U svoj svojoj izobrazbi i učenjima u životu, mogu najviše zahvaliti razgovorima s pametnim ljudima – iz njih sam naime najviše naučio. Nikada toliko da bih postao „pametan“ ali svaki puta toliko da bi mi se to istinski svidjelo. I ovo je osvrt na jedan takav razgovor.
Mucavci nisu inteligentniji ni pametniji od ostalih ljudi kako se to obično prikazuje, oni samo više koriste mozak u pokušaju prevare samog sebe - dakle tog istog mozga. Ali jesu suosjećajniji i s razvijenijim smislom za pravdu, jednostavno stoga što cijeli život (ili bar na rate) proživljavaju nepravdu i predrasudu. U skladu s time i s ostalim duhovnim osobinama razvijaju svoj pogled na svijet, koji se često tumači kao "bolji", "širi", "promišljeniji“ ili „dublji" od ostalih osoba bez govorne mane. No to dakako nije istina. Njihova govorna mana i najmanje tri osobe koje konstanto nose u svojoj glavi zaslužne su za to. Te tri osobe su oni takvi kakvi odista jesu, oni kakvima ih vidi okolina i treća osoba je njegov sugovornik, koji je jedan u koliko je stvarno jedan i milijun u koliko je neki medij u pitanju (TV ili Radio), s time što je radio potpuno strašan. U koliko je javni nastup u pitanju, budite sigurni da je osoba koja ima govornu manu prije no što je progovorila, dobro izbrojala koliko je ljudi u gledalištu ili na stadionu.
To su odrasle osobe, „mucavci s iskustvom u mucanju“, no što je s djecom i svim njihovim procesima odrastanja, što je s trenucima kada se u njihovim malim glavama počne pojavljivati drugi i treći čovjek?
I tu otvaramo pitanje svih danas dostupnih metoda u liječenju poremećaja govora., ali otvam/o i novo pitanje tj. dimenziju koju mi je kao čovjeku iskusnom u tom području, otvorio dragi prijatelj. O području varanja ili zbunjivanja vlastitoga mozga. Svatko tko govori kao što hoda ili diše - dakle normalno (automatizirano), jer to su radnje o kojima ne razmišljate kako ih obavljate, je ovo čudno ili neshvatljivo pitanje. No uistinu, kada zbunite svoj mozak on vam ne stigne poslati poruku/naredbu da mucate :-)
Kako to sprovesti u djelo, od toga načiniti djelotvornu metodu ili tek koristiti navedenu premisu kao polazište novog pristupa u istraživanju i pronalasku "lijeka" za govorne mane, naravno ne znam, no čini mi se da je to neka nova polazišna točka u pristupu toj problematici, neka točka od koje treba resetirati sva dosad postavljena znanja i metode. Za mene je u svakom slučaju novo, ipak dokazuje nešto što mi je poznato i nekako uključeno u načine i stvari koje činim, a to je da samo nova učenja mogu donijeti nova znanja za nove napretke u kojima je počesto potrebno odustati od svega što smo do ranije naučili i "uskladištili" kao naš saldo znanja, statusa ili društvenog i osobnog uspjeha,
Par dana kasnije taj isti prijatelj poslao mi je ovaj video, u kojem govornica koristi dio načina na koji se on referira (zbunjivanje mozga).
Jako je interesantno uključiti prijevod, koji google provodi metodom audio prepoznavanja. Jer google prevoditelja zbunjuje ono što je jedino fluentno kod osobe koja muca :-)
The Thing Is, I Stutter: Megan Washington at TEDxSydney 2014
Post je objavljen 15.11.2014. u 17:19 sati.