BROD NA STOLU

srijeda , 29.10.2014.

Nemam pregaču,
a za jednog prskajućeg kuhanja usfalilo mi bitnog sastojka.
Tada još nisam imao konzum iza ugla ni mogućnost poslati premalo dijete u dućan.
Izjurim do najbližeg mi dućana nesvjestan improvizirane pregače od kućnog mantila rukavima vezanog oko struka.
Ne guram se, al potiho pizdim što red na blagajni sporo ide, zbog djeteta samog doma.
Ljudi se malo osvrću i pogledavaju me. Mislim si, onako nervozan - malo dajem na luk :-/
Potraje i taj red i njihovo gledanje.
Na blagajni tražeći novac skužim „pregaču“!
I kaj sad, da je skidam i nosim u ruci.
Gleda me i ova blagajnica onako užurbanog s vintaž uzorkom na očevom mi svilenkastom šlafroku.

OK, i to je to.

Svi smo spremni podijeliti video uradak, u kojemu u nekom američkom šoping centru, otac držeći sina za ruku u betmenovoj odori hoda s plaštem od Spajdermena . Zatim lajkati i komentirati kako je to pravi tata.

Međutim kada imaš brod na stolu koji ti je napravilo dijete, pa bio ti i premijer i obraćao se posebnim priopćenjem, fokus javnosti svest će se na brod, i preliti u sprdačinu.

Nije bitan Milanović, bitan je fokus.

No to smo nekako uglavnom mi,
mi smo, parafrazirajući Olivera - Brod u boci koji neće stići nikamo.

Oznake: Brod na stolu, Milanović

PiaR kanal

četvrtak , 17.04.2014.

Sudeći po 57 pregleda na youtube kanalu vlade, slabo su praćeni, ili su pak ljudi većinom pretplaćeni na TV Jabuku, ili nas više ne interesiraju misli premijera.
Dakako da je riječ o Bolkovićevom intervjuu s Milanovićem. Ovaj puta (za razliku od uobičajnog protokola) prvo pogledah izvornik umjesto osvrta.

I zapravo mi se ne osvrće.

Jer i Economist griješi, baš kao što i Papa preispituje svoju vjeru, a samo naš premijer zna točno gdje smo. A i Bogu hvala, u njegovim smo rukama.

Al' kad kaže da u Hrvatskoj nema gladnih, dođe mi da napišem trilogiju "55 nijansi gladi", jer toliko je najmanje što ih ima (nijansi, ne gladnih - njih je mnogo više).

Kaže on i da se teško živi, točnije da nije lako, no to zvuči poput jakobovih kapica s pjenušcem, jer eto šampanjca nije bilo za kamenice.

Teško da mu mogu što zamjeriti. Kako možeš zamjeriti relativiziranju, primijenjenoj elokvenciji, distanciranoj opservaciji, participnoj konzekvencionalnoj odsutnosti? Ne možeš dodati loptu nekome tko nije s tobom na istom igralištu, ne možeš ga čak ni faulirati. A i nismo (ovce pasli) pese šetali zajedno, bar ne na istoj livadi.

Nije to bešćutnost u njegovom nastupu u kojemu riječi opisuju čak i empatiju, no način na koji to iznosi više dolikuje kakvom direktoru PR tvrtke koji na ručku poslije pitch-a s klijentima, lamentira o strategiji koju će prirediti sa samo toj struci svojstvenom ekspertizom zasnovanom na iskustvu bilo kojeg područja u koji tema zađe.- kužizam s polu zabrinutim obrvama. Baš kao što jedna stvarno dobra i meni bliska "PiaRinja" opisala medijski nastup lidera jedne tvrtke s kojom bijah u sporu - "mrštenjem kojim kompenzira nedostatak autoriteta"

Ima Milanović Pavle Vujisićevu mirnoću iz "Ko to tamo peva", s punim autobusom ministara, od kojih je svako malo netko drugi - Miško.

Mi kužimo da oni voze, što u rikverc, što bočno, što u suprotnom smjeru, što s kotačima, što s bez i to je skorz legitimno. Oni voze, ali znaju li KUDA voze? Ili voze - tek 'nako!?

Pitam se, pita li se naš premijer, zašto ga ne pitaju?

Zašto, ga ne pitaju kuda ćemo i kako? zašto nema prosvjeda, inicijativa, građanskog otpora - kome čemu - NIČEMU.
Navikli smo se! To jedino dobro radimo! Snalazimo se i navikavamo se!
Zato ima 55 nijansi gladi! Jer i na glad u ovom ili onom obliku se navikneš. Možda neki od vas ne vide mogućnost navikavanja na glad, jer su trenutno siti HRANE, no možda su gladni nečega drugoga, a da to ni ne znaju A ne znaju to, jer to drugo nisu upoznali ili dovoljno upoznali da bi toga bili gladni. A opet, to DRUGO niste upoznali jer vam klima i kultura življenja na koju vlada i te kako utječe (ako ništa kroz gospodarske prilike) isto nije ni omogućila. U svakom slučaju, već ste se SNAŠLI i NAVIKLI.

Ja mogu bez izložbe Piero della Francesce u Milanu, no mogu li dvadesetogodišnjaci bez čitanja tekstova koji sadrže scroll duži od 2 cm.
Oni drugo nisu ni mogli naučiti, osim čitanja naslova i podnaslova i to je to u čemu smo platili danak. Jer isti ti (na žalost) polupismeni, će trebati otplatiti dug i stvoriti uvjete za život dostojan barem - podnaslova.
E' pa njih smo syebali, nisu čak u stanju ni emigrirati iz zemlje, jer treba ispuniti hrpu neke dokumentacije i biti bez mame i tate, u svijetu u kojem "snalaženje" nema tu moć!

Postoji temeljna ljudska potreba koju je ovih par vlada dezintegriralo, obezvrijedilo, promijenilo joj značenje - potreba za planiranjem! E' pa nju više nemate, zato i je "snalaženje" migriralo u vrednotu.

Ovu vladu sruši malo jači maestral, i to nije problem, nije problem čak ni što nema alternative, smislene te programski i strateški artikulirane. Problem je posvemašna "glad", koja je uzela svoj danak kroz naše navikavanje da se snalazimo, a kao takvi ne možemo tražiti VIŠE, jer se više ne sjećamo što je to VIŠE

Oznake: 55 nijansi, Milanović, Bolković, intervju, PR