u hrvatskoj organiziraju PR seminari s kotizacijom – „REPUTACIJA“. Požurim sustići čovjeka koji se zaputio ka izlazu iz centra. Nema ga na pokretnim stepenicama, a i ne znam što bi s njim, zapravo. Smiriti savjest. Ne znam!
Točnije do danas nisam znao, sada pišući ovo valjda to radim.

Nekada ranije ne bih razmišljao – samo bih učinio, ovako il' onako.
Pa to je k'o s komadima, zvekneš i bok!
Ipak, mislim da nekada ranije tog čovjeka ne bih uočio.
Al' ne bi ni razmišljao na glas.
Blagoslov su ovi malo duži tekstovi, jamče ti čitanje malobrojnih najupornijih.

Da! Danas ne bih kalkulirao! Pogriješio sam.

Oznake: konzum, reputacija, krađa, glupost

GENRE

nedjelja , 18.05.2014.

Ovo je trebao biti predgovor, no kako nije, postupit ću kao u nekim restoranima – da se ne baci
[pri tom ne radi se o 4/5, već prije o 5/8]


GENRE
{ŽANR}!

Sjednete u restoran gdje vam posluže spektakularno jelo, negdje nakon trećeg slijeda sve luđih i neočekivanijih apsolutno nespojivih gastronomskih ekshibicija, poželite upoznati kuhara, kreatora ovih nevjerojatnih delicija. Uglađeni, sasvim regularni konobar prenese vašu želju.
Chef dođe, ljubazno vas pozdravi i kaže da su jela samo isprika kako bi se vi osjećali ugodno u njihovom ambijentu. Čuda se redaju do kraja vašeg objeda.
Na kraju sve te kulinarske svečanosti platite i izađete iz restorana. Ipak na ulici vas presretne „aftertaste“ deserta koji vam je zapeo za zub, i vrati natrag u restoran. Ulazite obazrivo, sluteći da je sve bio samo san. Ulazite, kad tamo konobari poslužuju blotere natopljene najfinijim dosad neotkrivenim mirisnim esencijama, ne bi li se gosti prisjetili neke od svojih najljepših davno zaboravljenih uspomena, te kako bi po opisu baš te uspomene mogli spraviti jelo.
Trenutak dva je dovoljan da shvatite, kako u potpunosti ispunjavaju želje gostiju.
Gubite strpljenje, i žurno upadate u kuhinju!
Nema čarobnjaka, al' ima čarolije!
Jedni spravljaju mirise, drugi kuhaju, treći uzgajaju bilje u vrtu pod prozorom, četvrti treniraju finoću ophođenja, zajedničko im je samo to što su na okupu. Slave taj svoj zajednički prostor na način, da vi uživate u njemu!? Nema razloga! Emocija, okus, miris i zvuk pobjeglog daha neočekivanog oduševljenja, je sve što čini taj prostor.

Eat Suite je samo prvi od koraka artikulacije glazbenog prostora koji zauzima ovaj neobičan spoj glazbenog metjera.

Nisu natjerali, već zamolili dvorac da svira u odjecima njihove glazbe, koja je kirurški točnom (a)ritmikom hvatala zvuk od jednog do drugog glazbenika, prije no što je stigao do njih. Sustav je to glazbene anticipacije koji pripada hrabrima, da ga proizvedu i smjelima da ga zadrže.

Tematska odrednica stremi hrani, no interpretira je daleko dublje od slasne sitosti, jednako tako ne oblikuje ni njen sastav, već se bavi smislom u procesu.
U procesu spravljanja, doživljavanja i konzumiranja – ideje .
Takvo što mogu samo djeca, no nije to infantilni impuls u igri - jer su zajedno.
To je dječačka hrabrost da zaigraju nogomet protiv većeg tima, u nadi da će im u međuvremenu narasti krila na nogama i da će ih pobijediti promjenom medija - leta naspram trka! Koliko god zvuk zalazio u neočekivane ritmičke modele nikada ne gubi smisao harmoničnosti i neočekivanosti, ali uvijek u jasnoj formaciji zadanog dogovora. Igramo dok ne pobijedimo prostor!
Svaki genijalni tim ima svoga vođu – genijalca, ovaj tim ima genijalce vođene konceptom koji izvire iz svih njih u slijedu zadanoga. I čim pomislite da ste shvatili taj ljepljivi ritam ovog neobično skrojenog ansambla udaraljki s klasičnim bubnjem, tamburicom, bas gitarom i klavirom, zastanete u potrebi da odredite stil, žanr. Pop, rock, etno-jazz, filmske glazba, klasika, world musica . Ne, sve je i sve nije! Trebalo bi u ući u njihovu glavu il' njihova srca i tamo pronaći odrednicu.
Razmišljati poput njih! Kako bi oni, na primjer, lovili zeca? Da li bi hvatali zeca ili ideju o njemu? Vjerojatno bi čučnuli u grm i fućkali kao mrkva.
U ostalom ,
tko još lovi zeca,
a i kome treba žanr!

Oznake: Eat Suite, CD Eat Suite, Matej Meštrović, SUDAR Percussion, samoborski udaraljkaši

NOVI EGOIZAM

nedjelja , 11.05.2014.

kakav god bio, udruženi, organizirani, novoliberalni, etnički, etički, državni, stranački, subkulturalni, rodni, nacionalni ili samo osobni -
na snazi je novi egoizam.

Nisam siguran da će i iza mene ovaj svijet još dugo postojati, no u koliko hoće i ako bude humanije mjesto ili tek mjesto koje je nekim načinom osiguralo opstanak, postojat će ljudi koji će se baviti ovim vremenom kojega mi danas živimo.

Neki budući sociolozi, antropolozi, filozofi pri opisivanju današnjeg stanja koje u koliko ne bude opisano kao vrijeme trećeg svjetskog rata, (koji je istrijebio ljudsku vrstu, barem iznutra, ostavljajući nam kožu ne samo netaknutom, već i unaprijeđenom nekom novijom verzijom hidratizirane napetosti izestetizirane do potpune suspstitucije sadržaja formom), nazvati će ga, možda - NOVIM EGOIZMOM.

Ne budu li postojali takvi ljudi i takve teme, razvidno je da će takva inačica života i društvenih odnosa te zakonitosti, biti shvaćena evolucijskim tijekom.

U koliko to stvarno bude tako, drago mi je da neću sudjelovati u tome.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: zna se kako se egoizam spriječava!
Moguća je samo prevencija, jer uspješnost kod liječenja uznapredovalih stadija je zanemariva.

uvijek je sve bilo u našim rukama :-)

Oznake: egoizam, novi egoizam

NASTOJIM, DAKLE ZNAM DA POJMA NEMAM!

petak , 09.05.2014.

Kada bih trebao povjerovati da znam što je u životu najvažnije, vjerojatno bi još do nedavno rekao da je to balans - ravnoteža.
No nije me do nedavno nitko to pitao, tako da vjerujem da je u životu najvažnije - nastojanje.
I da tako mislim već poodavno, samo me eto k'o što rekoh - nitko to nije pitao.

A kada bi me pitao danas, mislim da bih odgovorio da je najvažnije u životu ne podleći sugestiji autora koje čitaš. Tih mudraca, koje je valjda impotencija uzrokovana kronologijom više no filozofijom, učinila tako usredotočenim na razbijanje svakog tvog mentalnog koncepta o važnosti i hijerarhiji.

U ostalom, ja smatram da mi svi imamo nekih dvadesetak vrlina koji se s vremenom smjenjuju na listi prioriteta. Da li sad smjenjuju, ili oni što bijaše dolje sada se gore dižu, poput mjehura zraka u hladnoj lampi s neugrijanim gelom, a neki drže poput Hajduka - vječno drugo mjesto.

Hmm, ravnoteža VS nastojanje. Sasvim je moguće da nastojanje može postojati bez ravnoteže, no nekako mi se čini nemoguće postići ravnotežu bez nastojanja.

Pada mi na pamet Aleksandar Stanković koji pri jednom novinarskom pitanju što je za sex najvažnije odgovara - erekcija!

Sad si svatko od nas (u koliko ovo čita) misli svoje.

Ja mislim, da je dobro što ga nisu pitali što je za vožnju najvažnije, jer bi odgovor vjerovatno bio - automobil.

Kontradiktorni ti prioriteti percepcijama, a o nastojanjima da i ne pričam :-)

Oznake: ravnoteža, balans, Aleksandar Stanković

DVIJE KAPI

četvrtak , 08.05.2014.

Kada na dlan staviš dvije kaplje vode, svaka izgleda isto. Jednako čisto i radosno. Zrcali nebo iznad lica koje se ogleda u njemu i kožu koja se prozire. Život u svom najmanjem obliku. Ne treba ti puno da dojuri Dobriša Cesarić.
Jednostavan je to pokus i može ga izvesti svatko. Potrebno je imati kapaljku ili samo grančicu koju umočite u izvor i odmjerite pad jedne kaplje na dlan. Isti postupak ponovite s vodom iz kaljuže ili kojom drugom mutnom vodom. Obje kaplje na dlanu će izgledati isto, i ako je vjerovati Cesariću, svaka predstavlja jednog od nas. Možda je svaka za sebe beznačajna no ovako upoređene djeluju iste. Isto prozirne i isto bistre. Jedna izvađena iz čistog slapa druga iz lokve s ceste, zamijeniš li im mjesta ništa se neće promijeniti.
Da stvarano „što znači moja mala kap“, ili?

Analiza kapljica bi dala drugi rezultat, posebice ove druge kaplje.
Nije to voda ni za piće ni za kuhanje, a ni bijelu robu ne možeš njome prati. Jer kada pomnožiš ovu čistu kapljicu s na primjer, nešto više od četiri milijuna drugih takvih istih kapljica dobiješ čistu vodu, isti postupak s ovom drugom kapljicom stvara mutnu vodurinu.

Ali to je voda našeg društva. Postepeno se zamutila. Nekolicinom prljavih kapljica, a zatim trendom kvarenja kapljica.

Možemo ih zvati Kaplja i Kapljica, svejedno je, ovako izolirane ni jedna ni druga ništa bitnoga ne predstavljaju. Nismo mi čitali Cesarića, nismo u stvari čitali uopće. Samo smo se polako uz put i nizvodno – zamutili. Poneki od nas iskoče iz toga toka i s obale promatraju sebe zgroženi tekućom prljavštinom kojom tečemo, analiziramo i ogledamo se fobičnom potrebom utjehe, kako u stvari nismo takvi, već smo samo jedna, na izgled obična i čista – kap. Utjeha djeluje, baš kao i isparavanje zbog kojega treba skliznuti natrag u neprozirni tok.

Zna se kako se mutne vode čiste, baš kao što se i zna što iza njih ostaje, kako se to što ostaje tretira te kako se voda održava dalje bistrom. Sve sam ovo već ispričao bezbroj puta na jednako toliko načina, možda svaki taj puta kad iskočim iz mutnila. Čak i ako uspijem sebe očistiti moram se vratiti u taj slap, zar ne Dobriša?
Teško je prezirati vodu, kad si kap!
U koliko postoji još kapljica sa sličnim traumama i pitanjima zašto se nije pristupilo čišćenju ili zašto nikada nije uspjelo?

Samo zato, što se nikad nije pokušalo!

Oznake: kap, slap, Dobriša Cesarić, društvo

glad

ponedjeljak , 05.05.2014.

gladan umjetnik koji ne zagrize u potentan ali rizičan umjetnički izazov
nije umjetnik, samo je - gladan

Oznake: glad, umjetnik, gladan umjetnik

Start

Skulptuta Clare Bigger pod nazivom "Start line 1" sjajno opisuje društveno politički mikro trenutak.

5.5.2014. je epicentar stratne linije za sve novake, ponavljače, recidiviste, rekovalescente, u glavnom za sve one koji bi u politiku!
Upozorih vas, jer poslije će biti da niste znali.

priprema - pozor - ......

UKAŽISTI

subota , 03.05.2014.

to su oni među nama što stalno ukazuju na potrebu proaktivnog djelovanja, dal' sad hodanje sa slijepima uz povez na očima, da li se zalažu za neku manjinu, umirujući cvijet, očuvanje kulturnoga dobra ili samo bivaju na "pravoj strani". Ukazujući valjda da su drugi na krivoj strani. No nekako ne potraje taj afirman predugo, zamijeni ga novi bez da se dublje udube u djelovanje na prethodnoj mantri.

sretan

petak , 02.05.2014.

Vrijeme je idealno
za povratak s donjeg kraja, gdje si cijelo jutro u gumenim čizmicama i kabanici poskakivao za didom kroz niske suhozide i visoku travu kupeći puževe. Arome mediteranskog biilja i crvenice na kojoj raste maraština mjenjale bi se mirisom mora kada se dida susti niz rijetke mule, kako bi podigao maslinove grane pune sipinih jaja i dobacio ti sipu, koju bi od puževa i trave sluzavih ruku stavio u mali sić. Zaradivši pritom blagi didov ukor, jer sam ispirući ruke u moru smočio rukave.
Na povratku kući topli miris isparavanja magarca i ritmičnog klopota kopita po sitnom kamenju uz didine priče i bonacasto more koje klija ponekim mjehurićima, uspavalo bi me. Probudio bi me miris pispalja i čaja kojeg bi baka predugo držala na peći na drva, dok bi nešto prigovarala didu, on bi pio rakiju, a ja bih bio sretan.

Oznake: donji kraj, djed, did, pispalj, Dalmacija

GOSPOJE I GOSPARI, PUK I LJUDI!

četvrtak , 01.05.2014.

[Miris pripada onome, koji ga čuje!]

Dogodi mi se s vremena na vrijeme da zadjenemo razgovore o teme,
gospoje i gospari i ja. Puk ne bi postojao kada ne bi bio prezren, ne bi bio prezren kada bi bio osluhnut. Jer između pučke manistre i kozica u avokadu malo je razlike, u koliko je samo saslušati možeš.
Sluša se dakako srcem kao i umom. Vrednote su iste za one rođene s pedigreom kao i za one čiji nono i nona nisu bili u audijencijama. Ipak neki su gospari bili pravedno plemstvo, a neki su plemstvo po pravdi sukna i dvora.
S takvima nedavno divanih. Iako ja vjerujem u plemstvo duha, ne umanjujem legitimitet plemstva po korijenu, ni najmanje. Učim od njih kao što i oni uče od mene. Dakako , sve dok titutla ne počne dominirati nad sadržajem, a prezir ne počne kapati s natopljenog svilenog sukna ručno i po mjeri krojenog odijela za stasite plemenite figure. Zbiva se to kada ideja plemenitija od njihove titule biva predočena te otvorena za suradnju. Jer, kako do vraga puk smije riskirati u dobru i biti izdignut iznad njemu pripisanih okvira i visina? Neka druga plemstva u takvim su prilikama iskazala pokroviteljstvo i blagonaklonost, ova neka naša su grublja i od svojeg viđenja puka samog.

Osjeti se tako čovjek privilegiranim – biti svrstan u puk.

Oznake: miris, parfem, gospoje, gospari, vrednote, vrijednosti