Povijest ljudske gluposti

Velika je istina da se ratovi vode zbog novca onih 1% a da ratuju preostalih 99%, ali ostaje i činjenica da su preostalih 99% dovoljno glupi da takvu igru prihvate.

Jadna raja izblesirana turskom ili domaćom sapunicom i u očekivanju sljedećeg reality showa, na tren zastane zbunjena nekakvim vijestima iz njima strane realnosti, iz stvarnog a istovremeno toliko lažnog svijeta, pa napamet nauči lekciju koju kasnije može hipnotizirano ponavljati "Amerika je dooobra,, Russsija je zločesta".

Ostaje ipak činjenica koja je nepoznata jer nije uporno ponavljana između sapunica i reality showa i glasi, da nije Rusa, i freško bi današnji post pisao na ćirilici i srpskom jeziku jer, Amerikanci su nam, početkom rata, uveli embargo na uvoz oružja, pa su nas morali spašavati Rusi, zbog novca a ne zbog lijepih očiju naravno.

Jednoglasje i jednoumlje je svoje porijeklo nalazilo u neznanju, pa danas svi unisono i uporno zborno pjevuše "nek živi ljubav nek prestane rat". Ali sad je kasno, tu pjesmu je trebalo pjevati kad se rat spremao a ne gledati sapunice. Tu pjesmu je trebalo ponavljati upornije od "tri, dva, jedan kuhaj" kad je zapad rušio demokraciju na Majdanu, kad se NATO širio na istok unatoč potpisanom dogovoru Regan-Gorbačov da to neće činiti, kad je Amerika okružila Rusiju raketama a istovremeno bila spremna na treći svjetski rat kad su Rusi to pokušali na Kubi.

Je! Danas je kasno jer onih 99% koji ratuju, zbog sapunica, reality showa, eurosonga i nikakva znanja, taj rat su htjeli, a što većina želi i što joj je pri srcu, to većina i dobije, a manjini idu samo šture pare.