Povijest ljudske gluposti

Jednom davno, u zabačenom engleskom seocetu pronađeno je nešto doista neobično. Seljani Woolpita pronašli su dvoje djece, brata i sestru, potpuno zelene kože. Bilo je to ljeto u 12. stoljeću u jednom od najplodnijih dijelova srednjovjekovne Engleske. Iako je to bilo gusto naseljeno područje, seljani su se i dalje grčevito držali svojih korijena i svojih mitova i legendi. Priča o zelenoj djeci iz Woolpita ide nekako ovako.

Seljani su odrađivali svoje svakodnevne zadaće kad su otkrili dječaka i djevojčicu. Par je govorio bizarnim jezikom kojeg nitko nije razumio i nosili su odjeću kroja i materijala koju nitko nikad nije vidio. Djeca su odbila jesti bilo što osim sirovog graha. Zbog straha, djecu su držali u karanteni neko vrijeme, nakon čega je zemljoposjednik Sir Richard de Caine primio djecu u svoje okrilje i uskoro su ih krstili.

Dječak je imao problema s prilagodbom na novi život i nedugo nakon dolaska u Woolpit se razbolio i umro. Djevojčica je preživjela, počela je učiti engleski i polako mijenjala boju kože. Jednom kad je naučila dovoljno engleskog za sporazumijevanje, ispričala je da dolazi iz zemlje Svetog Martina. Zemlja je to slična ovoj, ali vječno obasjana sjajem sunca ranog predvečerja i svi ljudi su tamo zeleni. Stalno su gledali preko rijeke i vidjeli su zemlju koja je bila puno svjetlija od njihove domovine. Kako su brat i sestra došli na drugu stranu rijeke, nikad nije razjašnjeno. Djevojčica je govorila da su čuvali stoku kada su otkrili jednu špilju. Ušli su špilju i odjednom ih je iznenadila jarka svjetlost. Oboje su pali i kada su se probudili su bili u Woolpitu.
Djevojčica je ostala živjeti u selu gdje je dobila posao kod de Cainea. Na kraju je promijenila ime i udala se za kraljevskog dužnosnika u grad sedamdesetak kilometra udaljenom od Woolpita, te danas mnogi istraživači pokušavaju naći njeno potomstvo.

Zohar, knjiga iz koje Kabala vuče svoj misticizam, pisan je pretežno na aramejskom jeziku, a djelomice i na hebrejskom. Za razliku od drugih židovskih izvora, Zohar priča da je Adam imao oca i majku ali ga je „bog“ uzeo i odveo na drugo mjesto.

Dali je Adam uzet iz zemlje sv. Martina? Pitam to zbog niz jednostavnih razloga.

Ako se pažljivo pogleda i razmisli, vidjet će se da homo sapiens u mnogom razlikuje od svih zemaljskih stvorenja.
Kad to kažemo odmah pomislimo na ljudsku inteligenciju, i nismo u krivu, iako su hominidi na zemlji već par milijuna godina i uglavnom su živjeli poput drugih životinja, homo sapiensu je trebalo samo 5-6 (15-40 ako se promotri teorija o pretpotopnim civilizacijama)tisuća godina od prvog poznatog pisanog slova do odlaska na mjesec. Nema te Darwinove evolucije koja može objasniti tako brzu encefalizaciju ljudske vrste, encefalizacija koja je povećala volumen ljudske glave i prisilila ljudsku vrstu na ubrzani porod, te se zbog toga i za razliku od drugih zemaljskih stvorenja rađamo prerano i potpuno bespomoćni. Ali kod čovjeka je „evolucija“ zakazala i u drugim stvarima

Sva se zemaljska stvorenja kreću s lakoćom i elegancijom, čovjekov hod nezgrapan i tvrd. Ljudi oduvijek pate od preopterećenosti kičme i bolova u donjem djelu leđa, dok nijedan primat nema tih problema. Sva zemaljska stvorenja su adaptirana za jednu ili više ekoloških niša, čovjek nije prilagođen niti za jednu!

Ovakvi goli bez krzna da nas zaštiti od najobičnije ogrebotina,što je bio evolucijski korak unazad jer smo morali klati životinje i njihovim se krznom zaštiti, bez kandža i ralja, spori i nejaki, slabog sluha i vida, ne pripadamo nigdje. Ako je hladno smrznemo se, u ravnicama smo prespori da pobjegnemo ili uhvatimo hranu, doslovno u svakoj ekološkoj niši imamo prejaku konkurenciju za preživjeti, a da ne govorimo o kosi koja raste u beskraj, pa ti pokušaj loviti ili bježati s dva metra kose kroz gusto raslinje.

Ipak najveći problem nam je sunce, baš kao da nismo iz ovog sunčevog sustava već iz zemlje sv. Martina gdje je sunce puno blaže. Ljudi zbog toga dobivaju očnu mrenu, koža nam pri izlaganju pocrveni a možemo dobiti i rak kože, koja druga zemaljska zvijer ima taj problem? Naša inteligencija je misterij, baš kao i naša neprilagođenost ovom planetu i baš kao i dvjesto dnk sekvenci koje ne dijelimo s nijednim bićem na kugli zemaljskoj.

Ali misterij i anomalije ne postoje, postoji samo znanost koja ih ne može objasniti,, jer... nije kamen kriv što je pretežak za ljudsku ruku.