Ja vas ne poznajem, ali ću vas pamtiti cijeloga života

ponedjeljak , 21.09.2015.

Ovo je jedina fotografija koju sam ikada tražio da mi je netko ustupi, snimio ju je moj prijatelj Igor Kuduz. Ova fotografija sublimira svu simboliku srži izbjegličke krize na svojoj etapi kroz Hrvatsku.

Dijete izdgnuto u rukama oca prema otvorenom prozoru vlaka. Bez odjeće, ne skrivajući ništa, bez namjere da izađe, bez osvrtanja na usputne rane poput otekline na čelu, samo izravan dječji pogled.

I u njemu je ključna simbolika:
OVO JE POGLED OSOBE KOJA SE UPRAVO FORMIRA!
Gotovo da možete čuti, buku gradilišta sustava vrijednosti, u njegovoj glavi i srcu. U kakvog će čovjeka izrasti je i NAŠA ODGOVORNOST!

JA CIGANIN

četvrtak , 22.01.2015.

Shvatimo li diskriminaciju kao bolest, nije nam teško razumjeti da se na istu može steći i imunitet.
U koliko ste previše izloženi istoj – sumnjam. No u koliko ste pomalo glupasti da shvatite bit podijele ili diskriminacije, vrlo vjerojatno možete na istu steći i imunitet. Ja mislim da se to meni dogodilo. Ova dva cigića na slici su Julio i Otto, onaj treći sa slamćicom i neprobojnim "Dvojnim C" sam ja, okejžn je primanje u pionire.

Julio i Otto su išli sa mnom u razred i ne pamtim baš da ih je itko nešto posebno diskriminirao, doduše sjećam se da sam od nekoga bio upozoren da smrde. Istina, mirisali su drugačije, pomalo na špek. Neko kratko razdoblje sam sjedio s Juliom, jer ih je nastavnica razdvojila zbog nereda kojeg su stvarali. Julio bi više nadrljao ni kriv ni dužan, ustvari Otto bio epicentar nereda. Julio jest mirisao drugačije, ali sam i ja njemu zacijelo mirisao drugačije i bio je dijete kao i ja. Uvriježen je stav dječje psihologije da djeca obično snažno prepoznaju razlike, očigledno djeca prepoznaju bitne razlike, ja ih nisam vidio. Ali sam vidio djecu koja su ih vidjela, a oni su danas ljudi koji ih još uvijek vide. Bila su to „bitnija“ djeca, jebatga, valjda su zato i vidjela razlike, jer su razlike bile „bitne“.
Ujedno, želim vjerovati da je nastavnica koju sam doživljavao pravičnom, iako je bila i vrlo stroga (pamtim to po povlačenju za zulufe, jednom prilikom kada sam Vesni dao vritnjak, doduše onak' mlaki, iz nemoći drugog način iskazivanja naklonosti) slučajnim odabirom Julia posjela kraj mene.
Ostala djeca baš nešto nisu sjedila pored njih, ali i tu želim vjerovati da djeca sjede u gangovima, škvadri ili s najboljim frendovima. U ostalom u to doba nije bila moderna podjela, ili sam i tu već bio naivan pa je nisam registrirao, al' dao bih se kladit' u neku univerzalnu jednakost.



Bilo kako bilo, Julio i Otto su otišli negdje u trećem razredu, tako da nisam mogao pratiti razvoj ove društvene fenomenologije, koja bi mi pomogla da danas kada znam da nismo svi isti, ali ne po tim osnovama, odvagnem poziciju roma.
Stoga mi ostaje da zaključim:

Dakle ako si dovoljno glup da nisi prepametan, odoljet ćeš izazovu da postaneš bitan, odoliš li izazovu da postaneš bitan, velike su šanse da ćeš prihvatiti činjenicu da smo svi bitni, u koliko netko naravno – nije bitniji.

ZOKI 1 ZOKI 2 ZOKI 3, majke mi ne znam koji si!?

ponedjeljak , 19.01.2015.

Naputak o pravom lijeku / ono k'o pred film: Fiksiranju tečaja jedne poskočene valute, obično prethodi previd pada drugih komparativnih valuta!“

ZOKI 1 bi fiksirao tečaj švicrca, kao klasičnu populističku mjeru (a mrzi populizam) u skladu s nadolazećim izborima i balansiranju snaga te peglanja terena u odnosu na grbe što su im ostale iza izbora. S druge strane ova vlada ništa ne radi, već samo donosi ad hoc odluke – to je kao da dragu s kojom si u vezi 4 godine, uvijek karaš s nogu, loše i brzo, al' jebiga rezultat je = ona je jebena.

ZOKI 2 bi fiksirao tečaj švicarca na godinu dana, tek da prebaci vrući krumpir novoj vladi, dakle konačno se ponaša kao pravi hadeznestičar. Malonogometna ekipa vlade – sluša a ne kuži, vidi a ne sluša, čuje a ne čuje, a Pusićka trenutno nije tu, dok Lalovac mjerka novi ajncug šik guvernera.

ZOKI 3 bi fiksirao tečaj švicarca kao trojanca (Trojanski konj, ne virus već tema iz grčke mitologije (al' toliko valjda znate), kako bi poslao obje gore navedene poruke, otkrivajući bokove i čineći se ranjivijim, kome čemu – biračima. Spuštajući na ovaj način tonus esdepeovih mišića i prilagođavajući korak novoj opciji koju će zajedno s hadezeom ponuditi na sljedećim izborima = tehničko taktičkoj vladi. De facto koalicija hadezea i esdepea, provedena kroz nestranačke stručnjake iz njihovih tabora.
(5. Scenarij napisan u travnju 2013.) Nema tako razočaranih građana kakvima se ovakva patka ne bi dala uvalit', nije da im baš paše, ali potrošili se i crveni i plavi, pa i još jedino dostaje za kvorum za koaliciju ispod stola. Nije li tako, opet sam precjenio hrvatske birače, a s druge strane nadam se da ovima nisam dao ideju, al' oni i ovako i onako ničije ideje ne slušaju.
Glad hrvatskog čovjeka za promjenama, bez obzira kakve one bile, je obrnuto proporcionalna zdravom vidu (ne trebam dodat' i razumu, jel' da?), stoga teško da bi čudilo.

ZOKI , majketi koji si?

TEŽE JE POSTATI ČOVJEK NEGO POLITIČAR

nedjelja , 18.01.2015.

a i kad se postane, treba bivati čovjekom,
dok je za političara dovoljno postojanje.

No, čak i ako nam uspije postati čovjekom,
taj će nam doseg, bitno otežati postajanje političarom.

Ako pak čovjek uspije postati političar,
njegova čovječnost bivat' će politikom!

STID

četvrtak , 15.01.2015.

Jedan od najtraumatičnijih, ali i najuzvišenijih osjećaja,
privilegija je onih koji:
čine,
(griješe,
padaju,
uče,
dižu se,)
onih kojih osim sebe vide i druge,
ali i uvijek onih kojima je stalo.

IDI I POVEDI LJUDE!

srijeda , 14.01.2015.

VLADA RH: „NOVI POČETAK - za socijalno najugroženije građane - provedba mjera otpisa duga i odgode ovrhe“
provedba mjera otpisa duga i odgode ovrhe

Ako je ovo najbolje što možete odmah dajte ostavke svi,
i ustupite mjesto novokreiranoj taktičko tehničkoj vladi HDZ-a,
ne zato jer su bolji, već zato što morate imati mrvu ponosa koja bi u vama PERAČIMA SAVJESTI trebala izazvati lavinu srama.

U zemlji u kojoj se svega četvrt poslovanja odnosi na realni sektor, od kojega jedino uredno ubirete sve namete, vi opraštate dugove (do 25000kn) tvrtkama u državnom vlasništvu te građanstvu jednokratno od 10000 kn.

Dat' ćete gladnome ribu, umjesto da mu regulativom omogućite pristup vodi i i kupnju udice.
Tom regulativom bi pomogli i onim građanima koji nisu prezaduženi kao i društvu u cjelini.
Izostanak reformi nadoknađujete ovakvim sramnim ad hoc mjerama. Shvatimo li ih uranjenom predizbornom kampanjom, podcijenili ste nas, shvatimo li ga vašim najboljim potezom popušili smo vam ga punim plućima, znajući da je mlohav i još smo u tome uživali.

Sudstvo koje nije u stanju desetke godina regulirati trgovačke parnice, te je iz malih agilnih i prosperitetnih tvrtki napravilo polukriminalce što ako još uopće postoje posluju u sivoj zoni i na rubu zakona. Samo su jedan od krimena koje brišete ovakvim postupkom. Investicijski procesi, radno zakonodavstvo, birokratski setap, ju nejmit – lista preduga za pisanje a kamo li čitanje.

Stoga dajte nam ribu i nahranite nas, jer već prekosutra biti ćemo opet gladni, samo tada ćemo imati i problem više. Novu podjelu koju ste napravili između onih kojima ste bacili ribu i onima kojima niste. Da bi podjela bila i registrirana navest će te imena foka kojima ste bacili srdelu, kako bi im se druge foke mogle smijati i prozivati ih , barem tri godine.

Spreman sam vjerovati da nemaju svi građani podanički čip u glavi, te da će iz inata više nego iz ponosa vratit' svoje dugove bez vaše milostinje – koju ćemo opet btw – mi platiti.
Moju procjenu da ste debelo podcijenili hrvatske građane, ipak, potvrditi ili demantirati će većina koja pristupi ovom potpisu i potpisu.

Kada će biti bolje?

utorak , 13.01.2015.

Znate kada će biti bolje?
Kada nam bude stalo.

ČOVJEK U HRVATSKOJ ili HRVATSKI ČOVJEK

Jučer su svi puno pričali, tete u dućanu, službenice u gradskoj upravi, prodavači. Znate ono, kada puno pričate jer vas je strah, slično kao i kada ste iznimno veseli. Djelovalo je kao da je svima laknulo. Nekima, jer su dobili njihovi, drugima jer je gotovo, trećima jer su znali, i tako u nedogled puno i previše razloga za kraj. Kraj iščekivanja, kalkuliranja i odmjeravanja.

Tužan neki, preplašen narod. Priprost u svome vjerovanju da postoje samo dvije strane, ali odlučan da odabere jednu. Jednu, bilo koju , zasnovanu na iskustvu, predanju roditelja ili rodbine, otajstvu, powerpoint-u životnog stila.

Nema tu bitne razlike, barem koliko se po glazbenim temama iz obaju stožera dalo zaključiti. Ista je to uljudbena platforma, ali različite su nijanse stila. I u tome je jedina dosljednost, dovoljna da napravi razliku između dvije boje ili dvije strane što se uče u autoškoli, s time da desna ima prvenstvo prolaza, a kako je autoškola ujedno i najčešća škola u Hrvata nije za začuditi, da kola malo vuku u tu stranu.
Ipak, da bi se ta strana mogla zvati desnom, treba znati što desnica uistinu jest, no isto je i s lijevom. Ali da ne bi došlo do stapanja srećom su tu boje u pitanju. U ostalom, crvena je kud i kamo hrvatskija od plave, pogledajmo samo *hrvatski povijesni grb , al jebatga bila jednom neka petokraka crvene boje pa sve otišlo u tu stranu. [Prekidam tu s bojama i simbolikom, jer bi mogao dozvat' Ljubičića.]

Svježina HDZa pod (ranim) Tuđmanom ne da se mjeriti, s ovom kobaltno plavom , možda zato što je tada bilo i prave desnice sa Starčevićevog trga, a i rana crvena se jarila pod nekim uistinu socijalnim Račanizmom, za razliku od ove bordo Zoranove.[ Dođe li sad Ljubičić, nayebo sam.]

Ako su izbori dućan, zasitiš se crvenih i plavih cipela, da ne kažem da je u početku bilo skoro svih duginih nijansi, jednako tako čudi da danas nema jedne potpuno u duginim bojama.
Bilo kako bilo crvena i plava nikako iz mode, al' da su bar jarkije ili možda trebaju biti tmurne da se bolje uklope u svakodnevnicu. U ostalom, što ja znam o bojama, ja sam i onako akademski slikar grafičar, dakle crna i sve njene nijanse su područje moje ekspertize.

Međutim 60 000 mojih zemljaka je reklo da ne bi ništa iz dućana, ali su to rekli u dućanu! Potrudili su se probuditi, oprati krmelje, obrijati se ili našminkati i izaći na izbore te tamo „ne kupiti ništa“. Dati jasno prodavaču do znanja da roba koju nudi - nije za njih.

To je jedini suvisli razlog, zbog čega sve još ima smisla. To je i jasan znak da postoji još pola biračkoga tijela, (koje je doduše standardno hrvatski lijeno i qurčevito te se ni ne želi probuditi na dan izbora), a koje na iste ne izlazi, jer ne postoji opcija s kojom se mogu identificirati, opcija koja dijeli njihov svjetonazor. Nisu oni apolitični, samo im se ne da potezati do dućana bez robe za njih.

Itekako ne mislim da su to Živozidni (Viliborovi) glasači,barem ne u ogromnoj većini.

Ovih 60K je iskazalo htijenje, a htijenje je osnovni resurs uz dobru namjeru, za materijal od kojega se stvaraju ljudi od riječi. Sada će netko od vas potegnuti pitanje kompetencija! Njih imate ili ih usvojite. Jeste li ikada čuli da netko tko je htio nešto naučiti, a nije u kognitivnom deficitu isto nije uspio? Eto, to je tih 60K koje izjednačavaju s luzerima, a u tvari ovi drže lekciju iz etike.
Nadam se da netko ne spominje „iskustvo“ kao faktor za lidera? To je po prilici jedini pogrešan put koji mi tako često ispravno odabiremo.

U ostalom i nova buduća predsjednica je mlađahna.
Kolinda G.K., Bog joj dao sreće i zdravlja, priča o podjeli koju baš i ne kuži dobro, al koliko toga Ivo J. nije kužio, vjerojatno nećemo do kraja ni saznati.
Mi trebamo podjelu kao dokaz, podjela je kod nas entitetna, stanje duha, izraz vlastitog uspostavljanja, vrijednosti i tek onda kolorističnog pripadanja. Kao takva dušu je dala za manipulaciju. Al' to se da razmontirat' bez problema i bez referenduma.

Bilo kako bilo, treba biti zadovoljan odzivom galasča, jer se isti prikazuje očekivanim i potvrđuje da još dajemo znakove života.
Nekako nameće se, možda ne referendumsko, ali jedno od mogućih pravih pitanja o zemlji kakvu bi željeli; „Biti čovjek u Hrvatskoj ili Hrvatski čovjek?“
Dobar bi javni dijalog izašao iz toga, jer nije da nas nema raznih vrsta


*{hrvatski povijesni grb - jest ono što neki zovu „šahovnicom“, nazivom koji su posprdno dodijelili (hrvatskom povijesnom grbu) pobunjeni srbi iz Obrovca, na samom početku balvanijade}

Oznake: predsjednički izbori, poništeni listići

G-SILA ili NISMO MI SVI CHARLIE

petak , 09.01.2015.

Pun autobus zatvara vrata i kreće prema Mihaljevcu, vožnja će potrajati nekih pola sata, zadnji je uskočio par s cca dvogodišnjim djetetom u naručju. Stakla se odmah magle od isparenja iz nepropusnih odijela, dok kreće lelujanje prema Sljemenskom podnožju. Muškarac drži dijete u naručju, a drugom rukom nastoji kompenzirati G-silu po zavojima.
Dva talijana stoje pokraj mene, ostalo mora da su naši iako šute, ali nitko, baš jebeno nitko, da se digne i ustupi mjesto muškarcu s djetetom. Ispižđen skidam zamagljene naočale i u stajaćem djelu kod zadnjih vrata osvrnem se oko sebe te polako, ali vrlo razgovijetno i dovoljno glasno kao da je svatko od njih tegla s cvijećem koje zalijevam pazeći da svaka dobije dovoljno vode upitam: „Oprostite, može li netko ustupiti svoje mjesto za ovo dijete?

Fasujem prijekorni pogled zakonite, jerbo opet nešto popujem ili se miješam gdje mi nije mjesto.
U međuvremenu se pojavi žamor, onaj isti paušalni, kojim se braniš od neke situacije kojoj si izložen, još jednom prijeđem pogledom preko tegli, u povratku pogleda, jedna žena se diže i ustupa mjesto koje zauzima majka djeteta, koje joj preko ljudi dodaje muškarac koji ga je nosio.
Zahvaljujem se ženi na ustupanju mjesta. Ona, ne odgovara. Onaj muškarac, vjerojatno tata koji je nosio dijete, stoji pokraj mene i gleda kao negdje u daljinu, a pogled mu nema šanse dohvatiti ništa doli zamagljenog prozora. Mislim si, „hvala!“ bi dobro došlo, ako ništa, bar da razbije ovu moju nezahvalnu poziciju „prigovarala“, ili da barem dâ legitimitet mojoj gesti.
Ništa, baš ništa.

Vijuganje do Mihaljevca je brzo prošlo, gdje se skijaška publika razmilila.
Hoću li idući puta to učiniti, ili biti „pametniji“ i gledati svoja posla?
Ne resi me neka posebna pamet, al' me posebno jebe samoživost.
Naravno da hoću!

Vjerujem da je ove dane barem 50% publike s posljednjih vrata toga autobusa na svojim fejs profilima zaljepila „je suis Charlie“ (ja sam Charlie).

Vi ste laka konjica Jelene Rozge i pješadija Severine Velike, vi ste G-sila novog egoizma i duhovne inercije i vi ste moji sugrađani koje grozno jebe jedno od efemernijih pitanja u povijesti; Kolinda ili Josipović, dokle god ne shvatite da je pravo pitanje uvijek ispred ili pored vas i počesto se ogleda u ustupanju mjesta starijima ili roditeljima s djecom.

Stoga, razmislimo koliko i što, kada i gdje možemo učiniti, prije nego li se okitimo perjem koje nas samo čini još smješnijima.
Kad smo već kod ismijavanja, satirički Charlie je ismijavao krajnosti i devijacije, stoga bi nas pogled na sebe s profilnim natpisom „je suis Charlie“ mogao ponuditi kao savršenu temu za isti.

Oznake: Je suis Charlie

Različitost nije poremečaj,
"istost" - bi mogao biti.

07 01 '15

ovaj događaj se po obimu ne može mjeriti s 11.9. ali će ga implikacijama, bojim se kud i kamo nadići

MÉTAPHORE

Najjače oružije, blagodat i neoboriv dokaz krivnje


[vlastite dakako, u očima slijepih] onih koji ne razumiju.

Oznake: MetaFORA

UNIQUE SET OF CIRCUMSTANCES

srijeda , 07.01.2015.

is usually form which I use when describing
society where I am from.

Ako netko ima bolju, molim da mi je ustupi, izlizala mi se ova već.

100 postotni INVALIDI

utorak , 06.01.2015.

100% INVALIDA U HRVATSKOJ IMA VIŠE NO
što se prikazuje. Barem 50% radno sposobnih građana ova država je učinila
invalidima za stvarni život.

SPRDNJA vs DOBRONAMJERNOST

ponedjeljak , 05.01.2015.

Razvili smo bezbroj načina da se smijemo nekome,
a tako malo da se smijemo zajedno.

FORA METAFORA

nedjelja , 04.01.2015.

U ime ni jedne borbe ni zastave ne bi smjeli zaboraviti lica najmilijih

LADICA U DNU

subota , 03.01.2015.

U bjelilu zimske idile predvečerja Ilirskog trga, što u topli stan propušta neku rusku Petrogradsku atmosferu, stavljam video kazetu „La Reine Margot“ (Kraljica Margo). Zavaljujem se u preduboki dizajnersko smjerno predimenzionirani kauč i otpijam gutljaj dugog koktela, čiji smeđi šećer još nije posve otopljen.
U drobljenju zrnca šećera i vlati limete sjekutićima, prekine me poznata melodija i još poznatiji tekst „ju te san se zajubija“. Odgledah film u dahu, zastajkujući tek na novorecikliranim uspješnicama Bijelog dugmeta, Čolićevoj vokalizi i jednoj sceni seksa.
Ni sretan ni tužan, bijah tek uvjeren, da je ovo početak umjetničkog sazrijevanja Bregovića ili početak kraja svega s njime povezanoga pa i Bijelog dugmeta.

Danas je desetak godina kasnije, Bregović je glazbeno umro i prije koncerta na Maksimiru, ljudski je umro davno prije. Prominentni kicoš, koji po nekim navodima dobro kara i utjelovljuje moju teoriju o „novom egoizmu“ jest zapravo mali čovjek, jer umjetnost kao ni jedna druga sfera zrcali i reflektira sve kutke vaše duše. On je tip koji prčka po vagini svoje starlete, dok očijuka s mladenkom na svadbi gdje piči njegov bend za sprovode ili na sprovodu s udovicom gdje piči njgov bend za svadbe, kutreći kako će istu izyebati dobro se oznojivši, ne zbog svog ili njenog užitka, već zbog toga kako bi ova nesretnica patila za njime. Ovaj tip poetičnosti nije karakterističan za mene, no namjerno se ne želim stilski opetovati kako on to stalno čini. Da stilski, iako se to ne čini pravim pojmom, no Bregović i igra na udicu zabodenu negdje u naše duše s pjesmama čijih tekstova on nije bio autor te ih bjesomučno povlači tražeći pažnju i potvrdu slave koja ipak leži na Bijelom dugmetu kao cjelini, načinu tj. "stilu" kako smo mnogo toga doživljavali.
ne poznajem ga osobno i možda je divan muž, otac, prijatelj ali je kao umjetnik negacija onoga čime nas umjetnost budi, osvještava, šokira i uvijek ishodišno oplemenjuje.

Pjesme Bijelog dugmeta će se i dalje svirati uz gitaru, neke od njih poput vlastitih emotivnih entiteta živjet' će i vjerojatno nadživjet i njega i nas. Izbljeđivanjem mizantropskog sjaja njegova osmjeha, što u stvari nije ništa drugo doli mržnja prema sebi kroz raju koja ga je gledala kao Boga. Jer kad ne možeš priznat' da si isti kao mali, onda pljujući po malome cinizmom s visoka, postaješ još manji, a manji od malih kojima je bitno da su veći - najbolje mrze.

U stvari, zaboravio sam ovog tipa, ali me tekst u linku sastavljen bolje od moga ponovno podsjetio na njega. I vjerujem da ga vrijedi pročitati, ako ne zbog drugog, onda zbog arhivskih razloga – ladice u dnu naših zaboravljenih podruma.

http://gardencafe.me/kako-je-bregovic-sahranio-bijelo-dugme-u-budvi/

ISPRIKA ZA ŽELJU

utorak , 30.12.2014.

Obljetnice dođu kao dobra crta prelaska u neku odluku, stoga se unaprijed ograđujem od toga. A i nije in.
No in je promijeniti nešto ili tek činiti. U svim površnostima koje nas okruže i ta činjenja poprimaju sličan oblik. Ovaj moj mali sugovornik sa slike neizmjerno mi pomaže u tome da mislim o tome što govorim ili činim. Čak i onda kada nisam s njime. Tu opisuje frenda i nepoznato dijete kroz temu trebaju li roditelji voditi jednako računa i o drugoj djeci, prijateljima svoje djece ili bilo kojoj drugoj djeci, a i djeca sama.

Pa možda je dobra odluka tretirati svako dijete kao svoje, jer svoje volimo zar ne? Ne možemo li drugu djecu tretirati kao svoju, možda stvarno ne volimo ni svoju djecu!?
Strpljenje i htjenje dobar su alat za taj put.

Mislim da su u životu za djecu ali i sve nas manje opasne opasnosti, od onih koji na njih ne reagiraju.

Eto, isprika na sugestiji, možda voleći djecu, možemo zavoljeti i ljude.
Cheers

vozim, a nevidim, nevidim, a ne čujem

ovi KLIPANI su dobili izbore ne zato što su imali program ili su sposobni ili lijevo orijentirani - već na moralnoj komponenti.
U međuvremenu su dokazali potpuni izostanak programa te neospornu nesposobnost ali i pogazili obećanje da se neče "vaditi" na ostavštinu prethodne vlade.

Sad istim argumentima drukaju za svog kandidata, ja mislim da oni ne kuže da su pogazili i ono moralno težište, jer moraš imat' nešto da bi to mogao pogaziti.

A kad smo već kod gaženja, ja mislim da oni osim što politički ne vide i ljudski ne čuju sasvim dobro upravljaju službenim autima.

Ne radi!

utorak , 23.12.2014.

Stanem...
i ništa!

SORRY 4 BAD WORDS

srijeda , 17.12.2014.

ili
SVRŚIT ĆE JEDNOM I OVA KOMEDIJA

Vlada koja duboko ne razumije poduzetništvo nikada neće shvatiti da projekte generiraju okretni i promišljeni, a oni su u najvećem broju slučajeva mali i srednji poduzetnici. To su ti isti na koje je ta ista vlada svalila svu poreznu stegu i presiju vladara s lošim nerecipročnim zakonima, .
Kako jebote da jebeš kada ti je o jaja vezan uteg bodljikavom žicom.

Koliko smo novca uzeli, akoliko dali Europskoj uniji

POKVARENA MAŠTA

nedjelja , 30.11.2014.

Kaže čovjek na mobitel dolazeći mi u susret, skrećući prema parkiranom autu koji mu je odžmignuo na otključavanje, gombajući se s kišobranom u drugoj ruci dok ramenom pridržava govornu spravu: "Imaš ti kakvu vezu za Švaljekicu?"
Naravno da se može raditi o bilo kojoj osobi ženskog roda s ne tako rijetkim prezimenom, a zašto ja onda mislim da se radi o gradonačelnici?
Mora da je to rezultat moje pokvarene mašte.

FAZE i STANJA

četvrtak , 27.11.2014.

Kada je mirno i ustali se i izgleda sve OK,
budite sigurni da ništa nije OK.
Rješenja naravno ima, doduše samo za one koji ih traže.

U vremenima poput ovih ili bilo kojih, lako je izgubiti ljude.
Zasigurno svatko od nas ima prijatelja kojega je upoznao s drugim prijateljem, a oni su razvili odnos neovisno od vas. Ponekad i poslovni. Neki su takvi odnosi ostali opterećeni dugom s jedne strane.
Preuzmimo taj dug i namirimo ga. Ne zato što je to novonastalo prijateljstvo naše posredstvo, već stoga što svaki naš prijatelj naša odgovornost. Smanjimo broj dugova, kako bi povećali broj pravih poruka ali i pravih prijateljstava.

KUKE

Znate kuku Kapetana Kuke (Captain Hook), e sad zamislite da ih ima dvije i da je dijete, točnije djevojčica od 8-9 te da je s tim kukama zakačena za majku, glave duboko zaronjene u njen kaput dok joj iz premalog džepa viri plavim čepom zatvorena bočica jogurta u onoj pet ambalaži. I da stoje ispred Svijeta obuće u Ilici kod Maraschina.
Dijete nema kuke, al' rukama postiže isti efekt u grču skrivanja lica, ovako izložena stidu, majčinom odlukom da isprose nešto. Jer jebiga, bilo bi patetično reći da prežive.

Nemam više sitnoga, sve sam ostavio vrativši se sa semafora čovjeku koji kaže da mu treba hrana za unuka, ispred Konzuma na Kvatriću, čovjeku s dikcijom kojom bi postidio trenutno sve novinare s hrvatskog govornog područja, a pristojnošću i mnoge druge izvan njega.

Postaje nemoguće preživjeti put između dva trga, glavna Zagrebačka, hrvatske rute gladi, ne i bijede, bijeda stoluje malo gore. Tamo gdje kuke služe za povezivanje u grupe, čopore, interesne skupine, kružoke, elitne jedinice za koje obuka podrazumijeva gubitak kritičkoga mišljenja i srca u istom koraku u koje se ne ulazi kao u „lanca probijanca“ već se za njih kvalificira nekim meni nepoznatim kvalitetama. A nekako baš u posljednje vrijeme vjerujem da je htijenje jedini vid savršenosti. No da ne bih sudio o konju kojeg ne jahah, sudim po dvojici viđenijih koji su prošli pokraj ove žene i djevojčice. Te ju pogledali, baš kao i ja, te prošli, baš kao i ja.
Gledali smo iste ljude, ne znam jesmo li isto i vidjeli.

Produžim do tog nesretnog Konzuma na Cvjetnom, po kavu koja će mi usfaliti u uredu.
Ma, kuži mala sve . Usitniti ću novac i kupiti djevojčici „kinder ladu“, dobi je moga sina i vjerojatno će šećer iz nje učiniti da lakše podnese izloženost.

Nije ih bilo!
Iako me je čokolada veselila u nekom očekivanom scenariju dječjeg mazanja očiju, laknulo mi je.
Možda su doma. Možda ja nisam doma, izvan krugova. Možda sam zakačen na otkvačene. Možda je Šuma Striborova ipak samo bajka, a ne simboličko etički kodeks.

Možda i jest,
ali radije gledam nesreću, nego ne vidim uopće.

Oznake: kuke

više nije

ponedjeljak , 24.11.2014.

Za početak da raščistimo pojam bogatsva u kontekstu rada te shodno tome življenja: Bogati su oni ljudi za koje radi novac, svi ostali koji rade za novac nisu bogati, što ne znači da ne žive kvalitetno, realizirano i sigurno.
Hrvatska te potencijale ima, a ima i ljude ali nema strategiju, i paradigmu političara i politike koji to mogu provesti.
Stoga da se ne bi bedirali još više, ovu izjavu premijera treba izbrisati iz svijesti ali zapamtiti da je bio najbolji od onih kojima se okružio - te da to više nije.

Milanović: bio sam u pravu kada sam rekao da će se pesimisti razočarati

DRŽAVA BEZ JAJA i PRAVOSUĐE BEZ QURCA

petak , 21.11.2014.

to je poruka koja je poslana svima nama koji još nismo spakirali kofere, ovim puštanjem Bandića.

Nema potrebe za širim elaboriranjem ove teme u državi u kojioj jedina akademija koja može opstati je ona dramska, jer za glazbenom i likovnom nema potrebe kao za sapunicama i drugim IGROKAZIMA za građane najyebenije države od sviju.

Nitko nije iznad zakona, pa onda valjda i izvršna vlast mora imati neka MUDA - da nitko ne bi bio iznad zakona.

I OPET SE STIDIM, samo ovoga puta se stidim loše režije ovog sramnog IGROKAZA, jer kako god se činilo - nismo svi iz stada "KRAO I NAMA DAO".

kaucija

srijeda , 19.11.2014.

NOVAC STVARA PRIJATELJE,
ILI MOŽDA NE!?

Izuzmeno li partnere, vrijedi se zapitati tko bi za nas položio kauciju?
Ne svemirskih 15 000 000 kn, već 15000kn ili 1500kn na primjer?
Bojim se da bih gulio do zadnjeg dana

blog

SVETO PISMO gospodarskog trenda ove vlade.

Ne slažem se često s Bakićem, posebno o teoriji "100 milijardi",
međutim ovaj tekst je analitičko suho zlato, prilagođen prosječnom čitatelju (ma što to u Hrvatskoj značilo i koji god index pismenosti podrazumijevalo).

Ne znam da li je portalska verzija prenjeta u cijelosti iz tiskane, no ova vrijedi kupovine Mordor timesa. Vjerojatno je ima na Bakićevom blogu, a dolje je link na moj tekst iz srpnja na tu temu.

Zgodno, no ne poredim se s Nenadom, u ostalom njegov blog nitko ne propušta,a moj nitko ne čita, no ovo je zaista BITAN Bakićev članak i treba se svakako pročitati.

DVIJE VRSTE LJUDI

nedjelja , 16.11.2014.

Postoje dvije vrste ljudi koji ne vjeruju:
Oni koji ne vjeruju jer ZNAJU i oni koji ne vjeruju jer NIJE MOGUĆE.
U jednom slučaju ovi koji znaju, znaju zašto nije moguće, dok ovi koji ne vjeruju jer nije moguće, znaju zašto nije moguće.
U drugom slučaju radi se o onima koji nisu "inteletualci", a u prvom o onima čiji život traži promjene na nekoj intuitivnoj razini, al' zapravo im je dobro.
U oba slučaja jedino što im je zajedničko je predrasuda.
([obično vas ostavim na ovoj razini poruke, no tada je ne shvatite ili se ne izvučete iz sjene]
Kada netko nastupa s pozicije znanja, a ona se manifestira kroz stav "ja znam" to je jednako toliko pogubno za sve nove ili drugačije pristupe, učenja, znanja kao i kada netko drugi kaže "ne može, jer je iskustvo ili povijest rekla drugačije" ili kad jednostavno nema pojma, ali ima "stav da ne može".)

ONO KAD PRIČAŠ NA RRRATE

subota , 15.11.2014.

U svoj svojoj izobrazbi i učenjima u životu, mogu najviše zahvaliti razgovorima s pametnim ljudima – iz njih sam naime najviše naučio. Nikada toliko da bih postao „pametan“ ali svaki puta toliko da bi mi se to istinski svidjelo. I ovo je osvrt na jedan takav razgovor.
Mucavci nisu inteligentniji ni pametniji od ostalih ljudi kako se to obično prikazuje, oni samo više koriste mozak u pokušaju prevare samog sebe - dakle tog istog mozga. Ali jesu suosjećajniji i s razvijenijim smislom za pravdu, jednostavno stoga što cijeli život (ili bar na rate) proživljavaju nepravdu i predrasudu. U skladu s time i s ostalim duhovnim osobinama razvijaju svoj pogled na svijet, koji se često tumači kao "bolji", "širi", "promišljeniji“ ili „dublji" od ostalih osoba bez govorne mane. No to dakako nije istina. Njihova govorna mana i najmanje tri osobe koje konstanto nose u svojoj glavi zaslužne su za to. Te tri osobe su oni takvi kakvi odista jesu, oni kakvima ih vidi okolina i treća osoba je njegov sugovornik, koji je jedan u koliko je stvarno jedan i milijun u koliko je neki medij u pitanju (TV ili Radio), s time što je radio potpuno strašan. U koliko je javni nastup u pitanju, budite sigurni da je osoba koja ima govornu manu prije no što je progovorila, dobro izbrojala koliko je ljudi u gledalištu ili na stadionu.

To su odrasle osobe, „mucavci s iskustvom u mucanju“, no što je s djecom i svim njihovim procesima odrastanja, što je s trenucima kada se u njihovim malim glavama počne pojavljivati drugi i treći čovjek?

I tu otvaramo pitanje svih danas dostupnih metoda u liječenju poremećaja govora., ali otvam/o i novo pitanje tj. dimenziju koju mi je kao čovjeku iskusnom u tom području, otvorio dragi prijatelj. O području varanja ili zbunjivanja vlastitoga mozga. Svatko tko govori kao što hoda ili diše - dakle normalno (automatizirano), jer to su radnje o kojima ne razmišljate kako ih obavljate, je ovo čudno ili neshvatljivo pitanje. No uistinu, kada zbunite svoj mozak on vam ne stigne poslati poruku/naredbu da mucate :-)

Kako to sprovesti u djelo, od toga načiniti djelotvornu metodu ili tek koristiti navedenu premisu kao polazište novog pristupa u istraživanju i pronalasku "lijeka" za govorne mane, naravno ne znam, no čini mi se da je to neka nova polazišna točka u pristupu toj problematici, neka točka od koje treba resetirati sva dosad postavljena znanja i metode. Za mene je u svakom slučaju novo, ipak dokazuje nešto što mi je poznato i nekako uključeno u načine i stvari koje činim, a to je da samo nova učenja mogu donijeti nova znanja za nove napretke u kojima je počesto potrebno odustati od svega što smo do ranije naučili i "uskladištili" kao naš saldo znanja, statusa ili društvenog i osobnog uspjeha,
Par dana kasnije taj isti prijatelj poslao mi je ovaj video, u kojem govornica koristi dio načina na koji se on referira (zbunjivanje mozga).
Jako je interesantno uključiti prijevod, koji google provodi metodom audio prepoznavanja. Jer google prevoditelja zbunjuje ono što je jedino fluentno kod osobe koja muca :-)

The Thing Is, I Stutter: Megan Washington at TEDxSydney 2014

Oznake: mozak, zbunjivanje mozga, mucanje, osobe s govornom manom

redosljed

Sloboda je duhovna sloboda, nikako politička,
dok je sreća metafizičko pitanje, a ne društveni problem,
jer je osobna etika važnija od institucija.

DVIJE VRSTE LJUDI!

Postoje dvije vrste ljudi koji ne vjeruju:
Oni koji ne vjeruju jer ZNAJU i oni koji ne vjeruju jer NIJE MOGUĆE.

U jednom slučaju ovi koji znaju, znaju zašto nije moguće, dok ovi koji ne vjeruju jer nije moguće, znaju zašto nije moguće.
U drugom slučaju radi se o onima koji nisu "inteletualci", a u prvom o onima čiji život traži promjene na nekoj intuitivnoj razini, al' zapravo im je dobro.

U oba slučaja jedino što im je zajedničko je predrasuda.

([obično vas ostavim na ovoj razini poruke, no tada je ne shvatite ili se ne izvučete iz sjene]
Kada netko nastupa s pozicije znanja, a ona se manifestira kroz stav "ja znam" to je jednako toliko pogubno za sve nove ili drugačije pristupe, učenja, znanja kao i kada netko drugi kaže "ne može, jer je iskustvo ili povijest rekla drugačije" ili kad jednostavno nema pojma, ali ima "stav da ne može".)

GONE in 6 minutes

utorak , 11.11.2014.

Molim vas, podijelite malo ovaj video,
DRSKIJU KRAĐU BICIKLA NISAM DOŽIVIO!

Snimak nadzorne kamere Bipe zabilježio je jednu od luđih krađa bicikla.
U noći 11.11.2014. ukraden je KALKHOFF AGATTU XXL C8 impulse CRNI
36 V - 250W / 2012 /, 36V 15 AH -540 wh / wave L 60 cm / 28“

"Majstor" s ovim biciklom ne može ama baš ništa, osim vlasniku nanjeti štetu.
i nasmijati poširoko pučanstvo svojom domišljatošću.



Zahvalan sam za bilo kakvu informaciju
na mail silaputapoluga@gmail.com

VIDEO

ZRNO PO ZRNO - SREĆA

subota , 08.11.2014.

Prolazim danas Martićevovom po onoj biciklističkoj stazi, a koja je u stvari - žuto označena vip pješačka zona
Vozim u susret majci i djetetu, ona zgodna tridesetka, a bucmasti klinac ima svojih 5.

Mama srdačno priča na mobitelu u lijevoj, dok desnom drži razdraganog malca, koji opet u svojoj visoko podignutoj desnoj ruci šuška s plastičnom kutijicom, otkrivajući njen sadržaj skandiranjem: „BOMBONI, BOMBONI!“ Ovaj mali perkašn šou, čiste sreće, dâ srebrnu boju dotad sivom nebu i razvuče osmjeh bilo kojoj normalnoj osobi, pa eto i meni.
Kako malo treba, djetetu za iskrenu sreću, zapravo ništa manje no odraslu čovjeku.

Kutijica je imala dobru „akciju“ i podsjetila me na Gorana Goršea koji je pomno birao smjesu i odnose žitarica (izazivajući sablazan preprodavača sjemena na Jakuševcu) koje će u limenci koju osmislih, pružati adekvatan zvuk konzerviranog instrumenta, što će ga Sudar percussion & Matej Meštrović dijeliti publici na koncertima. Ti zabavni koncerti imaju jednu poveliku moć, ljudi s njih odlaze s osmjehom. Ta zajednička pozitiva, na par koncerata na kojima sam bio lijepa je stvar.
Reklo bi se beskorisna konzerva, s nešto zrnevlja unutra.

Ipak, očigledno tih par zrna čini razliku.
Onom klicu kao i nama,
je ponekad,
tek zrno za sreću dovoljno

HARMONIJA

petak , 07.11.2014.

primitivno i zatucano nije isto,
no očigledno su nam
alati opažanja primitivni pa želeći biti afirmativni
tupimo zatucanošću
primjer toga je i ova ilustracija
postoji govor mržnje i postoji govor gluposti, kada dva govora slušate u isto vrijeme obično nastane kalkofonija, međutim ova dva govora tvore harmoniju podijele

ZEMLJA PUNA SJENA

srijeda , 05.11.2014.

Bavim se beskućnicima više nego političkim vodstvima, jer smo zbog političara svi bezdomni = (homeless).
Dakle, to što još imamo kuću ili krevet ne znači da imamo dom. I nije to onaj dom za koji bi trebali biti spremni, al' je onaj koji se proteže izvan našeg imovinsko pravnog.

Najdublja hrvatska kriza je kriza vodstva. I ona se ogleda kroz nacionalno u nedostatku razvojne strategije, a osobno u nedostatku integriteta. Ne znam točno na kojem smo sada rebalansu proračuna ove vlade, izgubio sam se negdje oko trinaestog. No za vašu informaciju, svaki rebalans proračuna (osim unaprijed strateški zacrtanog) znači da se srušila strategija, točnije da je nema.

Zašto vas opet "pilam" s time? Zbog beskućnika naravno, jer naime, ova vlada još nije donijela „strategiju stanovanja“, jer kao ista nije prioritet i odgođena je za 2015. godinu. Majketimile, ova PR vlada ima u planu strategiju za STANOVANJE beskućnika!!!!
Smijao bih se kada biste se vi smijali sa mnom, plakao bih također u istom društvu, no složit' ćete se - nemamo kritičnu masu ni za to.
ODGOĐENA STRATEGIJA, je kao odgođeno disanje, pokušajte? Možda Grčić uspije, s obzirom da on uvijek ima dobre vijesti i o najgorem scenariju.

Kada bi 26 članova vlade zatvorili u jedan razred, oduzeli im mobitele i zabranili prepisivanje te dali pismeni kontrolni zadatak, u kojem trebaju opisati značenje pojmova „STRATEGIJA“, „VIZIJA“, „PLAN“, a za onoga koji želi odličan (5) i „SCENARIJI RAZVOJA“, ne mogu se u život okladiti da bi rezultat bio prolazan (dovoljan [2]). Nije stvar bitno bolja ni s velikom većinom ekonomskih gurua, IT eksperta i konzultanata s brkovima.

Ipak, ovdje je riječ o beskućnicima treće životne dobi. Stoga, mogu oni malo pričekati da vlada donese strategiju stanovanja dogodine. Pisao sam već o NOVOM EGOIZMU koji nas je sve obilježio, razumijem ga, ali ga odbijam prihvatiti kao datost. Samo da znate, ovi starci bez doma, nisu se takvi rodili.
Opet će zima, poklonite nešto odjeće, jer u tome smo jedino dobri – sporadičnim akcijama kojima kupujemo mir i peglamo savjest.

Začudna je još jedna stvar, osim što nijedna dosadašnja vlada od 2000. na ovamo nije reagirala na pokušaj provođenja organiziranog procesa izrade strategije razvoja, tako ni jedna pozicija, opozicija, alternative ni građanske inicijative nisu prihvatile isto. Razlog je uvijek isti, osim temeljnog da se strategija i korupcija međusobno isključuju, pravi generalni razlog je SJENA.
Kad bolje pogledaš, svaki lider bilo koje skupine, vladine, stranačke, građanske ima predimenzioniranu sjenu., i ne samo lider već i njegovo najbliže društvo.
Da vas ne uvrijedim ili ne daj Bože podcijenim objašnjavanjem - znate što ta metafora o sjeni znači.

Nismo mi, sjene su problem.
Vlastite prevelike sjene o koje se spotičemo.

Oznake: sjena

oksimoron

utorak , 04.11.2014.

Što to uopće znači "ugledni liječnik"?

POVIJEST JE BIJESNA PROŽDRLJIVA ZVIJER, SVE DOK JU NE NAHRANITE ISTINOM.

ponedjeljak , 03.11.2014.

[ili, tak' to ja nekak' vidim]


Istinom se najbolje hrani iz prve ruke, dokumentacija rekonstrukcije i artefakti težak su i interpretaciji podložan posao.

Branitelje kao i sve skupine stradalnika domovinskog rata potrebno je kategorizirati i evidentirati.
Stradalnike evidentirati i srazmjeru težine stradanja koje se odnosi na funkcionalnu i poslovnu sposobnost zbrinuti kroz sustav privilegija.

Branitelje je, po mome viđenju stvari, potrebno kategorizirati kroz dragovoljce i regrutiranu, redovnu vojnu formaciju.
Dakako potrebno je napraviti PRAVI popis dragovoljaca i branitelja, i to što prije dok još postoje živi svjedoci. Taj popis je u interesu branitelja, definitivan je iskren i nemanipulativan u koliko je TOČAN.
Ukupan broj branitelja se „možda“ se ne bi smanjio al' bi se itekako kategorizirao. Nije tome namjera smanjiti ili ne daj Bože omalovažiti nečiju žrtvu, već postaviti stvari na svoje mjesto – jednom za svagda.

Mnogi dragovoljci ne traže nikakva prava i povlastice, no ono što im neosporno pripada je status dragovoljca, nekoga tko je samoinicijativno odlučio svoj život i svoju osobu staviti u službu obrane domovine, na za to vrijeme dostupan način.
Redovno regrutirani uz svu počast koja im kao braniteljima pripada ne mogu imati jednaki status, pa makar se taj status manifestirao samo formalno.

Tu sada dolazimo do stvarnih heroja istina i točnosti, kao i do „paravojnih“ „neregularnih“ i svih ostalih manipulacijama tadašnje vojno državne vlasti s ovom skupinom. Potreba revidiranja inicijalnog djelovanja HOS-a također ulazi u tu skupinu. Taj proces će iznijeti poprilično prljavog rublja iz tog vremena (Vinkovci, Vukovar itd.) no zrelost naše države se upravo u tome ogleda. S druge strane jasno će definirati tko je, i kako, bio gdje, i što je radio. Jer država koja se stidi svojih najhrabrijih građana i nije neka država, država koja generalizira, izjednačava i poopćuje je još manje država.

Bilo je to vrijeme kada su neki odlazili u dragovoljce, neki na učenje jezika u inozemstvo, neki na vikend ratovanje za drugu stranu, a svi mi neki TO ZNALI. I tu se slažem s hadezeovom devizom ZNA SE, jer se uistinu još uvijek - zna. I sve dok se ne iskaže i registrira stvarno stanje biti će manipulacija, pa čak i poput ove trenutno u Savskoj.
Ništa, pa čak ni ovaj u formi ghandijevski pristup mladog Glavaševića ne može nadomjestiti istinu – stvarno stanje stvari među : dragovoljcima, braniteljima, udovcima i udovicama, siročadi, invalidima, stradalnicima kao i svima onima u kojima je dužnost obrane zemlje više no floskula.
Popis je prvi korak, adekvatna zakonska regulativa (eventualna dorada zakona o braniteljima) drugi, sustav socijalizacije i uključenja u društvo treći i četvrti je ŽIVOT, tj okretanje budućnosti, dok povijest nahranjena istinom spava i iz goropadne zvijeri pretvara se u veličanstvenu skulpturu čiji će hiperrealistični prikaz u kamenu ostati uklesan te slati nedvosmislenu jasnu sliku.

Jer jedino je istina dovoljno snažan temelj za kuću od pravde.