Marketing
GOSPOJE I GOSPARI, PUK I LJUDI!
[Miris pripada onome, koji ga čuje!]
Dogodi mi se s vremena na vrijeme da zadjenemo razgovore o teme,
gospoje i gospari i ja. Puk ne bi postojao kada ne bi bio prezren, ne bi bio prezren kada bi bio osluhnut. Jer između pučke manistre i kozica u avokadu malo je razlike, u koliko je samo saslušati možeš.
Sluša se dakako srcem kao i umom. Vrednote su iste za one rođene s pedigreom kao i za one čiji nono i nona nisu bili u audijencijama. Ipak neki su gospari bili pravedno plemstvo, a neki su plemstvo po pravdi sukna i dvora.
S takvima nedavno divanih. Iako ja vjerujem u plemstvo duha, ne umanjujem legitimitet plemstva po korijenu, ni najmanje. Učim od njih kao što i oni uče od mene. Dakako , sve dok titutla ne počne dominirati nad sadržajem, a prezir ne počne kapati s natopljenog svilenog sukna ručno i po mjeri krojenog odijela za stasite plemenite figure. Zbiva se to kada ideja plemenitija od njihove titule biva predočena te otvorena za suradnju. Jer, kako do vraga puk smije riskirati u dobru i biti izdignut iznad njemu pripisanih okvira i visina? Neka druga plemstva u takvim su prilikama iskazala pokroviteljstvo i blagonaklonost, ova neka naša su grublja i od svojeg viđenja puka samog.
Osjeti se tako čovjek privilegiranim – biti svrstan u puk.
Post je objavljen 01.05.2014. u 13:55 sati.