KUKE

srijeda , 26.11.2014.

Znate kuku Kapetana Kuke (Captain Hook), e sad zamislite da ih ima dvije i da je dijete, točnije djevojčica od 8-9 te da je s tim kukama zakačena za majku, glave duboko zaronjene u njen kaput dok joj iz premalog džepa viri plavim čepom zatvorena bočica jogurta u onoj pet ambalaži. I da stoje ispred Svijeta obuće u Ilici kod Maraschina.
Dijete nema kuke, al' rukama postiže isti efekt u grču skrivanja lica, ovako izložena stidu, majčinom odlukom da isprose nešto. Jer jebiga, bilo bi patetično reći da prežive.

Nemam više sitnoga, sve sam ostavio vrativši se sa semafora čovjeku koji kaže da mu treba hrana za unuka, ispred Konzuma na Kvatriću, čovjeku s dikcijom kojom bi postidio trenutno sve novinare s hrvatskog govornog područja, a pristojnošću i mnoge druge izvan njega.

Postaje nemoguće preživjeti put između dva trga, glavna Zagrebačka, hrvatske rute gladi, ne i bijede, bijeda stoluje malo gore. Tamo gdje kuke služe za povezivanje u grupe, čopore, interesne skupine, kružoke, elitne jedinice za koje obuka podrazumijeva gubitak kritičkoga mišljenja i srca u istom koraku u koje se ne ulazi kao u „lanca probijanca“ već se za njih kvalificira nekim meni nepoznatim kvalitetama. A nekako baš u posljednje vrijeme vjerujem da je htijenje jedini vid savršenosti. No da ne bih sudio o konju kojeg ne jahah, sudim po dvojici viđenijih koji su prošli pokraj ove žene i djevojčice. Te ju pogledali, baš kao i ja, te prošli, baš kao i ja.
Gledali smo iste ljude, ne znam jesmo li isto i vidjeli.

Produžim do tog nesretnog Konzuma na Cvjetnom, po kavu koja će mi usfaliti u uredu.
Ma, kuži mala sve . Usitniti ću novac i kupiti djevojčici „kinder ladu“, dobi je moga sina i vjerojatno će šećer iz nje učiniti da lakše podnese izloženost.

Nije ih bilo!
Iako me je čokolada veselila u nekom očekivanom scenariju dječjeg mazanja očiju, laknulo mi je.
Možda su doma. Možda ja nisam doma, izvan krugova. Možda sam zakačen na otkvačene. Možda je Šuma Striborova ipak samo bajka, a ne simboličko etički kodeks.

Možda i jest,
ali radije gledam nesreću, nego ne vidim uopće.

Oznake: kuke