kakav god bio, udruženi, organizirani, novoliberalni, etnički, etički, državni, stranački, subkulturalni, rodni, nacionalni ili samo osobni -
na snazi je novi egoizam.
Nisam siguran da će i iza mene ovaj svijet još dugo postojati, no u koliko hoće i ako bude humanije mjesto ili tek mjesto koje je nekim načinom osiguralo opstanak, postojat će ljudi koji će se baviti ovim vremenom kojega mi danas živimo.
Neki budući sociolozi, antropolozi, filozofi pri opisivanju današnjeg stanja koje u koliko ne bude opisano kao vrijeme trećeg svjetskog rata, (koji je istrijebio ljudsku vrstu, barem iznutra, ostavljajući nam kožu ne samo netaknutom, već i unaprijeđenom nekom novijom verzijom hidratizirane napetosti izestetizirane do potpune suspstitucije sadržaja formom), nazvati će ga, možda - NOVIM EGOIZMOM.
Ne budu li postojali takvi ljudi i takve teme, razvidno je da će takva inačica života i društvenih odnosa te zakonitosti, biti shvaćena evolucijskim tijekom.
U koliko to stvarno bude tako, drago mi je da neću sudjelovati u tome.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: zna se kako se egoizam spriječava!
Moguća je samo prevencija, jer uspješnost kod liječenja uznapredovalih stadija je zanemariva.
uvijek je sve bilo u našim rukama :-)