Povijest ljudske gluposti

Za obitelj Rumor postoje zapisi postojanja od 1420 godine i odavna su bili važna obitelj grada Vicence u Italiji.
Paolo Rumor rođen je u Vicenzi 1946. godine gdje i živi a prije mirovine radio je kao odvjetnik. Sin je Giacoma Rumora, poznatog političara iz Vicenze, vodeće osobe u obnovi nakon Drugog svjetskog rata. Odvjetnik Giacomo Rumour, protagonista ponovnog rađanja gospodarstva Vicenze. Sudionik u Otporu, a zatim u rekonstrukciji društvenog i produktivnog tkiva Vicence i Italije a imao je i važnu uloga u rađanju Europske unije. Rođak mu je bio Mariano Rumor visoko funkcioniran talijanski i europski političar, te višekratni talijanski premjer.

Kao političar involviran u rađanju EEZ.Giacomo Rumor je teško mogao izbjeći poznanstvo s Robertom Schumanom, autorom Schumanove deklaracije predstavljene 9. svibnja 1950. Deklaracija kojom se predlaže se stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik čije bi članice udružile proizvodnju ugljena i čelika. Iz tog prijateljstva je došlo do razmjene dokumenta u Schumanovom vlasništvu, a do kojih se kasnije domogao i Paulo Rumor i o tome napisao knjigu „Drugačija Europa“.

Na predstavljanju knjige, Paulo Rumor kaže „Cjelokupno značenje koje sam izvukao iz očeve literature i njegovih referenci, je da postoji, ili je postojala do nedavno, jedna transverzalna struktura koja djeluje kao katalizator presudnih potencijalnih odluka, ekonomske, socijalne i političke prirode u vezi s određenim važnim povijesnim trenucima.“

U sklopu prijateljstva Roberta Schumana i Giacoma Rumora, Schuman mu je napomenuo da je najintimniji nukleus koji stoji iza Unije, pripadao grupi osoba koje čine strukturu koja potječe da jako dugo vremena, te da su tijekom povijesti mijenjali svoje nazive da bi sakrili vlastiti identitet, a koji su utjecali na prošlost kako i na sadašnjost.

Schuman je Giacomu dao popis od stotinjak imena koji su bili sastavni dio tih struktura tijekom stoljeća pa čak i zemljopisne mape lokaliteta gdje su te strukture stvorene, egzistirale i mjesta s kojih su djelovale.Paulo je često ulazio u sobu svog oca, gdje su te mape i popisi bili pohranjeni, da bi provjeravao te popise te u enciklopedijama tražio na koga se odnose i što znače

Giacomo Rumor, kao kršćanin i demokrata, teško je mogao prihvatiti da postoji jedna okultna moć koja uvjetuje međunarodnu politiku i utječe na različite načine u budućnosti naroda i država, ali ga je ta sumnja proganjala do smrti. Ideja koja je bila pretpostavljena u romantičnoj formi mnogih pisca, filmskog producenta i bila pretpostavljena od politologa prošlog stoljeća, ali nitko nije mogao zamisliti njegovu iskonsku stvarnost, i da su oni na djelu iza većine suverena, vlada, crkava, u ekonomskim strukturama od doba kad su stvorene velike civilizacije,, iako se ne može znati u kojoj formi su egzistirali u tim davnim vremenima.

Paulo je među očevim stvarima našao mape koje su neki povjesničari prepoznali kao dijelove Mediterana i Kariba iz pretpotopnog doba kad je razina mora bila niža, te nacrte podzemlja platoa u Gizi, koji, između ostalog dokazuju da je Edgar Cayce imao pravo i da se ispod sfingine šape uistinu nalazi nekakva komora (što su potvrdila i nedavna arheološka ispitivanja, al nad kojim i dalje postoji zabrana iskopavanja).

Najvažniji dokument je ipak bio popis imena koja su kroz povijest sudjelovali u tim okultnim krugovima i u koji ćemo vidjeti i mitološke ličnosti pretpotopnog doba, te da moderno doba uistinu vuče korijene iz prošlosti.

U tom popisu Paulo Rumor je primijetio da su mnoga, ako ne i većina imena, hebrejskog porijekla, tako da među njima se nalazi i ime Bar Kohba. Bar Kohba ili Bar Kozeba (aramejski: sin zvijezde), nadimak Šimuna, vođe posljednjega protu rimskog ustanka u doba cara Hadrijana (? – 135). Isprva ratovao uspješno (mnogi su ga smatrali Mesijom), poginuo u borbi kada je vojskovođa Julije Sever zauzeo posljednju njegovu utvrdu Betar. U špilji kraj Mrtvoga mora pronađeni su (1947–52) Bar Kohbin autograf i drugi dokumenti iz doba njegova ustanka. I tih Kohba na Schumanovom popisu ima mnogo i svi su numerirani.

Na popisu se npr. nalazi i „famille du del Berith“ odnosno „obitelj pakta ili saveza“ i tu su specificirane dvaju različitih „Berith“ odnosno dva različita saveza, jedno nedavno i jedno drevno. Ova druga Berith podrazumijeva osobe zvane prosvijetljene ili Iluminate.
Među daljnjim imenima se nalazi „ofanim“ koji bi teoretski trebali biti anđeli, zatim „Ben Yoseph“ odnosno „sin Josipov“ koje bi se trebalo odnositi Yehoshua kojeg mi poznajemo po latiniziranim imenom Isus.

Ali ime koje meni osobno bilo najznačajnije i koje me potaklo na ovaj post, je ime „El Elyon“ što nas odvodi u pretpotopnog doba i koji je napisan u formi u kojoj se ne nalazi ni u jednom mjestu u bibliji, bar ne u onim našim kućnima gdje bi onda morao dobiti besmisleni prijevod, bog-bog ili bog-bogova ili vrhovni bog što po teolozima je stvar koja “neće ići“.

El je dakle jednina od Elohim a Elion je onaj koji stoji iznad ili u prijevodu šef Elohima. Paulo nadalje tvrdi kako pamti da je otac u obiteljskom okruženju, pričao da se na tim sastancima (u sklopu dogovora o stvaranju zajednice za ugljen i čelik), spominjali termini iz mezopotamske lingvističke grupe, što je još jedan dokaz da Grande Opera ili Veliko Djelo, stvaranja EU (pa i nagovještavanje nečeg iznad toga), potječe od El Elyona pretpotopnog doba pa preko europskog plemstva sve do današnjih dana.
Cjelokupna Paulova građa danas je pohranjena u biblioteci u Vicenci.