TURIZAM :-)

četvrtak , 31.07.2014.



Dugo još od '88 na ovim se prostorima mantra da je boljka našeg turizma prekratka sezona.
I da bi sve bilo ne samo super, već jako super kada bi sezona trajala više od 45 srpanjsko kolovoznih dana. Dakle kada bi zadirala u pri i posezonu.

Vremenski uvjeti ovoga ljeta odgovaraju onima u listopadu dakle – posezoni!
Stoga je ovo idealna prilika da se pokažemo u pravom svjetlu, jer:
1. Imamo svo potrebno (inače sezonsko) osoblje i to u svim raspoloživim kapacitetima.
2. Imamo priliv gostiju, doduše čiji su se godišnji odmori meteorološki „preselili“ s ljeta u jesen – yebatga, al' su tu :-)
3. I imamo novu strategiju turizma – OK malo se sprdam, ni sam Lorencin ne zna što to znači, tj zna još manje od nove mantre HTZa - „Destinacijskog menadžmenta“.

Imamo i „srpanjsku rupu“, ali to ni sam Delboy Trotter na svom tečnom francuskom ne može prevesti u smislenu definiciju, iako je njemu posvemašno jasnija od naših turističkih djelatnika.

Sve to imamo, a gosti nam se dosađuju i napuštaju nas ranije no što su namjeravali.
Jer nemamo nikakve sadržaje kojima mogu ispuniti vrijeme i zaokupiti pažnju duže od vremena potrebnog da se popije loša kava od neljubaznog konobara ispod tende što propušta u kafiću bez jastučića na stolici (što je možda i bolje no sjediti na natopljenoj spužvi).



Dakle SUNCE i MORE je jedino što mi nudimo, nema časnih iznimaka i nema stvarne brige.
I onda se upiremo u to kako je turizam naš najjači „resurs“.
U proteklih dvadesetak godina bilo je prenapeto gledati sve modne izričaje i satove koje su nosili naši ministri (i ministrice) turizma, možda nam je svima najviše išao na živce Bulić, al' taj je imao i najbolje satove. Na njih je najme najčešće pogledavao na našim prezentacijama, vračajući se pred kraj.
A ovi noviji su bar upamtili naslov, točnije samo masna slova (bold), jer im je „koncept komepetetivnog identiteta“ bili predugo i prejezikolomljivo za upamtiti, pa je ovaj „destinacijski“ sasvim dobro poslužio.

Čak i KOPETENTNI Bandić bi složio bolji slogan, iako vjerujem nikada ni nije postojao drugi do „MALA ZEMLJA LOŠIH PIZZA I DOBRIH PIČAKA“

Kakav „gastro-eno“, kultura i te pizdarije, što prije skužim podrigivanje iza ćevapa i štipanje konobarice za guzicu što migolji među plastičnim stolicama, dok glavom mrdam gore dolje uz neki Sevin hit, prije ču se početi osjećati inkluzivno. Jer kad si inkluzivan i berjnstormaš nakon super spešl alata SWOT s dvosmislenim asocijacijama u pauzamna brifinga s menadžericom za piar u hejđar departmentu, to češ prije spičkat pič za brending novog TAMONEKOGMALOGMJESTA FILM FESTVALA.
Nije seksistička asocijacija, mislim na ovo „štipanje konobarice“, jer za one među nama koji su druge orijentacije čujem da na Jadranu muški konobari nose boksere, pa sad, mislim, i život kao takav je rizik.

Ne sprdam se s HTZom kao ni njihovim partnerima, to smo jednostavno mi.
Ne znamo bolje, a prebrzo želimo sve, da bi stali i prvo naučili nešto pa tek onda odlučili kuda ćemo.

Kapljica ne može biti brža od rijeke!
Jerbo tada više nije dio nje i usahne u čas na suncu, baš kao i žedni gost čiji je konobar zaboravio rajon.

Danas smo skinuli s weba poslovne slučajeve o destinacijskom menadžmentu, majke mi ne bi im ih sada dao ni da me mole, čak ni da mi kojim čudom hoće platiti za to.

Ovo je jedina zemlja na svjetlu, bez rata,
u kojoj se civilizacijsko evolucijski vremeplov vrti unatrag.


Oznake: turizam, Lorencin, destinacijski menadžment, strategija turističkog razvoja, strategija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.