BROD NA STOLU

srijeda , 29.10.2014.



Nemam pregaču,
a za jednog prskajućeg kuhanja usfalilo mi bitnog sastojka.
Tada još nisam imao konzum iza ugla ni mogućnost poslati premalo dijete u dućan.
Izjurim do najbližeg mi dućana nesvjestan improvizirane pregače od kućnog mantila rukavima vezanog oko struka.
Ne guram se, al potiho pizdim što red na blagajni sporo ide, zbog djeteta samog doma.
Ljudi se malo osvrću i pogledavaju me. Mislim si, onako nervozan - malo dajem na luk :-/
Potraje i taj red i njihovo gledanje.
Na blagajni tražeći novac skužim „pregaču“!
I kaj sad, da je skidam i nosim u ruci.
Gleda me i ova blagajnica onako užurbanog s vintaž uzorkom na očevom mi svilenkastom šlafroku.

OK, i to je to.

Svi smo spremni podijeliti video uradak, u kojemu u nekom američkom šoping centru, otac držeći sina za ruku u betmenovoj odori hoda s plaštem od Spajdermena . Zatim lajkati i komentirati kako je to pravi tata.

Međutim kada imaš brod na stolu koji ti je napravilo dijete, pa bio ti i premijer i obraćao se posebnim priopćenjem, fokus javnosti svest će se na brod, i preliti u sprdačinu.

Nije bitan Milanović, bitan je fokus.

No to smo nekako uglavnom mi,
mi smo, parafrazirajući Olivera - Brod u boci koji neće stići nikamo.

Oznake: Brod na stolu, Milanović

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.