Povijest ljudske gluposti

Jedan talijanski sveznadar se upitao čemu toliko frke oko biblije jer, kaže, biblija je jedna mala nebitna knjiga koja priča povijest jednog malog naroda.

Biblija je uistinu jedna mala knjiga koja priča povijest jednog malog naroda, ali daleko od toga da nije bitna. Danas u svijetu živi 1,2-1,4 milijardi osoba koja živi pod utjecajem te knjige, pri tome nije bitno dali su vjernici jer žive u društvu pod moralnim i etičkim standardima koje je ta knjiga nametnula, a što je najbitnije, žive u pravnom društvu i pod zakonima koje je ta knjiga inspirirala, pri čemu je nebitno što biblija neke stvari nikad nije rekla niti odrađena gledišta nametnula.

Da je vjera iskrena i da prihvaća boga kao vrhunsko biće čija je svaka riječ svetinja, onda nema sumnje da bi svaka božja naredba spomenuta u bibliji bila sveti zakon. Znamo naprimjer da je bog naredio čovjeku (Izraelitu konkretno) da ne stvara sebi lika i da se ne prostire pred njim, odnosno da mu se ne klanja, ne kleči niti blaženo sklopljenim rukama moli. Što umjesto toga vidimo u našim hramovima? Likove božanstva, njegovih roditelja, svetaca, njihove relikvije, kosti pa čak i cijela balzamirana tijela. Ne bi li pravi vjernik treba uči u crkvu i pokazati nikad opozvani citat iz biblije i reći „sve ovo van iz božjeg hrama jer je u suprotnosti s njegovim naredbama i stoga njemu uvreda“.

Ali ipak činjenica je da crkva nikad ne bi skupila sljedbenike, vjernike i u daljnjem tekstu, porezne obveznike, da nije u svijetu antike našla zamjenu za kipove i prikaze ondašnjih božanstva. Da nije našla zamjenu za rimske kućne bogove i predaka koji su se brižljivo čuvali u obiteljskim domovima tog doba.

Crkva danas bježi od Starog Zavjeta i vlastitog boga imena Jahve kao vrag od tamjana, jer teško mogu obraniti njegova djela opisana u bibliji. U zamjenu nude Isusa kojeg su teolozi uspješno, od proturimskog ustanika, pretvorili u mirnog i mudrog skandinavskog hipija, duge kose, blijeda lica i plavih očiju. Van toga što nijedan Izraelit tog doba nije tako izgledao, ostaje činjenica da, ako Isus nije došao ukinuti zakone, već ih potvrditi, onda je sigurno da je imao kratku kosu, jer zakoni koje nije došao ukinuti nalažu (ili barem preporučuju) da muškarci nose kratku kosu a žene dugu.

Ako smo pak odlučili negirati božje zakone koje, ponavljam, Isus nije došao ukinuti već potvrditi, i ako umjesto toga radije prihvaćamo Isusove riječi i preporuke, onda se sjetimo što je rekao jednom nesretnom mladiću.

Na pitanje kako da zasluži vječni život, Isus ga upita dali slijedi božje zakone, „da sve!“ odgovori nesretan mladić, onda ti samo preostaje prodati sve, dati siromašnima i poći za mnom“ i na te riječi mladić tužan ode.

Moram stoga pitati, kad se zadnji put bili u crkvi a da vas je svećenik pitao „jeste li prodali sve i dali siromašnima?“, pa kad bi vidio vaša zbunjena lica i rekao „dobro ako niste još učinite to što prije, jer inače nema smisla da dođete iduće nedjelje“. Koliko bi vjernika koji mole u božjim hramovima koji su njemu na uvredu, došlo iduće nedjelje? I kao bi crkva sačuvala svoje porezne obveznike?

Sasvim mi je jasno zašto je crkva licemjerna, jer moć je slast, baš kao i vlast, ali zašto su vjernici licemjerni i još za to plaćaju? Osim naravno ako nismo indoktrinirani u vjeru prema našim autoritetima a ne bogovima, a koji nam samo služe da sami sebi opravdamo našu lakovjernost.