Marketing
ČOVJEK U HRVATSKOJ ili HRVATSKI ČOVJEK
Jučer su svi puno pričali, tete u dućanu, službenice u gradskoj upravi, prodavači. Znate ono, kada puno pričate jer vas je strah, slično kao i kada ste iznimno veseli. Djelovalo je kao da je svima laknulo. Nekima, jer su dobili njihovi, drugima jer je gotovo, trećima jer su znali, i tako u nedogled puno i previše razloga za kraj. Kraj iščekivanja, kalkuliranja i odmjeravanja.
Tužan neki, preplašen narod. Priprost u svome vjerovanju da postoje samo dvije strane, ali odlučan da odabere jednu. Jednu, bilo koju , zasnovanu na iskustvu, predanju roditelja ili rodbine, otajstvu, powerpoint-u životnog stila.
Nema tu bitne razlike, barem koliko se po glazbenim temama iz obaju stožera dalo zaključiti. Ista je to uljudbena platforma, ali različite su nijanse stila. I u tome je jedina dosljednost, dovoljna da napravi razliku između dvije boje ili dvije strane što se uče u autoškoli, s time da desna ima prvenstvo prolaza, a kako je autoškola ujedno i najčešća škola u Hrvata nije za začuditi, da kola malo vuku u tu stranu.
Ipak, da bi se ta strana mogla zvati desnom, treba znati što desnica uistinu jest, no isto je i s lijevom. Ali da ne bi došlo do stapanja srećom su tu boje u pitanju. U ostalom, crvena je kud i kamo hrvatskija od plave, pogledajmo samo *hrvatski povijesni grb , al jebatga bila jednom neka petokraka crvene boje pa sve otišlo u tu stranu. [Prekidam tu s bojama i simbolikom, jer bi mogao dozvat' Ljubičića.]
Svježina HDZa pod (ranim) Tuđmanom ne da se mjeriti, s ovom kobaltno plavom , možda zato što je tada bilo i prave desnice sa Starčevićevog trga, a i rana crvena se jarila pod nekim uistinu socijalnim Račanizmom, za razliku od ove bordo Zoranove.[ Dođe li sad Ljubičić, nayebo sam.]
Ako su izbori dućan, zasitiš se crvenih i plavih cipela, da ne kažem da je u početku bilo skoro svih duginih nijansi, jednako tako čudi da danas nema jedne potpuno u duginim bojama.
Bilo kako bilo crvena i plava nikako iz mode, al' da su bar jarkije ili možda trebaju biti tmurne da se bolje uklope u svakodnevnicu. U ostalom, što ja znam o bojama, ja sam i onako akademski slikar grafičar, dakle crna i sve njene nijanse su područje moje ekspertize.
Međutim 60 000 mojih zemljaka je reklo da ne bi ništa iz dućana, ali su to rekli u dućanu! Potrudili su se probuditi, oprati krmelje, obrijati se ili našminkati i izaći na izbore te tamo „ne kupiti ništa“. Dati jasno prodavaču do znanja da roba koju nudi - nije za njih.
To je jedini suvisli razlog, zbog čega sve još ima smisla. To je i jasan znak da postoji još pola biračkoga tijela, (koje je doduše standardno hrvatski lijeno i qurčevito te se ni ne želi probuditi na dan izbora), a koje na iste ne izlazi, jer ne postoji opcija s kojom se mogu identificirati, opcija koja dijeli njihov svjetonazor. Nisu oni apolitični, samo im se ne da potezati do dućana bez robe za njih.
Itekako ne mislim da su to Živozidni (Viliborovi) glasači,barem ne u ogromnoj većini.
Ovih 60K je iskazalo htijenje, a htijenje je osnovni resurs uz dobru namjeru, za materijal od kojega se stvaraju ljudi od riječi. Sada će netko od vas potegnuti pitanje kompetencija! Njih imate ili ih usvojite. Jeste li ikada čuli da netko tko je htio nešto naučiti, a nije u kognitivnom deficitu isto nije uspio? Eto, to je tih 60K koje izjednačavaju s luzerima, a u tvari ovi drže lekciju iz etike.
Nadam se da netko ne spominje „iskustvo“ kao faktor za lidera? To je po prilici jedini pogrešan put koji mi tako često ispravno odabiremo.
U ostalom i nova buduća predsjednica je mlađahna.
Kolinda G.K., Bog joj dao sreće i zdravlja, priča o podjeli koju baš i ne kuži dobro, al koliko toga Ivo J. nije kužio, vjerojatno nećemo do kraja ni saznati.
Mi trebamo podjelu kao dokaz, podjela je kod nas entitetna, stanje duha, izraz vlastitog uspostavljanja, vrijednosti i tek onda kolorističnog pripadanja. Kao takva dušu je dala za manipulaciju. Al' to se da razmontirat' bez problema i bez referenduma.
Bilo kako bilo, treba biti zadovoljan odzivom galasča, jer se isti prikazuje očekivanim i potvrđuje da još dajemo znakove života.
Nekako nameće se, možda ne referendumsko, ali jedno od mogućih pravih pitanja o zemlji kakvu bi željeli; „Biti čovjek u Hrvatskoj ili Hrvatski čovjek?“
Dobar bi javni dijalog izašao iz toga, jer nije da nas nema raznih vrsta
*{hrvatski povijesni grb - jest ono što neki zovu „šahovnicom“, nazivom koji su posprdno dodijelili (hrvatskom povijesnom grbu) pobunjeni srbi iz Obrovca, na samom početku balvanijade}
Post je objavljen 13.01.2015. u 00:22 sati.