Povijest ljudske gluposti

U mjesecu filozofije, vilim će Vam filozofirati o ljudskoj gluposti,, jer o čemu drugom bi Vam vilim mogao filozofirati??
Nedavno je naš kolega, koji je nekad bio Tome Juda, ustvrdio da je Sotonina najveća pobjeda što nas je uvjerio da ne postoji...

To je naravno besmislena izjava koja se proteže kroz tisućljeća, pa je tisućljećima i slušamo. Besmislena je zato što svi koji vjeruju u boga, vjeruju i u vraga, odnosno vjeruju u koncept dobra i zla.

Kako vjerujemo da postoji vječni bog, koji je u svojoj dobroti stvorio nebo i zemlju, tako moramo vjerovati da postoji Sotona koji je u ovaj svijet donio zlo, jer to nije mogla učiniti beskrajna božja ljubav!

Ostaje ipak činjenica da nije Sotona stvorio nebo i zemlju. Zemlju u kojoj vlada hranidbeni lanac i nebo gdje asteroidi neprekidno uništavaju sve što pogode, gdje supernove uništavaju sve u svojoj okolici. Jer taj svijet kaosa i krvoločnosti je stvorio "bog".

Sumnjam da je bog stvorio hranidbeni lanac zato što je volio veselje svojih stvorenja kad zabiju zube u vrat svoje žrtve i osjete ugodu tople krvi,, isto tako sumnjam da je bog stvorio ovakav svijet jer voli gledati strah i bol žrtve dok mu predator zabija kandže u tijelo.

Ostaje dakle filozofsko pitanje, jeli svijet koji nas okružuje, plod zakona fizike onih 95% svemira koji nam izmiče detekciji i njene prirode u svom iskonskom izdanju. Ili je bog stvoritelj iznad ljudske koncepcije dobra i zla, kojeg su ljudi, u borbi protiv svojih strahova, ugledali u ovom stvaranju.