MAGLE RATA

petak , 14.02.2014.

(osvrt na intervju Romana Bolkovića s premijerom Zoranom Milanovićem)

Zoran Milanović je velik' političar, snažnog garda i vrlo definirane distance na maču koja određuje dubinu do koje vas probija tijekom intervjua. Vrlo usredotočen, startan, kreće iz druge brzine (poput BMW automatika), retoričan, sistematičnošću uvjetovanog cinizma održat' će tonus ritma u kojem se najbolje snalazi (ili se jednostavno sam sebi najviše sviđa, no to nije presudno, a ni po cjelinu važno).
Nije mi jasno temeljem čega su mnogi novinari i portali pronašli rupe koje su zatim ispunili kritikom.
Romanov koncept barem u drugom dijelu intervjua je dobro postavljen, no pomalo defanzivno (u oba dijela) proveden. Milanović to rutinerski koristi i radi sebi jedan od najboljih PRa od početka mandata. Ispravak, najbolji.

Jedina točka gdje je i strateško i strukturno ranjiv je kontinuum pozivanja na iskustvo, točnije povijest kao referentnu točku za argumnetiranje datosti i određivanje smjera putanje razvoja. Ipak, za razmontirati tako nešto bilo bi potrebno drugačije konceptualno i tematski postaviti intervju, a što vjerujem Bolkoviću nije ni bila namjera.

Gotovo zdravorazumski nameće se premisa da je Milanović "ranjiv" samo u odnosu na ekipu kojom je okružen.

Šteta, mogao je biti dobar premijer na čelu zemlje koja je polučila oporavak kroz reforme koje su pripremljene sinkrono, cjelovito i kompatibilno kroz sve ključne nacionalne segmente te provedene od strane odgovornih ministara na temelju ljudskim vrednotama omeđenih načela po pravdi prava i zakona. Uz društvo koje im možda ne bi poklonilo drugi mandat, ali bi dobilo jasne konture očekivanja od drugih opcija.

Ne mogu reći šteta što smo živjeli loše, jer se to kosi s mojim na sutra orjentiranim pogledima, al' zato mogu reći šteta što ćemo živjeti loše

(a moglo je bolje)!