Vrijeme je idealno
za povratak s donjeg kraja, gdje si cijelo jutro u gumenim čizmicama i kabanici poskakivao za didom kroz niske suhozide i visoku travu kupeći puževe. Arome mediteranskog biilja i crvenice na kojoj raste maraština mjenjale bi se mirisom mora kada se dida susti niz rijetke mule, kako bi podigao maslinove grane pune sipinih jaja i dobacio ti sipu, koju bi od puževa i trave sluzavih ruku stavio u mali sić. Zaradivši pritom blagi didov ukor, jer sam ispirući ruke u moru smočio rukave.
Na povratku kući topli miris isparavanja magarca i ritmičnog klopota kopita po sitnom kamenju uz didine priče i bonacasto more koje klija ponekim mjehurićima, uspavalo bi me. Probudio bi me miris pispalja i čaja kojeg bi baka predugo držala na peći na drva, dok bi nešto prigovarala didu, on bi pio rakiju, a ja bih bio sretan.
Post je objavljen 02.05.2014. u 13:53 sati.