Povijest ljudske gluposti

Osim već navedenog mobitela, jedan od glavnih uzroka sigurne propasti zapadne (istočne, blisko istočne, daleko istočne) civilizacije, jest i njeno veličanstvo kokoš.

Da bi Vam dočarao opasnost tog podmuklog stvorenja, morat ću Vam ispričati dvije priče. Prva nas vodi u svijetle i tamne kutke afričke divljine, gdje žive stvorenja u stadima, jatima, krdima ali i u obiteljskim zajednicama. Ono što je svim tim savanskim i prašumskim zajednicama zajedničko jest prakticiranje karantene, samoizolacije ili, ako baš hoćete, lockdowna.

Kad se pojedinac u tim zajednicama razboli, a vjerovali kovidtalibani ili ne, jedan od glavnih razloga bolesti u tim zajednicama nije virus već ozljede, liječi svoju boljku na rubovima krda, stada ili jata, ako to ne učini, bivam „nježno“ udaljen sve dok ne ozdravi.

Iako vjekovima udomaćena, i kokoš slijedi te prastare životinjske instinkte, pa ako jedna kokoš počne npr. šepati, brzo biva kljucanjem udaljena iz zajednice. Možda se zapitate zašto? Jer šepanje nije zarazno i ne može ugroziti druge pojedince, ali koke su poput ljudi u ovom kovid-dobu, nisu doktori i ne glume da jesu, pa kao što kaže @Euro, danas je bolje u društvu prdnuti nego kihnuti.

Hajdemo sad objasniti povod ove priče; koke koje danas kupujemo u dućanima su koke Arbor Acre, genetski modificirane za brz rast i veliku količinu mesa i koje se hrane na gmo koncentratu uz veliki dodatak antibiotika i tko zna kakvog mRNA sranja.

E sad!! Kad takvu koku zabunom stavite u kokošinjac među normalne koke, čim okrenete leđa normalne koke polude i kljucaju Arbor Acre do smrti, obzirom da Arbor Acre nemaju niti osnovno obrambeni mehanizam bijega, već se samo šćućure i čekaju sigurnu smrt. Kokoši uistinu nisu doktori, ali napadnute koke ne šepaju, niti iskazuju ikakvu bolest, pa ipak normalne koke im ne žele biti ni blizu, ne govori li nam to nešto o zdravlju mesa koje kupujemo i jedemo?

Kad takva genetski modificirana kokoš dostigne težinu, a to je vrlo brzo, dio ode u distribuciju čitava i tu nema nikakve priče, međutim, dio ode na obradu gdje se razdvajaju prsa, batci, krilca i iznutrice. Što nakon toga ostane? Pa sve ono između vrata i trtice, mislite da se to baca? Neee!! To vam se lijepo samelje, zatim kuha i kuha i kuha dok ne dobijemo kompaktnu smjesu ili pastu koje proizvođači doživljavaju kao meso (jer u mesnoj industriji se ništa ne baca, zato smo i imali kravlje ludilo). Ta se smjesa ili pasta zatim dobro procijedi i od nje se proizvodi kokošja pašteta, kokošje hrenovke i one smrznute pohance koje djeca toliko vole,, bon appetit.