Povijest ljudske gluposti

Glas u noći tvoje ime tužno doziva,
Ja si lice krijem, pokrivam ga rukama,
Ti si pala onog puta, nisi uspjela,
Al' diži glavu, ne daj se,
Tvoja djeca bodre te.

Kad hladne kiše padaju il' oganj žari zemlju tu,
Ljepota tvoja ostaje, jer sam tu i čuvam te,
Ja te volim, dobro znam, kad ti pjevam osjećam,
Da smo kao jedno mi, u porazu i pobjedi.

Opet tvoje ime je na onim usnama,
A sad rukom držim čvrsto grb na grudima,
Pobjedom si onu nadu ti probudila,
Da smo kao jedno mi,
Slušaj kada kažem ti.

Sa vrha Velebita,
Zaori jeka hrvatska,
Neka tvoji valovi,
Nose priču o tebi,
Da me čuju pjevat ću,
Onu pjesmu najljepšu,
Gubila il' dobila,
Zauvijek si moja voljena.

Zaprešić Boys