Povijest ljudske gluposti

Moj prvi SF „roman“
Godina je 2228! Naravno da je godina 2228 i da je priča smještena u budućnost, jer za napisati SF „roman“ u sadašnjosti, treba imati mašte.
Dakle godina je 2228, upravo završava 1209 val korone. Ja sam pun quraz star, a i brate, pun quraz mi je svega, ustvari svi smo pun quraz stari i svima je pun quraz svega, pa smo svi na Normabelu, Prostamolu i plavim tableticama.

Nakon 2021 g. Kad su ljudi zbog korone počeli
umirati kao muhe poslije Raid-a, polako smo prestali umirati od drugih bolesti,
s vremenom su prestali umirati i od starosti, automobilskih nesreća, poplava,
požara itd. Doslovno smo postali imuni na sve! Osim naravno korone, od nje smo
i dalje masovno umirali. U Indiji se pogrebne lomače nisu više gasile, na
zapadu su se groblja počela širiti na štetu poljoprivrednih površina, a
farmaceutska industrija je počela otkrivati i proizvoditi 20 različitih cjepiva
dnevno.

Boli smo se njima ujutro i navečer, a preko
vikenda, zbog slobodnog vremena, bili smo na anti-covid infuziji. Nakon deset
godina od pustog farmaceutskog koktela, naša tijela su počela reagirati, bolje
da vam ne pričam kako su reagirala, ali kad već pitate! Ljudi su mijenjali boju
kože, postajali su zeleni, plavi ljubičasti, duginih boja i boja razlivenog
akvarela, što je naravno stvorila nove nacionalizme te je nastala velika seoba naroda,
stvarajući istobojne nacije, ali bolest je bila svladana. Statistika je i dalje
bilježila valove korone, ali nas više nije bilo briga, ništa nam više nije
moglo nauditi, postali smo besmrtni.

Godina je 2228 i zemlja je naseljena sa 105 milijardi ljudi. Zbog manjka prostora svijet se počeo prostirati na katove, pa ih danas postoji četiri. Prvi kat najbliže zemlji služi za poljoprivredu, drugi kat za primijenjene znanosti, treći kat je podijeljen na dvije hemisfere, u jednoj obitavaju republikanci u svim svojim svjetskim oblicima a u drugom demokrati sa svim svojim svjetskim podvrstama, na četvrtom katu najbliže suncu Maja Šuput hvata brončanu put pokraj svoje osobne tvornice tekućeg pudera. Dnevni porast stanovništva je van pameti, ali nema problema!
Iako se danas kao i u prošlosti uglavnom rađaju idioti, ipak zbog ogromnog
prirasta stanovništva i igre velikih brojeva, svakodnevno se rodi 20 Nikola Tesla, 10 Alberta Einsteina i 5
Srinivasa Ramanujana koji su znanost i proizvodnju podigli na razine da je
svega viška a sve su pustinje prekrivene kupusom i keljem.

Nestalo nam je jedino metala, pa smo idiote
poslali u svemir da rudare, naselili smo njima cijeli sunčev sustav, otišli su i
mnogi naši blogeri, ali nas to nije usrećilo, i dalje se svemirskim internetom
javljaju iz svojih svemirskih prostranstva, šalju nam svoje čušpajze, rimovanke, žalopojke i
fotografije svoje sreće, s vječnim pitanjem koje se s njihovih usana ne skida
već 207 godina „zašto nismo cool blogeri?“.