komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
CIVILAJZ DIS!
srijeda , 17.09.2014.
Uljudba ili Civilizacija, pojam u zapadnoj kulturnoj povijesti novijeg je datuma. Krajem 18. stoljeća Condorcet, francuski mislilac određenjem pojma civilizacija tumači društvo koje može bez nasilja ostvariti političke promjene.
U svom djelu "Opažanja u odnosu na razlike u društvenim staležima" iz 1773. škotlanđanin John Millar po prvi puta koristi pojam CIVILIZACIJA opisujući ga uglađenošću običaja koji su posljedica neoskudjevanja i sigurnosti.
Dakle, nema civilizacije bez blagostanja i sigurnosti.
Rijetko što i gdje je tako tiho kao noću u Zagrebu između pola četiri i četiri ujutro.
Zaključavam bicikl, s druge strane ulice zaustavlja se taksi iz kojeg izlazi naočita žena od svojih tridesetak, moja susjeda i žureći preko ceste iako nema prometa približava se ulazu. Kopajući po džepovima za ključem sustižem ju na ulazu. Taxi se preko pune crte polukružno okrene i udalji ostavljajući tišinu široke ulice na miru.
Kako je već ona prva stavila ključ u vrata, čekam da ih otključa s namjerom da ih pomognem otvoriti. Dopušta mi da otvorim otključana vrata, otkriljujem ih i propuštam ju da prva prođe. Ona ustukne i povuče se uz neki "argh" nerazumljivi. Šire otvorim vrata povlačeći se još više u stranu ne bi li lakše ušla. No ona ustuknjuje i kao propušta me, jer poslije će ona.
Ulazim dok ona glasno na mobitelu razgovara s bratom, dakako prebrzo da bi ga nazvala, dobila i uopće ostvarila vezu: "Buraz, siđi dolje s frendovima tu sam na ulazu!" U dva metra koliko sam ukupno odmakao počinjem analizirati ovaj uzmak susjede dok otključavam vrata zgrade. Foliranje telefonskog razgovora i odustajanje od ulaska, ne kužim ni najmanje. Hm, susjeda s kojom sam rijetko kada se sretnem - tek na pozdrav, savezničko ulaznički (od imenice ulaz u zgradu), uvijek prijazan, odmjeren i umjereno topao, više od engleske, a manje od talijanske srdačnosti. U ostalom, najčešće me viđa s djetetom, koje joj često pridrži vrata, a uvijek pozdravi.
K' vragu, pa ona se mene boji! Osjeća se ugroženom!? Od čega za ime Boga? Napastovanja? Od pola četiri ujutro? Od petnaest stepenica do moga stana? Od silovanja, od krađe torbice ili samo od mojih 20 centimetara i kila više pa što god to značilo u ostvarivanju "prednosti"?
Ulazim u stan, sjedam izuvajući cipele čujem kako se ubrzano penje prolazeći pokraj mojih vrata.
Ne mogu se prestati čuditi, ali mogu početi razmišljati na drugačiji način, isljednički, hladno, analitički. Kažu da, želiš li uhvatiti lopova moraš početi razmišljati kao lopov. Pa da, nema nikakvog razloga bojati me se, i u odnosu na mene ima samo pozitivna iskustva - iz moje perspektive!
Ali iz njene perspektive, točnije kada bi ona bila ja - stvari se bitno mijenjaju i cijeli ovaj događaj počinje poprimati logičke i razumljive konture.
Vidi, vidi! Kada bi ona bila ja, osim što bi bila muško, bila bi i fizički dominantnija, u tom smislu i "opasnija" po mene. Dakle ona bi iskoristila tu prednost, ili ne bi, ali ja bi se nje u svakom slučaju trebao bojati. U yebote! Može li niže i nepovjerljivije? Fakat, može li prizemnije i rudimentarnije od odnosa lovine i lovca, prirodno podređenog i predatorskog?
Brišem ovaj događaj kao fenomenologiju koju poznajem, ali ne pristajem živjeti po njenim pravilima, odista žalim tu mladu ženu i njen težak život utopljen u nepovjerenju u sve što je okružuje, ali najviše u nepovjerenju u samu sebe.
Draga moja bezimena susjedo, kada bi nas dvoje bili posljednji ljudi na svijetu i kada bi o nama ovisio nastavak civilizacije?
Možeš biti mirna s činjenicom da je i trebala nestati.
komentiraj (0) * ispiši * #
MITO, KORUPCIJA, SODOMA i GOMORA
utorak , 16.09.2014.10 minuta - dva čovjeka, nema šanse, neću stići :-/
Gospođo, mogu li se progurati i podići pošiljku preko reda? Izgovorim nagnut prema službenici no bez konspirativne note, sa štambilem u ruci i onim papirićem koji kaže da na red dolazim u sumrak. Parkirao sam u vašem ulazu pošte, a žurim na plivanje s djetetom? Sada već jasno tražim ustupak i protekciju, iako ne znam što mi je trebalo iznositi joj broj cipele?
Uz podizanje pogleda začuđeno odgovara. Što ja imam s time, meni je svejedno, znate koga trebate pitati! Osvrćem se i pogledom brzo analliziram sastav glave stanovnika u poštanskoj poslovnici. Dvadesetak duša, prosijek godina 30-35, 70% njih me gleda pogledom kuharice kojoj su na tržnici ponudili svježu grdobinu, dok njen kulinarski ali i iskustveni opseg doseže do filea od oslića. Vani policajac zanimljivo obilazi oko auta, dok se Alan Ford u djetetovim rukama brine za mir, potpuni mir.
U slow motion-u se polako vraćam pogledom službenici, zahvaljujem na pravnom lijeku i pitam do koliko radi poslovnica, znajući da plivanje završava u 8, ali blago se nadajući da žuta institucija po nekoj europskoj reguli pegla do 9. Mi smo do 8 tu! Odgovara nezaintersirano, dok ovo "mi" slika sliku nje, njenih kolegica i čekača iza zone privatnosti.
Zahvaljujem se, okrećem i kroz njema lica izlazim van u zagrljaj policjotu. S njime ću pa čak i uz kaznu, dvije-tri prodivanit'.
Koji me vrag tjera na mito, korupciju i protekciju kad znam da mi ne ide
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
