Povijest ljudske gluposti

Što se onda dogodilo prije 11.500 godina. Mitologija priča;


Phaethon nije bio lošiji od bogova u ljepoti i ponosu. Epafu, Zeusovom sinu, to se nije svidjelo i tijekom nekog spora je Phaethon nazvao potomkom običnog smrtnika. Phaethon je bio duboko uvrijeđen tim riječima, ali Epafovo samopouzdanje izazvalo je sumnje u njemu i on je otišao majci po objašnjenje.

Klymene je uvjeravao Phaethona u njegovo božansko podrijetlo, a ako on, kažu, ne vjeruje svojoj majci, onda može ići izravno Heliosu i pustiti ga da samo pokuša poreći svoje očinstvo.

Dakle, Phaethon je otišao u palaču Helios. Bog sunca obradovao se njegovom dolasku i javno izjavio da je Phaethon njegov sin. Ali čak ni ove riječi nisu umirile Phaetona. tražio je dokaz. Helios je ustao sa svog prijestolja i zakleo se vodama rijeke Styx (to jest najsvetijom i najneraskidivijom zakletvom) da će ispuniti bilo kakav zahtjev svog sina kako bi odagnao njegove sumnje. No, Phaethonov zahtjev pokazao se nečuvenim: zamolio ga je da mu posudi solarnu kočiju na jedan dan u kojoj se Helios probija nebom. Helios se zgrozio i počeo odvraćati sina: Phaethon se nikada neće nositi s krilatim konjima i sa strahom koji će ga obuzeti na nevjerojatnoj visini. Ali Phaethon je stao na svoje i Helios je ispunio njegov zahtjev.

Sve se dogodilo točno onako kako je Helios predvidio. Ponosni mladić nije dugo uživao u svom putovanju. Konji su odmah osjetili da njima vlada nesigurna, nenaviknuta ruka i napustili su "vječni namotani put". Isprva su letjeli previsoko, prema zviježđima Škorpiona i Bika, no onda su se uplašili Kentaura (zviježđe Kentaur) i spustili se na samu zemlju. Vrućina solarne kočije zakuhala je rijeke Tanais (Don), Eufrat, Orontes, Istres (Dunav), Tiber i Nil prestrašeno su pobjegli na sam kraj svijeta i tamo sakrili svoje izvore, pa od tada nitko nije mogao pronađite ih (i doista, pronađeni su tek u prošlom stoljeću).

Požar niskoletačke kočije Heliosa izgorio je plodne ravnice Arabije, Nubije i Sahare i pretvorio ih u neplodnu pustinju. Spalio je kožu stanovnicima Afrike, a oni su zauvijek ostali crni. Mora su se počela sušiti od nesnosne vrućine, a zemlja je pukla, po prvi put otvorivši sunčevim zrakama pristup u podzemni svijet Hada. Napokon, majka zemlja Geja okrenula je lice prema nebu i zlokobno pozvala vrhovnog boga Zeusa: sve dok možete oklijevati, svijet će uskoro izgorjeti, nebesa će se srušiti i sve će se pretvoriti u izvorni Kaos! Vrhovni bog intervenirao je i udario Phaethona perunom, "ukrotivši plamen žestokim plamenom".

Phaethonov put preko neba bio je prekinut, inače bi život na zemlji prestao. Naravno, napravio je puno problema, ali ljudi se nisu mogli načuditi njegovoj hrabrosti. Nimfe, koje su pronašle izgorjeli pepeo Phaethona na obali Eridana, napisale su na svom nadgrobnom spomeniku riječi koje se mogu pročitati na spomenicima herojima: "Usudio se do velikog, pao je."

Iz ove mitološke obrade valja zapamtiti riječi “. Mora su se počela sušiti od nesnosne vrućine, a zemlja je pukla, po prvi put otvorivši sunčevim zrakama pristup u podzemni svijet Hada. Napokon, majka zemlja Geja okrenula je lice prema nebu zlokobno pozvala vrhovnog boga Zeusa”

(nastavak slijedi)