Povijest ljudske gluposti

Stari Rim se uvijek doživljavao kao mediteranska država, jer na području Mediterana su oduvijek vladale stare kultivirane civilizacije, a Egipat su cijenili više od Starog Rima. Mračna, hladna i šumovita Europa, prepuna barbara čije običaje, bogove i jezike su teško shvaćala, bila im je strana, nevoljena i daleka. O ratovima s Galima, Germanima ili Britima puno znamo, odnosno znamo onoliko koliko možemo znati iz zapisa pobjednika.

Pa ipak, iako o Velikom Ilirskom ustanku također imamo relativno pristojnu količinu informacija (čitaj; nagađanja!), nekako mi se uvijek činilo da taj događaj ne zauzima povijesni prostor koji bi mu, po svim njegovim osobenostima i značaju (o kojim ću pričati kasnije) trebao pripadati. Teško se oteti dojmu da Veliki ilirski ustanak, u povijesti ovih prostora, u staro rimskoj povijesti i na koncu europskoj povijesti, nije slavljen, proučavan i prepričavan kao i druge velike rimske bitke i pobjede.

Razlog tome je možda što se ustanak odvijao u zemljama koje se ne nalaze u vrhu izučavanja antičke povijesti. Ili zato što su velike rimske pobjede u ovom ratu možda izostale, kao na primjer:

"Zimi 6. - 7. godine Tiberije je s prikupljenim snagama od nekih 5 legija otpočeo djelovanja prema Cibali (Vinkovci). U trenutku kada su se Rimljani prikupljali i pokušavali se ulogoriti kod močvara rijeke Vuke, Baton Desidijati i Baton Breučki su iznenadno izvršili napad na Rimljane i nanijeli rimskoj vojsci jedan od najtežih poraza od vremena Punskih ratova. Ostaci rimske legije su se povukli u Siscij (Sisak)."

Sve u svemu, možda postoji neka tajna samog ustanka, koju tek treba otkriti. Znači, pet rimskih legija je potučeno u jednoj jedinoj bitki. Radi usporedbe; Julije Cesar je osvojio cijelu Galiju, s vojskom koja je, u svojim najjačim trenucima brojala 8-10 legija (60-000 legionara plus još toliko pomoćnih snaga a za koje s velikom sigurnošću možemo reći da su činili obrtnici, obitelji i prostitutke, koje su, u to doba pa i u puno kasnijim dobima, uvijek pratili velike vojske) a koje su protiv sebe imali 3.000-000 razjarenih Gala.

Davno sam negdje pročitao da su Rimljani u Velikom Ilirskom ustanku, sveukupno angažirali 18 legija, što uistinu zvuči nevjerojatno i teško za povjerovati, obzirom da su postojali trenuci u rimskoj povijesti, kad cijelo carstvo nije imalo toliko legija. Ipak ovdje govorimo o dobu najveće rimske moći, ali i o dobu kad je u Rimu nastala velika panika kad su u Teutoburškoj šumi poražene i nestale 3 rimske legije.

Dakle, Hanibal je u samo jednoj bitki poklao više od 80.000 legionara u bitki o kojoj danas sve znamo, u Germaniji poklane 3 legije u bitki u Teutoburškoj šumi o kojoj sve znamo, Cezar osvaja Galiju u pohodu o kojem sve znamo. Pola Britanije osvojeno s legijama koje možemo zbrojiti na prste jedne ruke, Pirineji također, ali o balkanskim bitkama u kojim je navodno angažiran ogroman broj rimskih snaga i gdje je u samo jednoj bitki savladano 5 legija,, znamo malo i ništa, a i ono što znamo zvuči čudno i krajnje nesigurno, jer izgleda da su Iliri izgubili rat u čijim su bitkama uglavnom pobjeđivali.

U jednom trenutku Baton Dezidijat je krenuo u Italiju i prema Rimu gdje je nastala velika panika, od tog trenutka se pisana povijest mijenja u korist Rima, s opravdanjem da se velika ilirska vojska, zbog nehigijenskih uvjeta razboljela, da su bili slabo naoružani itd.

Pa evo kako ja vidim Veliki Ilirski ustanak.

Baton najvjerojatnije nije bilo ime, već titula. Titula koja je možda potekla od riječi baston (bašton) što znači štap, odnosno žezlo kojim su se kitili svi kraljevi, Baton je stoga bio kralj Ilira. Neke pak teorije tvrde da naziv Baton potječe od riječi „bato“ odnosno brat, u tom slučaju je bio brat vrlo važne osobe možda i samog Augusta. Kako bilo, smatram da u rimsko-Ilirskom sukobu nije bilo pobjednika te da su slijedili pregovori koji su determinirali daljnji tijek povijesti.

Ilirija je oduvijek bila od iznimne važnosti za Stari Rim. U to se doba još uvijek vjerovalo da se Troja, od koje su mitološki potekli sami Rimljani nalazila na Balkanu (to je tvrdio i Marulić), pa je Ilirija za njih bila sveta zemlja. Ilirija je također bila važna zbog brojne populacije potrebne Rimu i njenoj vojsci, te zbog ogromnog rudnog bogatstva.

O pregovorima i primirju koje je uslijedilo, govori se u priči o dva Batona od kojih je jedan, onaj Breučki aklamacijom ilirske vojske pogubljen. U biti radu se o simboličnom pogubljenu, jer Baton je bio samo jedan, bio on kralj ili važan nečiji brat.
Pogubljen je u biti simbol Batona kralja, vojskovođe, generala i pobjednika, kako bi se prihvatila veća nagrada, udio u vlasti nad cjelokupnim Rimskim Carstvom! A ne samo njenim manjim djelom, i nad čijom sigurnosti, u trenucima kad se Rim oporavi, ne bi imali nikakve garancije.

Kao i kod svake sumnjive povijesti, treba pratiti trag „novca“. A ova nam priča kaže da je Baton nakon rata bio u kućnom pritvoru u Raveni (?) (a koji je neprijateljski vojskovođa, od strane Rima, dobio takav tretman?).
Nadalje, Ravena je s vremenom postala prijestolnica Rimskog Carstva.
Nadalje nakon završetka rata Rim je od kraljevstva postalo carstvo, koje je snagom Dalmatinske konjice (prema svjedočanstvu povjesničara Edwarda Gibbona) dosegla kultni Pax Romana.
Nadalje ilirski brodovi Liburnjanke su postale standard rimske mornarice.
Nadalje i najbitnije u godinama koje su uslijedile Rimsko Carstvo je imalo preko tridesetak rimskih careva ilirskog podrijetla, od kojih (po slavensko/ilirskom predanju) poznajemo Cara govedar Galerija/ Valerija ili Cara Trajana s kozjim ušima i od kojih je najveći Rimski car ikad, Dioklecijan, rodom iz Solina ili Diokleje u današnjoj Crnoj Gori, zvani još i Mesija. I po čijem carevanju su se počele brojati godine sve do sredine srednjeg vijeka, nazvana još i Dioklecijanova era (anno Diocletiani), nepravedno ocrnjen od strane crkve, koja je na kraju krajeva (opet po procjeni Edwarda Gibbona u knjizi "Slabljenje i propast rimskog carstva") bila uzrok propasti najmoćnijeg i najdugovječnijeg carstva u povijesti.