Povijest ljudske gluposti

Osim što je zajedničko svim mitologijama da su bogovi ljudima dali život i govor, zajedničko je i da su im dali znanje. To na govori srednje američka mitologija, to nam govori grčka mitologija preko priče o Prometheusu, i naravno biblijska mitologija preko priče o drvu spoznaje u rajskom vrtu.

Univerzalna mitologija nam pripovijeda i jednu zanimljivu činjenicu, po kojoj su prvi ljudi bili izrazito inteligentni.

Srednje američkoj mitologija nam tako priča da je inteligencija prvih ljudi bila zaprepašćujuća za bogove, pa su u strahu stavili na ljudske oči nekakav veo ili koprenu kako bi im smanjio uvid i shvaćanje stvari.

Isto nam govori i biblija preko priče o babilonskoj kuli, gdje se kaže da su ljudi bili toliko moćni da su htjeli doseći nebo i pridružiti se bogovima. Naravno da nekakvom kulom od 50, 100 ili čak i 200 metara ne možeš doseći "nebo". ako im je bilo do visine, mogli su izgubiti jedan dan i popeti se na obližnju planinu od 2 km.

Babilonska kula je stoga simbol nekakve tehnološke moći koja je bila dostupna ljudima, pa su im bogovi, opet u strahu, pomiješali jezike kako se ne bi mogli sporazumjeti.
Miješanje jezika kako se ne bi mogli sporazumjeti je drastično slično srednje američkoj mitologiji kad su ljudi ostali uskraćeni za bolje shvaćanje, jer i sama biblija, nekoliko stranica prije, nabraja Noine potomke i nacije koje su stvorili, i za koje već tada kažu da su imali svoje jezike, odnosno jezici su im već bili pomiješani.

Ne mogu se sjetiti takvog primjera iz grčke mitologije, ali ona ima svoju priču o pet generacija ljudi, od kojih je svaka naredna bila manje vrijedan, sve do današnje generacije željeznih ljudi kojim je rat glavna preokupacija.