Povijest ljudske gluposti

Zvijezda Metuzalem dugo je mučila astronome, jer joj je procijenjena starost veća od samog svemira.
Kako je takva nelogičnost rušila sve što su o svemiru "znali", brzo su se dali poslu kako bi riješili zagonetku. Ali tu nije bio kraj problema, tek njegov početak.

Veliki su se novci uložili u nove satelite koji bi mjerili svemir i rečenu zvijezdu na milijom novih načina.
Produbljivali su starost svemira, skraćivali životni vijek Metuzalema i, mic po mic, uspjeli su, ali tek toliko da kažu kako Metuzalem, iako vrlo stara zvijezda, ipak nije stariji od samog svemira.

Nova mjerenja su ipak gurnula zvjezdoznance u novu depresiju. Tamna materija i tamna energija, koji čine pretežiti dio svemira, izludjele su astronome smanjujući im važnost svemira kojeg uspijevaju vidjeti, i koji su bili prisiljeni otkrivati nove teorije o nastanku i zakonima funkcioniranja svemira.

Stoga, kad astronomi skuju teoriju (između desetke drugih) kako mi ljudi živimo u nekom prostornom balonu u kojem zakoni fizike ne vrijede za ostali svemir
onda znamo da su, osim običnih ljudi, i astrofizičari u totalnom balunu.

Osobno nema ništa protiv da se okrenemo mračnoj strani, odbacimo sva znanstvena baljezganja i prihvatimo da nije Veliki prasak stvorio svemir u sekundu, već bog u sedam dana.

Ali onda dolazimo do drugog problema, jer uvijek postoje oni koji, na izrečenoj činjenici, žele zaraditi.
Kako bi opravdali svoju zaradu, bog se mora štovati, i tu je moj problem, štovanje mi baš i ne ide.
Dapače, teško mi je i zamisliti svemoćnog stvaraoca koji za sebe traži nagradu, klanjanje ili štovanje
već zamišljam stvaraoca koji kaže "stvorio sam, eto pa uživajte", baš kao što kaže otac sinu u oporuci.

Što se tiče zvjezdoznanaca, i oni su za sebe tražili nagrade i veliki novac za svoje zasluge, a koja im je ostavština?
Živimo u balunu ;)