Povijest ljudske gluposti

Brazilski Vrhovni sud je ovih dana (11. 10.) zabranio djelovanje kršćanskih misionara u još uvijek skrivenim plemenima u dubinama amazonske prašume.

Mi umišljamo da je uništenje starosjedioca Južne Amerike započeto s konkvistadorima i nastavljeno s Pedro Cabralom i njegovim nasljednicima završilo prije nekoliko stoljeća. Ipak priča ima svoj nastavak, pa tako imamo informaciju da je sto tisuća južno američkih Indiosa pogubljeno između 1957 do 1969 od strane ljudi željnih bogatstva njihovog teritorija, među kojima se ističu Nelson Rockefeller i Ranieri di Monako poznat po ženidbi popularne glumice Grace Kelly.

Preživjeli, uglavnom žene i djeca, su zatvoreni u centre za reedukaciju, vođenih od protestantskih misionara, a koji su u biti bili koncentracijski logori za prisilne radove i javne kuče.

Dakle, posao misionara se nastavljao sve do ovih dana u režiji evangeličke crkve (koja je 2020 dobila svog čovjeka, evanđelskog misionara Ricarda Lopesa Diasa u državni ured za poslove sa indiancima), a kako bi reeducirani indianci napuštali svoja sela i odlazili u gradove, u korist političara s predsjednikom Bolsonarom na čelu, koji bi dolazili u posjed i iskorištavali bogatstvo njihovog teritorija.

Jomo Kenyatta, Predsjednik Kenije odmah poslije kolonijalizma je jednom izjavio "mi smo bili ovdje, vlasnici svoje zemlje, poslije su došli misionari sa biblijom ispod pazuha, i naučili su nas moliti gledajući prema nebu,, mi danas imamo bibliju, a oni našu zemlju".

Ali što piše u toj bibliji kojom misionari otimaju bogatstva trećih zemlja u korist bijelih konkvistadora i kolonijalista?

Mateo 10/5 i 6 Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Misionari bi stoga trebali imati na pameti ove Isusove riječi i znati da je Isus opetovano ponavljao da je on došao samo zbog doma Izraelova, a svi ostali su za njega...

Mateo 15/21-27 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta! Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: Udovolji joj (u prijevodu grčke biblije piše "potjeraj je") jer viče za nama. On odgovori: Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: Gospodine, pomozi mi! On odgovori: Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.

...pa iako psići zvuči simpatično, Isus ponavlja "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova" koji su bili djeca kojoj on daje kruh, svi ostali su psi! Ako stoga današnji misionari osjećaju potrebu da šire "radosnu vijest" nek je šire tamo gdje ih je Isus poslao, i neka kucaju na vrata Židova, jer Isus pravi jasnu razliku, s jedne strane su "djeca" a s druge "psi".

Netko bi mi mogao protusloviti jer u evanđelju po Marku 16/15 piše I reče im: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Ipak svi biblijski znalci znaju da evanđelje po Marku, završava poglavljem 16 i stihom 8,, sve ostalo je dodano kasnije. U petom stoljeću je evanđelje po Marku imalo četiri različita kraja a prvi oci crkve kao Sveti Jeronim, Sv.Euzebije ili Sv.Origena nisu poznavali te stihove, jer oni su napisani kad se Isusova riječ širila, ne tamo gdje ju je on pripovijeda, već u Rimu i Ateni.