SAMOPOMOĆ

Dvije tete i jedan striček gledaju me sažaljivo u knjižnici na cvjetnom, kada svakih par dana dođem po knjigu, koju odabirem iz popisa s mobitela.
Riječ je o lakšoj itertaturi, a popis je adekvatan osmoškolskom.
Ipak, očigledno visoki ćelavi ne dolaze često po knjige, pa su me tako uz međusobno pogledavanje procijenili "adekvatnim"
Drugi neki regularni korisnici posuđuju literaturu od formata, pa je tako danas jedna dama mojih godina posudila Ljubavologiju gotovo izlizanih korica, dok je stariji gospodin vratio Bridu.
Osim toga naručujem ih ispod glasa (da ne bi remetio mir čitača), što oni vjerovatno doživljavaju mojom nelagodom (ubrzanog opismenjavanja).
Polako, čak i bez posebne potrebe da im podgrijem navedenu percepciju, sve više uživam u tom igrokazu.
Nemam im srca otkriti da je to za moje dijete