STABLA

Uvijek me zadese divnošću ta stabla. Ti šutljivi svjedoci povijesti koji su se za razliku od arhitekture sami morali pobrinuti za svoje postojanje, a čovjek im je usput negdje pomogao negdje odmogao, no ipak je tu i neka priroda sa svim svojim blagodatima, ćudljivostima i surovostima.
Nekako mislim da stablo što je starije to je bolje, smirenije i mudrije. Za razliku od nas repetitivnih ljudi koji iz generacije u generaciju moramo proći put svoga sazrijevanja kao da nitko i ništa nije postojalo prije nas. Pa tako imamo ratove iz čudnih razloga i u njima od pamtivijeka ubijamo djecu. Kao da evolucija ne pali za nas, mislim da tome na nekoj svojoj metafizičkoj razini svjedoče stabla.
Neki dan u autu vodismo čudan razgovor kroz tri generacije, o pameti i mudrosti i o učenju i vještini. MIslim da je moguće prenijeti na dijete neke generalne postavke kao platformu za propitivanje, poticanje kritičkog mišljenja, nije moguće prenijeti iskustva. Nije moguće prenijeti smjer "željenog" razvoja ali to nije ni potrebno, a u koliko se ostvari sigurnost za vlastita pitanja ostvaren je transfer i to je dobro, to je u stvari najbolje.

Mislim da bi stablo bilo pozvanije od mene to prosuditi, ono je vidjelo mnogo epizoda od početka do kraja. Stablo poznaje cikluse, stoga stablo zna griješimo li kad očekujemo da civilizacija i uljuđenost i humanost imaju razvojnu crtu dužu od jedne generacije i ima li to smisla uopće.

Kažu da je najstarija maslina na svijetu u Kaštel Štafiliću pored Splita, neki pak da su to Lunske s Paga, a neki mit govori i o jednoj dubrovačkoj maslini.
Ova iz Kaštela ima oko 1750 godina, no masline za sušnih godina ne naprave god. Stoga je moguće vjerovati da je tu još od Krista.

Ta poveznica s godovima upućuje na generacije, pa sam tako sklon vjerovati da za vrijeme Hitlera nije napravljen god. Teško prosuđujem o tome radi li se god danas.

Vjerujem da se ne može biti prepametan, ali može se biti preglup.
Čak i ovako paušalno baratanje pojmom "pametnosti" navodi nas da se ista koristi i kreće u smjeru u kojem se kao ishodište nalazi dobrota. Pa tako, ambiciozno mislim da se može biti "dovoljno dobar", s druge pak strane glupost vodi u drugu krajnost - "lošost", a ta po mom skromnom mišljenju kao da ima neizmjerne dubine i dimenzije. Ne znam, možda stabla znaju. Imaju to iskustvo, pa im volimo pridijevati mudrost.

Neka su stabla mudrija od drugih, a neka su poput ovog na slici meni draža :-)

Oznake: stablo, stabla, mudrost, djete, stradala djeca, civilizacija, evolucija, generacija