Mak

srijeda , 30.04.2014.

nađeš ga u pitomoj pšenici i na divljoj obali mora,
makovi su k'o i ljudi - rastu gdje im se svidi.

Oznake: mak, makovi

kada pada

petak , 18.04.2014.

zar ne pada ove godine Veliki petak u subotu?

čitam vaše komentare, koji su puno lošiji od vas samih - uvjeren sam u to

A to je sve zbog naočala :-)

nočala prošlosti, kroz koje gledamo svoj "selfi" definiran deformacijom dioptrije naših neuspjeha.

:-) skinimo ih, načinom da svakog dana, odmah, sada pružimo nekome šansu pružajući je prvenstveno sebi :-) pa mi smo premijeri, doktori, kraljevi i carice, glavni glumci u našim životima :-)

Možda je fakat Isus otkupio sve naše grijehe unaprijed, a ovi iz banaka i vlade su zakasnili, možda su blagdani, a ja radim, a možda i samo češem vas gdje mene svrbi

il' me puca neki sentiš ili slučajna fotka dovodi do neočekivane mudrosti,
al' ja bih to stvarno tako

Oznake: veliki petak

PiaR kanal

četvrtak , 17.04.2014.

Sudeći po 57 pregleda na youtube kanalu vlade, slabo su praćeni, ili su pak ljudi većinom pretplaćeni na TV Jabuku, ili nas više ne interesiraju misli premijera.
Dakako da je riječ o Bolkovićevom intervjuu s Milanovićem. Ovaj puta (za razliku od uobičajnog protokola) prvo pogledah izvornik umjesto osvrta.

I zapravo mi se ne osvrće.

Jer i Economist griješi, baš kao što i Papa preispituje svoju vjeru, a samo naš premijer zna točno gdje smo. A i Bogu hvala, u njegovim smo rukama.

Al' kad kaže da u Hrvatskoj nema gladnih, dođe mi da napišem trilogiju "55 nijansi gladi", jer toliko je najmanje što ih ima (nijansi, ne gladnih - njih je mnogo više).

Kaže on i da se teško živi, točnije da nije lako, no to zvuči poput jakobovih kapica s pjenušcem, jer eto šampanjca nije bilo za kamenice.

Teško da mu mogu što zamjeriti. Kako možeš zamjeriti relativiziranju, primijenjenoj elokvenciji, distanciranoj opservaciji, participnoj konzekvencionalnoj odsutnosti? Ne možeš dodati loptu nekome tko nije s tobom na istom igralištu, ne možeš ga čak ni faulirati. A i nismo (ovce pasli) pese šetali zajedno, bar ne na istoj livadi.

Nije to bešćutnost u njegovom nastupu u kojemu riječi opisuju čak i empatiju, no način na koji to iznosi više dolikuje kakvom direktoru PR tvrtke koji na ručku poslije pitch-a s klijentima, lamentira o strategiji koju će prirediti sa samo toj struci svojstvenom ekspertizom zasnovanom na iskustvu bilo kojeg područja u koji tema zađe.- kužizam s polu zabrinutim obrvama. Baš kao što jedna stvarno dobra i meni bliska "PiaRinja" opisala medijski nastup lidera jedne tvrtke s kojom bijah u sporu - "mrštenjem kojim kompenzira nedostatak autoriteta"

Ima Milanović Pavle Vujisićevu mirnoću iz "Ko to tamo peva", s punim autobusom ministara, od kojih je svako malo netko drugi - Miško.

Mi kužimo da oni voze, što u rikverc, što bočno, što u suprotnom smjeru, što s kotačima, što s bez i to je skorz legitimno. Oni voze, ali znaju li KUDA voze? Ili voze - tek 'nako!?

Pitam se, pita li se naš premijer, zašto ga ne pitaju?

Zašto, ga ne pitaju kuda ćemo i kako? zašto nema prosvjeda, inicijativa, građanskog otpora - kome čemu - NIČEMU.
Navikli smo se! To jedino dobro radimo! Snalazimo se i navikavamo se!
Zato ima 55 nijansi gladi! Jer i na glad u ovom ili onom obliku se navikneš. Možda neki od vas ne vide mogućnost navikavanja na glad, jer su trenutno siti HRANE, no možda su gladni nečega drugoga, a da to ni ne znaju A ne znaju to, jer to drugo nisu upoznali ili dovoljno upoznali da bi toga bili gladni. A opet, to DRUGO niste upoznali jer vam klima i kultura življenja na koju vlada i te kako utječe (ako ništa kroz gospodarske prilike) isto nije ni omogućila. U svakom slučaju, već ste se SNAŠLI i NAVIKLI.

Ja mogu bez izložbe Piero della Francesce u Milanu, no mogu li dvadesetogodišnjaci bez čitanja tekstova koji sadrže scroll duži od 2 cm.
Oni drugo nisu ni mogli naučiti, osim čitanja naslova i podnaslova i to je to u čemu smo platili danak. Jer isti ti (na žalost) polupismeni, će trebati otplatiti dug i stvoriti uvjete za život dostojan barem - podnaslova.
E' pa njih smo syebali, nisu čak u stanju ni emigrirati iz zemlje, jer treba ispuniti hrpu neke dokumentacije i biti bez mame i tate, u svijetu u kojem "snalaženje" nema tu moć!

Postoji temeljna ljudska potreba koju je ovih par vlada dezintegriralo, obezvrijedilo, promijenilo joj značenje - potreba za planiranjem! E' pa nju više nemate, zato i je "snalaženje" migriralo u vrednotu.

Ovu vladu sruši malo jači maestral, i to nije problem, nije problem čak ni što nema alternative, smislene te programski i strateški artikulirane. Problem je posvemašna "glad", koja je uzela svoj danak kroz naše navikavanje da se snalazimo, a kao takvi ne možemo tražiti VIŠE, jer se više ne sjećamo što je to VIŠE

Oznake: 55 nijansi, Milanović, Bolković, intervju, PR

CVJETNICA JE VJEROVALI ILI NE

nedjelja , 13.04.2014.

Majka s kolicima panično se okreće i poziva dječaka od 2-3 godine koji je prepriječio biciklističku stazu desetak metara iza nje. Dolazim mu ususret biciklom prolazeći pokraj njegove mame u polupanici. Dječak sjedi na drvenom biciklu bez pedala, onom što služi da se savlada ravnoteža, podižući pogled prema majci koja ga je prenula iz vrlo važe radnje, stavljanja prsta na konkavnu metalnu zakovicu, na dijelu gdje je pričvršćen guvernal. Bez obzira što je prepriječen na biciklističkoj stazi ja imam dovoljno mjesta zaobići ga. On me je već ranije periferno opazio ili osjetio, on nije u panici ni ja nisam u panici. Instinktom životinjice zna da mu ne prijeti opasnost i da je opažen ili „osjećen“ s moje strane. Baš kao pas kada mu priđete koji ne osjećajući opasnost dozvoljavajući da ga pomilujete i da se na tren pomazi s vama. Sve je mirno i sve je OK u svijetu djeteta i prostoru u koji ću mu na tren ući i mirno iz njega izaći. Nema tu problema, no ima spoznaje koja se odvijala na glatkoj zaobjenoj glavi zakovice koju je dodirivao i pritiskao prstom. Uz hladnjikav zrak koji mi struji oko ušiju i hladi mi ćelavu glavu postajem svjedokom učenja. Trenutka u kojem je dječak koji se vrlo vjerovatno dugo druži sa svojim biciklom „otkrio“ dugo mu već poznatu zakovicu i odlučio je primiti u svoj spoznajni fond pod punom usredotočenošću cijelog njegovog malog bića. Kao da tvornica radi punom parom, huči i pokreče masivne poluge, a zamašnjaci tješte ogromne zupčanike uz tutnjavu i škripu svih djelova mehanizma, što drobe neku rudaču i tale je te topeći kuju i pretvaraju u funkcionalnu formu – sve to samo bez zvuka, podrhtavanja i dima - je taj proces učenja djeteta.

Nedugo zatim u uredu primam pozive nekoliko, ljudi uz kurtoaznu ispriku za nedjelju svi nešto trebaju. Ritualno projurim par portala i fejs dok se podižu fontovi u „Expertu“. Ovi „obavezni likovi“ mi oduzmu neko vrijeme, a pozivi mi ostave dodatnu domaću zadaću do kraja dana.
Počinjem raditi al' dječak i fejs mi ostanu motati se glavom, dječak svojim sjajnim - na sve receptore osjetilnim učenjem, a fejs mučenjem.

Točnije postovima mučenja životinja i djece, za životinje znam da su djelo djelomične propagande, iako je razvidno sveprisutno, no za djecu,
kako za ime Boga, za djecu!?

Naslovili smo Cvijetnicu pa je stoga i jasno da je ovaj tjedan posvećen barem za vjernike muci iskupljenja. Al ' na fejsu je ta muka neovisna o kršćanskim blagdanima. Davno smo se složili (ili barem ja sa samim sobom) da je to jedan od kirurško točnih psihoanalitičkih alata, i kad nećeš govoriš o sebi – dakako za one koji to mogu (ili žele) isčitati. Ubacivanje kugle u rupu je ubacivanje kugle u rupu, pa bilo to i od mantinele, ili više njih.

Jako mi se ne sviđa što u većini vidim, al' jebatga, stvorilo nas kao društvena bića, pa u daljnjem slijedu i kao društvenomrežna bića. Biramo što objavljujemo, naša selekcija također govori kako o nama tako i o zonama naših interesa, afiniteta ali i prioriteta. Nisu bitni sadržaji iako ja volim reći da jesu, u ovom slučaju bitne su poruke i njihove podloge na kojima su mogle nastati, a većina od njih nosi latentan korijen podijele i isključivosti koja ishodišno i u datim okolnostima može dovesti do uskraćivanja prava na slobodu odrastanja i učenja – te time i potpuno jasno na uskraćivanje ljubavi. (Sloboda odrastanja je odrastanje u brizi i ljubavi – za dlakojajajaste tražioce.)

Dječak iz uvoda će odrasti. U kakvog čovjeka?
Nevjerojatno mnogo, o nama svima i nama sada - to ovisi!

Ne mogu se oteti dojmu da će vam ovaj tekst (osim što će vam se činiti gubitkom vremena - prvenstveno vašeg u čitanju, a onda i moga u pisanju) ići na živce, no upravo taj dojam me i potiče da ga napišem.

Fejs uza sve mane ima i jednu realnu prednost, a to je mogućnost djelovanja u prostorima nastanka problema - stvarno. Mi volimo biti samoafirmirajući, polarizirajući ili moralizirajući, u svakom slučaju retroaktivni. OK, nismo proaktivni, budimo bar reakativni. Stoga sljedeći puta prije no što prenesemo vijest ili video o maltretiranju djeteta, bilo bi dobro da pokušamo nešto po tom pitanju i stvarno učiniti – virtualno ili materijalno umjesto da samo šernemo link nekog čina ili događaja maltretiranja djeteta ili kojeg drugog živog bića, a koji jasno govori o tome - da ćemo (kao humani i plemeniti) nestati i prije no što se zemlja dovoljno zagrije.

san

petak , 11.04.2014.

Sanjao sam ovakav naslov,
prije desetak godina,
al' ne u rubrici sport.

Oznake: strategija

NEV!DLJ!V!

četvrtak , 10.04.2014.

- jedna od najvećih privilegija je vidjeti nevidljive -

Dišem noćni zrak s balkona Lisinskog, grad pulsira, iz nekadašnjeg predgrađa do današnjeg centra.
Tu su još dovoljno široke ulice za pristojne prolaske autobusa i pristajanje taksija, nema površnosti koja nastaje provlačenjem ispod Miramarske. Tu je grad svjetski, francuski usnuo i njemački organiziran te engleski diskretno distanciran. To je ta pitoma veličina Zagreba.
Smoking i pjenušac u ruci su previše za tekst koji će odsamovati na blogu i skupiti komentar dva na fejsu, ipak mene taj Zagreb kupi zauvijek i imam ga potrebu pohvaliti kada mi god da šansu.
Mnogo puta tvrdeći da je Lisinski prevelik za Zagreb, jer njega pune tek Oliver, Balašević i Đinović ([ne znam jeli Đ ili DŽ], a i poredajte trojicu kako vam milo), pitam se nije li njegovo postojanje možda zadnja stepenica u gradacijama prije kojih su sve nijanse sive? I nema ih 55!

Grad živi, i stvari se usprkos svemu odvijaju, par dobrih klubova u centru, nešto još boljih sadržaja po dvoranama, miče se, zahvaljujući ponajviše nevidljivima.
Nevidljivi su oni koji učine da dobre stvari ipak prođu, dese se, zažive u nekom inatnom obliku potpuno suprotnom od trenda i komercijalne (i pazi sad – društvene) prihvatljivosti.
Pogonjeni sadržajem i zahtjevni po formi koja treba omogućiti da se sadržaj adekvatno smjesti, umjesto da njih nevidljive afirmira vidljivošću. Jer nevidljivost i je sazdana od sadržaja.
Nisu ni složeni ni jednostavni, ni banalni ni kompleksni, najtočnije bi bilo reći da su jasni i povezani sa svrhom.
Najbolje programe koje sam vidio i koncepte koje sam shvatio, uglavnom su omogućili nevidljivi.
Za neke znam, a za neke nisam siguran jer su možda i za mene bili nevidljivi.
U glavnom, Zagreb je još prihvatljiv grad za življenje najviše zbog – koga čega – nevidljivih naravno.
Sve ih je više jer se brzo troše, a u stvari sve ih je manje, jer se prebrzo troše. Njih nema na odjavnim špicama, većina nas ih zna i većina nas ih ne prepoznaje. Nevidljivi vrlo rijetko griješe, a kada i griješe te greške ispravljaju, zato ih je dobro uzeti kao nevidljivi štit, na kraju bitke mi smo netaknuti i šminka je postojana, stoga fotografiranje može otpočeti. U koliko i potrošimo kojeg nevidljivog uz put, dovoljno je zatražiti pomoć ili izgledati bespomoćno, to je mamac koji nevidljivi ne propuštaju progutati, ako ih naravno ima u blizini. Ako nemamo svoje nevidljive onda smo u problemu i morat' ćemo opravdati svoju vidljivost stvarnim znojem. U svakom slučaju treba se potruditi nabaviti nevidljive, osim toga nevidljive je najlakše (ne)platiti, pogađate zašto – jer su nevidljivi. Mnoge su prednosti nevidljivih, daju nam supermoći, odrade poslove kojih se ne bi nikada prihvatili ili sjetili - umjesto nas ili za nas, a ne smetaju svojim sjenama.
Mislim da ček i TBF pjeva o nevidljivima, barem u fragmentu „grad spava čujem mu disanje“ . Tu ritmičnost prihvatljivog, sadržaja, daju nam nevidljivi. Siguran sam u to kao da sam svojim očima vidio, al', već smo se složili da su – nevidljivi, baš kao što je i ovaj tekst nevidljiv onima kojima su nevidljivi nevidljivi.

https://www.youtube.com/watch?v=Z8CeAHfAD2w

Oznake: nevidljivi

DNO

''Podatak o broju gladne djece prepušten je subjektivnom mišljenju djelatnika škole, a ne stručnim zdravstvenim osobama"

PIZD4 LI MU M4TERINA, OD KADA JE GLAD OBJEKTIVNA!

Besplatno osnovno školovanje podrazumijeva dječji topli obrok u zemlji koja je nekada bila socijalistička - to je najmanje što ta zemlja može pružiti, kao nasljeđe socijalizma u kojemu se topli obrok također plaćao.
Danas kada socijalizma više nema možemo biti mudri i pokazati humano lice liberalnog, demokratskog kapitalizma koji se i onako po sustavu odgovornosti sprovodi socijalistički.
Nije bitno što ja govorim, no DIJETE NE SMIJE SJEDITI U ŠKOLSKOJ KLUPI GLADNO!
Po bilo koju cijenu, novog zaduživanja ili novog opamećivanja!
N4bijem sve Institucije pokraj kojih solidarnost živi samo u srcima građana - i to nekolicine onih koji mogu i ne mogu pomoći.

AKO POSTOJI DNO, ONDA JE DNO KADA SU DJECA GLADNA!

http://danas.net.hr/hrvatska/nikad-zalosnije-gladni-sjede-u-klupama-jer-im-tate-i-mame-nemaju-ni-za-osnovno

Oznake: gladno dijete, dno

LJUDI U KAKVE TREBAMO ODRASTI!

srijeda , 09.04.2014.

Ne pitaju se današnja djeca to, ili, nisam baš siguran?!
Da vas ne pilim s uzorima i rol modelima te materijalima od kojih su sačinjeni, idem dalje.

Piše moj dragi frend Tomica na jednom statusu o maltretiranju i fizičkom zlostavljanju dječaka u jednom parku u centru, mnogi komentiraju i s pravom osuđuju, ali gone i prema linču. Donekle on to smiruje izjavom o samoorganiziranju te kako su oni „zajednica koja djeluje homogeno sistemom tvoj sin/moj sin“.

A što je s vašim sinom ili mojom kćeri, ŠTO JE S BILO KOJIM DJETETOM?
U nedostatku sustavnog, strukturnog i sistemskog rješenja roditelji ili zajednica je primorana ignorirati ili samoorganizirati se. Ta rješenja su možda bolja od ne postojanja rješenja no s druge strane takva nepotpuna „organska“ vode na drugu stranu krajnosti, koja je zapravo i ishodišno - jednako loša.

Zato (sve) institucije koje ova priča dotiče moraju (savjesno) raditi svoj posao, jer
SVAKO DIJETE - tvoje, moje, bilo čije, JE JEDNAKO BITNO!

Feniks

utorak , 08.04.2014.

kada se previše puta dižeš iz pepela,
možda treba izbjegavati letenje

Oznake: Feniks

JEDINO ČEGA SE POLITIKA BOJI JE UMJETNOST

ponedjeljak , 07.04.2014.



Potakao me Vaništa na ovu opservaciju, stoga ću iskoristiti još jedan njegov detalj. Taj srpski kolač koji se pravi iz dvije mase tamne i svijetle koje se pomiješaju ulijevanjem u jednu posudu, jest poput ulijevanja dobrote i ljepote (čistoće) u djelo koje stvarate - pod uvjetom da je to ono najbolje što kod sebe kao umjetnika pronalazite.
Jednako tako i ako niste umjetnik, a ulijevate gore navedene sastojke u stvari koje radite to isto neće biti isčitano takvime - zašto? - zato što se može! Isto gotovo da nije moguće ignorirati u umjetničkom djelu, no ta univerzumska "obrana" - same sebe kao svrhe, opet dozvoljava promatraču ili namjerniku da zaobiđe jasno značenje izlikom neupućenosti ili nekompetentnosti po području.

Ulijevanjem dobrote u stvari koje činite skidate sve maske - toga što činite i onih kojima je namijenjena - ili onih koji o tome sude.

Onih 0,49% me danima proganja. No vjerujem da sam odgovor/nog tražio na pogrešnom mjestu - društvu!

Iako je, (barem po mojoj definiciji) kultura posljedica društva - ovaj puta je društvo posljedica politike.

Jer ako pripadate krugu kojeg još samo dobrota može impresionirati, niste skloni zapinjati o sitne kamenčiće površnosti u cipeli, ma kako vas žuljali.
Na perceptivnom horizontu statistika je ono na što ćete najmanje pažnje obratiti. Ipak to ne znači da će te je ignorirati (barem dok ne padne ispod jedno postotnog boda).

U društvu koje posrće samo pod sobom, otkidajući dijelove halje po kojoj gazi, a kako bi prikrila vlastitu golotinju - krpajući zakrpe na pogrešna mjesta s kojih nisu otrgnuta, stvaraju privid - prihvatljivosti.

Sve dok 0,49 ne shvatimo kao manje od pola kune, manje od vrijednosti gumba, zbog kojieg se isplati probušiti rupe na svijetloj kovanici - jer više vrijedi funkcionalno no kao banknota.

Da bi bili tu gdje jesmo nacrtat' ću isto: Kada države rade nacionalne strategije razvoja, iste su osim po područjima koja su u nadležnosti ministarstava podijeljene u još pet primarnih grupa: 1 Politiku i javnu administraciju, 2. Ekonomiju i biznis, 3. Tehnologiju i infrastrukturu 4. Zdravlje i Okoliš te kao 5. Kulturu i vrijednosti. Kada bi uspoređivali Japan i Kanadu ili Švedsku na primjer te uzeli u razmatranje 4 grupe od pet navedenih isključujući grupu kulture i vrijednosti - uistinu ne bi znali o kojoj se zemlji radi.
Ta peta grupa je ona koja ih sve povezuje i aktivira te čini ključnu razliku kao i specifičnost i jedinstvenost svake od njih - kultura i vrijednosti!

Vračajući se na ovih tihih 0,49% proračuna, imam dojam da zapravo nikog posebno ne bole. Čak vjerujem da ni politika koja je (dugotrajnim slučajnim ili namjernim gušenjem) ubila svog jedinog oponenta eliminirajući i posljednji korektiv, nije toga ni svjesna - baš kao ni mi ostali.

Težina

nedjelja , 06.04.2014.

kada indicijom nadomjestiš nedostatke sadržaja onima koji su čitali tvoju težinu - dok si težio

ili si jednostavno uvijek bio samo dovoljno indikativan,
u koliko nisi uistinu genijalan

https://www.facebook.com/l.php?u=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtPloywn6nKA&h=FAQGuym4bAQFWL4dqpEaOS2qQxaxQCkDjU-tvSg_Kua7xSw&enc=AZM9_PnUrfN6TuNpAs2jU7RH-yVZCLq8515j2l-EIQfKAdGNJ0-NczUukqpp4JpOzs7zfDoHvTpiTy20wJhcYrq7&s=1&skip_shim_verification=1

Oznake: urban

Ljubazan

četvrtak , 03.04.2014.

dobrohotnost i učtivost su često isčitavani kao slabost
takve osobine gotovo u pravilu ne pripadaju ni glupim ni naivnima

glupa i naivna je naša sklonost tome da ih tretiramo tako

u ostalom,
sjetite se kad ste stvarno, mislim STVARNO iskoristili nekog ljubaznog

znanje i poznanje

srijeda , 02.04.2014.

poznajem malo onih koji znaju kuhati,
ali još manje onih koji znaju jesti

ja jednostavno poznajem premalo ljudi

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.