TURIZAM :-)

četvrtak , 31.07.2014.

Dugo još od '88 na ovim se prostorima mantra da je boljka našeg turizma prekratka sezona.
I da bi sve bilo ne samo super, već jako super kada bi sezona trajala više od 45 srpanjsko kolovoznih dana. Dakle kada bi zadirala u pri i posezonu.

Vremenski uvjeti ovoga ljeta odgovaraju onima u listopadu dakle – posezoni!
Stoga je ovo idealna prilika da se pokažemo u pravom svjetlu, jer:
1. Imamo svo potrebno (inače sezonsko) osoblje i to u svim raspoloživim kapacitetima.
2. Imamo priliv gostiju, doduše čiji su se godišnji odmori meteorološki „preselili“ s ljeta u jesen – yebatga, al' su tu :-)
3. I imamo novu strategiju turizma – OK malo se sprdam, ni sam Lorencin ne zna što to znači, tj zna još manje od nove mantre HTZa - „Destinacijskog menadžmenta“.

Imamo i „srpanjsku rupu“, ali to ni sam Delboy Trotter na svom tečnom francuskom ne može prevesti u smislenu definiciju, iako je njemu posvemašno jasnija od naših turističkih djelatnika.

Sve to imamo, a gosti nam se dosađuju i napuštaju nas ranije no što su namjeravali.
Jer nemamo nikakve sadržaje kojima mogu ispuniti vrijeme i zaokupiti pažnju duže od vremena potrebnog da se popije loša kava od neljubaznog konobara ispod tende što propušta u kafiću bez jastučića na stolici (što je možda i bolje no sjediti na natopljenoj spužvi).



Dakle SUNCE i MORE je jedino što mi nudimo, nema časnih iznimaka i nema stvarne brige.
I onda se upiremo u to kako je turizam naš najjači „resurs“.
U proteklih dvadesetak godina bilo je prenapeto gledati sve modne izričaje i satove koje su nosili naši ministri (i ministrice) turizma, možda nam je svima najviše išao na živce Bulić, al' taj je imao i najbolje satove. Na njih je najme najčešće pogledavao na našim prezentacijama, vračajući se pred kraj.
A ovi noviji su bar upamtili naslov, točnije samo masna slova (bold), jer im je „koncept komepetetivnog identiteta“ bili predugo i prejezikolomljivo za upamtiti, pa je ovaj „destinacijski“ sasvim dobro poslužio.

Čak i KOPETENTNI Bandić bi složio bolji slogan, iako vjerujem nikada ni nije postojao drugi do „MALA ZEMLJA LOŠIH PIZZA I DOBRIH PIČAKA“

Kakav „gastro-eno“, kultura i te pizdarije, što prije skužim podrigivanje iza ćevapa i štipanje konobarice za guzicu što migolji među plastičnim stolicama, dok glavom mrdam gore dolje uz neki Sevin hit, prije ču se početi osjećati inkluzivno. Jer kad si inkluzivan i berjnstormaš nakon super spešl alata SWOT s dvosmislenim asocijacijama u pauzamna brifinga s menadžericom za piar u hejđar departmentu, to češ prije spičkat pič za brending novog TAMONEKOGMALOGMJESTA FILM FESTVALA.
Nije seksistička asocijacija, mislim na ovo „štipanje konobarice“, jer za one među nama koji su druge orijentacije čujem da na Jadranu muški konobari nose boksere, pa sad, mislim, i život kao takav je rizik.

Ne sprdam se s HTZom kao ni njihovim partnerima, to smo jednostavno mi.
Ne znamo bolje, a prebrzo želimo sve, da bi stali i prvo naučili nešto pa tek onda odlučili kuda ćemo.

Kapljica ne može biti brža od rijeke!
Jerbo tada više nije dio nje i usahne u čas na suncu, baš kao i žedni gost čiji je konobar zaboravio rajon.

Danas smo skinuli s weba poslovne slučajeve o destinacijskom menadžmentu, majke mi ne bi im ih sada dao ni da me mole, čak ni da mi kojim čudom hoće platiti za to.

Ovo je jedina zemlja na svjetlu, bez rata,
u kojoj se civilizacijsko evolucijski vremeplov vrti unatrag.

Oznake: turizam, Lorencin, destinacijski menadžment, strategija turističkog razvoja, strategija

FREE OF CHARGE!

srijeda , 30.07.2014.

My dear colleagues consultants, advisers, counselors, life coaches and other
“in that way” experts.

CHANGE IS A PROCESS,
different for all of us.

It can be managed,
if is managed, then is just acceptance similar to unidirectional basic learning.

Change need your participation in specific climate in which can grow and develop.
This climate is like humidity and other conditions which create the atmosphere.

The atmosphere is essential substance meritorious for beginning of opening, questioning and abandoning current views.

It doesn't mean that and the end you will not return to old attitudes, it just means that you are allowed that the changing process change you as well.

At that stage, we can talk about - changing process.

Oznake: Kultura promjene, changing process, change promjena

STERILNOST vs POVRŠNOST

utorak , 29.07.2014.

Ni od jedne osobe u životu se ne možemo popuno oporaviti,
oporavimo li se - nismo je uistinu poznavali!

MISLIM - DAKLE BOLJE DA ŠUTIM!

Internet bi baš kao i knjiga,
spoznaje trebao učiniti dostupnijima te time i njihovo usvajanje,
a u konačnici i učenje.

Kod nas je, čini se, samo učinio nepismenost vidljivijom!

Brzi iz Sarajeva

ponedjeljak , 28.07.2014.

Vozeći se biciklom po tračnicama u smjeru Jelačić placa, nekidan u Jurišićevoj udarih dijete.
Klasična situacija opisivana u auto školama. Kamion parkiran uz same tračnice na mjestu gdje se vrše radovi na fasadi kod Europskog doma, poslužio je kao savršena zamka za prelazak tračnica.
Naime, nakon samog prolaska uz kamion osjetih udarac u desnu ruku. Uz glasno upozoravajuće-opominjuće i izduženo „ej“, obratim se tom nekome tko me umalo ne obori s bicikla.
Kako nisam prebrzo vozio zaustavim se, okrenem i vratim do dječaka koji je čučnuo s ruksakom na leđima, mobitelom u desnoj, a licem u lijevoj ruci.

„Jesi li dobro“- upitah ga dok silazim s bicikla. Ne dobivši odgovor na moje pitanje, čučnem do njega, pogladim ga po glavi i zajedno s njime odmaknem ruku s lica,
- „da vidimo?“ Osim manjeg crvenila na licu nije bilo drugih tragova udarca.

„Jesi li dobro“ – ponovim?
„Aha“- prozbori ne dižući se iz čučnja.
Još jednom pogledam lice uz moj upit gdje ga točno boli?
Kako mi se učinilo da je zbunjen, postavih mu još par pitanja da se uvjerim je li stvarno dobro.

„U koji razred ideš?“
„Sedmi“- reče on.

„Vidi dragi, ova situacija ti je skoro pa najgora moguća za prelazak ceste, a skoro najbolja da te pokupi auto tramvaj ili Brzi iz Sarajeva“.
Shvatih da ova duhovitost s „brzim“ ne doseže do četrnaestogodišnjaka.
S druge strane, ako sam ga zaista volanom na kojem je bila šaka udario u glavu, mogao bi biti ošamućen ili s potresom mozga.

„Moraš paziti kada prelaziš preko ceste na mjestima gdje kao ovdje, ne vidiš od kamiona nailazi li netko“- nastavih s razgovorom više da provjerim kako je dječak, no da ga poučim nečemu što od potpunog stranca svakako neće naučiti.

„Jesi li sigurno dobro, hoćeš da odemo do bolnice da te pogledaju“ – ponovim ja?
„Ne, ne, OK sam“ – odgovori gledajući lijevo desno.

„Da vidimo još jednom taj udarac“ – odmičem mu ruku i opipavajući ga po licu ispod jagodice.
Lice je sada bez tragova crvenila.
Gasi aplikaciju ili poruku koja mu stiže na mobitel dok se uspravlja.

„Stanuješ li u blizini“ – provjeravam prisutnost mog sugovornika?
„Aha, prek' puta“ – gledajući u mobitel.

„Želiš li da te odvedem doma ili negdje drugdje“ - upitam ga, pokušavajući mu uloviti pogled?
Kako sam osim naivnog Hrvata i otac visprenog osmogodišnjaka, primijetim kalkulaciju koja se brzo razvija u dječjoj glavi.
„Da, na Kvatrić“ - zastane na trenutak, „u Mc Donalds“ – završi uz kalkulantski pogled u iščekivanju.

„Jesi li gladan“ - ponovim sada već vrlo ozbiljno, jer nalazili smo 6 do 8 metara udaljeni od Mc Donaldsa u Jurišićevoj?
„Ne“ – smiješeći se onako kako se skriva povrijeđeni ponos, jer ti zajeb nije uspio.

„Ok, gdje te vodim“ – upitam ozbiljno?
„Ok je“ – odvrati kratko, već potpuno ne zainteresirano.

„Sigurno“ – ponovim?
„Da, da“ – namještajući ruksak počne pretrčavati cestu na istom mjestu, iste nepreglednosti uz kočenje mopedistice, koja tek što se nije zabila u mene prijeteći me gledajući. Misleći valjda – kako sam to odgojio dijete?

Podignem obrve, pa pogled, a zatim sjedajući na bicikl provjerim da ne nailazi možda onaj „Brzi iz Sarajeva“ i uputim se dalje prema trgu, razmišljajući kako je najgore što te u Zagrebu može "pokupiti" možda ipak samo – mentalitet.

Slika govori 1000 riječi,a 5 slika 5 članaka

Jer ljudima je lakše razmišljati kroz slike,
e' pa, evo slika.

BLOKIRAN račun BLOKIRA glavu

srijeda , 23.07.2014.

Ne zayebavam se, u ostalom četvrt zemlje mi je izravno ili neizravno blokirano.
Tko nikada nije bio blokiran u smislu nedostupnosti sredstava za rad, a o životu da ne pričam, teško može participirati u ovoj hipotezi.

U koliko udruga „BLOKIRANI“ ne uspije u svom naumu da omogući politički azil u zemljama koje azilante primaju, PBZeu, ZABAi i ostalih šestinjak banaka potpomognuti od strane Hrvatske (ne nogometne momčadi , ne obale, ne demokratske zajednice i ne ceste, već države – jer i to naime imamo ,OK nominalno al' imamo) kroz ovršni zakon, ne preostaje drugo u smislu naplate svojih potraživanja od otvaranja neke vrste javnih radova.

Banke i država bi se trebale dogovoriti i otvoriti neku vrstu javno privatnog poduzetništva (teško je pisati ovaj tekst bez pucanja od smijeha, sad žalosnog, ironičnog ili suludog - svedeno je).
Naime takva tvrtka bi na primjer gradila nasipe ili što slično, u glavnom nešto gdje je potreban fizički rad koji za posljedicu ima stvarno kreiranu vrijednost.

Recimo da ta tvrtka vrednuje mjesečni rad od 160 sati (8 sati dnevno) na primjer 3500 kuna, taj se iznos zatim odbija od duga kojega građanin ima prema banci (ili državi – to kod nas postaje dragom Bogu svejedno). Pa tako na primjer za dug od 35000 kn treba odraditi 10 mjeseci - za GLAVNICU dakako. Kako u tom trenutku teče, a i svakom drugom teče KAMATA, trebalo bi odraditi još koji mjesec. Naravno da država u ime imidža (opet taj smijeh) prema EU ne bi kamatu prikazala kao kamatu, već stvarne troškove smještaja, prijevoza te za njih vezane dodatne troškove rada.
Većina dužnika bi u ovoj fazi nekom opcijom daljnjeg zaduživanja već pronašla lovu za vratiti dug, pa se tako većina problem seli na one ulične zelenaše i kamatare, no kod njih bar znaš na čemu si . Osim toga kriminalci bar imaju jasan interni kôd časti (probajte doć' u zatvor kao pedofil kako bi se uvjerili u isto). S druge strane, oni bar pošteno stavljaju svoju glavu u torbu, kada ulaze s kalašnjikovima u banke, za razliku od ovih drugih koji pljačkaju mlatarajući po kamenju našim jajima.

Da se vratimo mi na ove stvarno blokirane.
Radilo bi se naravno na mjestu gdje su radovi potrebni, za taj rad bila bi potrebna odjeća i alat, ali i oni koji bi ga nadgledali. Kako je g/radilište dislocirano najbolje bi bilo oformiti nekakve kampove za smještaj. Za to bi čak mogli i nažicati lovu iz EUa – ono malo nafuramo kao na edukacijsko inegracijske kampuse i te fore. Vikendima bi se moglo doma, al' troškovi prijevoza utječu na kamatu, a i kako smo mi pomalo sujetni nije dobro da nas vide u prugastom, jer to bi naime, bila logična odora – bijelo kao podloga simbolizira Hrvatsku (njen pravni sustav) te zatim svaka banka doda po boju. Nema šanse da si neprimjetan, što između ostalog i nadzornicima olakšava posao.
Znači, kampove imamo, jednobraznu odjeću također, alat je tu kao i nadzornici te ideološki ovir.

Ubi me, al' ovu scenografiju i kostimografiju sam već negdje susreo u povijesti.

Eto, kay velite?

Oznake: blokiran, blokirani, blokiran račun, blokirani računi građana

STABLA

nedjelja , 20.07.2014.

Uvijek me zadese divnošću ta stabla. Ti šutljivi svjedoci povijesti koji su se za razliku od arhitekture sami morali pobrinuti za svoje postojanje, a čovjek im je usput negdje pomogao negdje odmogao, no ipak je tu i neka priroda sa svim svojim blagodatima, ćudljivostima i surovostima.
Nekako mislim da stablo što je starije to je bolje, smirenije i mudrije. Za razliku od nas repetitivnih ljudi koji iz generacije u generaciju moramo proći put svoga sazrijevanja kao da nitko i ništa nije postojalo prije nas. Pa tako imamo ratove iz čudnih razloga i u njima od pamtivijeka ubijamo djecu. Kao da evolucija ne pali za nas, mislim da tome na nekoj svojoj metafizičkoj razini svjedoče stabla.
Neki dan u autu vodismo čudan razgovor kroz tri generacije, o pameti i mudrosti i o učenju i vještini. MIslim da je moguće prenijeti na dijete neke generalne postavke kao platformu za propitivanje, poticanje kritičkog mišljenja, nije moguće prenijeti iskustva. Nije moguće prenijeti smjer "željenog" razvoja ali to nije ni potrebno, a u koliko se ostvari sigurnost za vlastita pitanja ostvaren je transfer i to je dobro, to je u stvari najbolje.

Mislim da bi stablo bilo pozvanije od mene to prosuditi, ono je vidjelo mnogo epizoda od početka do kraja. Stablo poznaje cikluse, stoga stablo zna griješimo li kad očekujemo da civilizacija i uljuđenost i humanost imaju razvojnu crtu dužu od jedne generacije i ima li to smisla uopće.

Kažu da je najstarija maslina na svijetu u Kaštel Štafiliću pored Splita, neki pak da su to Lunske s Paga, a neki mit govori i o jednoj dubrovačkoj maslini.
Ova iz Kaštela ima oko 1750 godina, no masline za sušnih godina ne naprave god. Stoga je moguće vjerovati da je tu još od Krista.

Ta poveznica s godovima upućuje na generacije, pa sam tako sklon vjerovati da za vrijeme Hitlera nije napravljen god. Teško prosuđujem o tome radi li se god danas.

Vjerujem da se ne može biti prepametan, ali može se biti preglup.
Čak i ovako paušalno baratanje pojmom "pametnosti" navodi nas da se ista koristi i kreće u smjeru u kojem se kao ishodište nalazi dobrota. Pa tako, ambiciozno mislim da se može biti "dovoljno dobar", s druge pak strane glupost vodi u drugu krajnost - "lošost", a ta po mom skromnom mišljenju kao da ima neizmjerne dubine i dimenzije. Ne znam, možda stabla znaju. Imaju to iskustvo, pa im volimo pridijevati mudrost.

Neka su stabla mudrija od drugih, a neka su poput ovog na slici meni draža :-)

Oznake: stablo, stabla, mudrost, djete, stradala djeca, civilizacija, evolucija, generacija

SVE NAŠE LISTE, KAD SE ZBROJE…

srijeda , 16.07.2014.

(onak' intimno, al' zapravo za vladu)

Dakle, draga vlado,
od svih lista u Hrvatskoj čini se da je lista srama jedina časna lista, s izuzetkom možda 13%.
Ostalih 87% broji od 1-5 zaposleih, u omjeru: 19% tri do pet, 19% dva, a 49% jednog zaposlenog.

Taj jedan zaposleni, sam sebi ne isplaćuje plaću. No mogao je kao i većina biti na burzi i raditi na crno i biti državi na teret. Ipak se odlučio upustiti u gospodarsku avanturu, u uvjetima koje ova garnitura vlasti kao ni prijašnje nisu baš učinile mogućim. Duboka korupcija, klijentelizam i nepotizam prevelika su prepreka transparentnom tržišnom natjecanju, a u koliko se ona i preskoči te posao realizira, neučinkovit zakonski okvir i sudstvo zapriječit će naplatu realiziranog posla. Na taj način već godinama omogućujete neplatišama ostanak na tržištu kroz beskamatne kredite za koje često ne treba vratiti ni glavnicu, jer je izvođač radova u međuvremenu zbog neplaćanja propao.
Umjesto da očistite žito od kukolja, vi žitom hranite kukolj.

Sada ste se dohvatili ove najupornije žilave manjine, koja je do nedavno hranila porodicu dvije, često ostavljajući svoju vlastitu obitelj na rubu egzistencije kako bi održali posao živim i platili svoje radnike. Ti poduzetnici nisu besramni i gramzivi kapitalisti, već ljudi čija čast i pristup ne dozvoljavaju da ne žive od svoga poštenoga rada, i da pri tom ne plaćaju porez ma koliko on bio nerealan i zbog vaše nesposobnosti predimenzioniran . Oni su naš najvrjedniji resurs i jedino što je u ovoj listi dobro je da ste zorno prikazali da ima onih koji se bore.

Da ne bi bilo zabune, svakome tko zbroji dva i dva jasno je, da je ovo samo još jedan vaš spin za ponovno odmicanje fokusa javnosti s bitnih tema. Nevjerojatno je samo kako ste i u kreiranju spinova jednako dekoncentrirani , kao i pri kreiranju razvoja i upravljanju Hrvatskom. Znam, imate loše savjetnike, spin doktore i konzultante, ali to vam je problem onog nepotizma i korupcije koju smo ranije spominjali.

No ipak, i ovako potrošena forma huškanja javnosti na poslodavce urodila je plodom. Uspjeli i ste pokrenuti linč na društvenim mrežama, gdje se formiraju grupe za popisivanje poslodavaca koji ne isplaćuju plaće i to po županijama. Što li je sljedeće, lomače, javno batinanje ili kamenovanje?
Netransparentni uvjeti poslovanja , nefunkcionalna država, duboko podijeljeno društvo prejake su vjetrenjače za Don Kihote poput ovih poduzetnika koje ste izvjesili na stup srama. Ujedno ovaj srednjevjekovni običaj sramoćenja, dobro govori o aktualnosti politike ali i pristupa kojeg koristite.
Da li je to stvarno najbolje što možete?

Zamislite sada, kako bi lako bilo organizirati ove ljude s liste srama na likvidaciju tvrtki i prijavljivanje na burzu rada. Iako mislim da ste im tu zakonski doskočili i da ne mogu ostvariti svoja prava ako su imali tvrtku koja je likvidirana ili završila u stečaju. Bez sumnje nekolicinu ćete slomiti, nekima čak usmjeriti misli na suicid, a većini dodatno otežati i ovako nesnošljiv opstanak.

Vi nemate prava govoriti o sramu, jer ti ljudi su naš najvrjedniji resurs, a ne sramota!

S druge strane, dajem sebi za pravo govoriti o stidu, jer kada ste prije nekoliko mjeseci opet jednim spinom izmanipulirali i podijelili građane hrvatske toliko snažno, da su pod svojim profilnim slikama na društvenim mrežama stavljali obilježja „ZA“ i „PROTIV“, ja sam objavio znak „SRAMIM SE“.

Vjerujem da se i dobra većina građana danas srami, ali mislim da ste vi jedini koji se uistinu trebaju stidjeti. I mislim to u dobroj vjeri, jer kada se počnete stidjeti, počet ćete i raditi ili barem zatražiti pomoć ili odstupiti, u svakom slučaju – NEŠTO ĆETE UČINITI.

Oznake: Lista srama, lista, sram, stid, Gospodarstvo, Drava, podijeljeno društvo, vrijednosti, vrednote, rad, nerad

I LIKE MUSIC

ponedjeljak , 14.07.2014.

Sigurno postoji zvuk na granici kada:

- subjektivno pređe u objektivno
- se slomi nečije srce
- se dobronamjernost uzme za glupost
- krstiš šarlatanom kog' ne razumiješ
- prazna baterija oteža jer se napunila
- kužisti postanu konzultanti
- vreća koju udaraš uzvrati udarac
- postaneš netko koga se ne isplati poznavati

Oznake: subjektivno, objektivno, šarlatan, konzultant, sr

duboke plićine

petak , 11.07.2014.

Ponekad me strah dubine, ne zbog bezdana
već se bojim - da bi dno moglo biti plitko.

nije veliki Tesla, već mali ja

Nije mi žao što nemate svojih ideja,
već što ne znate ukrasti moje!

Oznake: tesla, ideje, krađa

i igara

srijeda , 09.07.2014.

OK, dobro smo se zabavili sinoć,
no isto tako smo vidjeli da svijet nije premnogo evoluirao od rimskog koloseuma, gladijatora i tašte svjetine.

Jedino što je sramotno bilo nije igra brazilske momčadi, već žviždanje njihovih navijača. Za svoje navijaš i kad gube i dobijaju, jer loša igra se može dogoditi, a za žviždanje svojima za vrijeme utakmice, dok još postoji šansa da spase barem dio obraza trebaš imati kukavički i tašti kliker u glavi.
Izžviždiš ih poslije, ako baš moraš.

Stoga, intimno vjerujem da su navijači povod lica zaronjenog u šake kipa Krista Iskupitelja iznad Rio de Janeira.

destinacijski menadžment

ponedjeljak , 07.07.2014.

:-) slušam danas Lorencina o destinacijskom menadžmentu,
dođem u ured, i pod ponude utipkam navedeni pojam i stisnem "search"

"237 items", "date created" počinje s 2004.,

nije da se hvalim, al' ovo je zadnji puta da sam se rodio ovdje :-)

Oznake: destinacijski menadžment

boja

nemo'š u Hrvatskoj osnovat' neku stranku samo tako,
trebaš prvo smislit' boju

zdrave oči

nedjelja , 06.07.2014.

sušenje više od 5 ručnika za plažu može ozbiljno uvjeriti susjede,
da ste bili na moru :-)

ZNAM / NEZNAM

oni koji me znaju znaju da ne znam, al' stvarno vjerujem u učenje, a onda ne znam još i više

no ima nešto što mislim DA ZNAM, a nije vezano na usvajanje već na otpuštanje, i to ljudi
nije dovoljno pustiti ih da odu, treba i otići od njih i nekako si dopustiti da ti se ne dogode neki ljudi

eto, ipak nešto znam :-)