Povijest ljudske gluposti

Svijet je poludio, osjećam to u zemlji, ćutim u vodi, mirišem u zraku.
Mnogo toga što je bilo, sloboda izražavanja, misli i ideja, sad se nitko i ne sječa.
Pamti li još itko poslovicu uz koju smo odrasli a glasi "ne slažem se s tobom, al borit ću se za pravo da to kažeš"?

Lako je bilo Isusu reći "jao vama Farizeji...", kad je i sam bio Farizej, al što da radim ja, u sukobu s idejama koje nit da pripadaju mojoj vrsti?
Kako da prihvatim da su mnogi "žrtvovali" pola svoje obitelji virusu covida, samo kako bi ispali pravovjerni, kad već nisu bili u financijskoj mogućnosti svoje pravovjerje dokazati električnim automobilom.

Al možda je do mene, ja tako malo toga shvaćam.
Zašto ljudi gledaju sapunice?
Čemu reality show?
Zašto je uvijek gužva u McDonald's
I zašto, zašto još uvijek gledaju tv dnevnike?

Posljednji tv dnevnik kojeg sam gledao trajao je sat vremena i sve! Doslovno sve vijesti, pa čak i one sportske i od vremenske prognoze, bile su na temu covid virusa!
Rekoh "nikad više!" i tek tada, kad mi se um razbistrio, shvatio sam kako i zašto je Viktor Janukovič imao zlatnu wc školjku i koja je veza covida i negativne kamatne stope koja u svijetu ekonomije može egzistirati tek kao zrno antimaterije u našem okružju.

Kao pušaču propala mi je karijera Šerpe u tibetanskoj turističkoj industriji. Ali ne treba nam visina Himalaje da sagledaš svijet, dovoljno je tek zrno soli i bistar um, pa kad usput shvatiš da postoje mnoge nebitne teme, sve ostalo dolazi samo po sebi i na svoje.
Zlo ovog svijeta hrani ljude smećem, a mudrost kaži da si ono što jedeš.