19.12.2015., subota
Nadbiskup Cupich i njemački kardinali
|
Naše gore list nadbiskup Cupich inzistira na tome da se aktivni homoseksualci mogu pričešćivati! I to kaže sad kad je ovo vrijeme priprave za Božić. Evo moga osvrta (bolje osvrt nego da psujem cijeli dan radi Cupicha). U biskupiji Limburg, u Frankfurtu, u Njemačkoj, raspravlja se o uvođenju posebnog obreda za blagoslov homoseksualnih parova. Biskupija je već imenovala dva nova čovjeka zadužena za pastoralnu brigu homoseksualca, a jedan od njih, Isusovac, priznaje da je privatno već obavljao blagoslove. Činjenica da je nedavno završena Biskupska sinoda odbila ideju nekog novog razmatranja o homoseksualnosti, nema nikakvu težinu za njemački progresivizam. Ovaj progresivizam je odlučan u provođenju svog plana. Moram se pohvaliti i da je moje Pismo poslano na Sinodu preko službenog predstavnika biskupa Škvorčevića možda donekle utjecalo na sinodalne oce da odbiju ideju nekog novog razmatranja o homoseksualizmu. Ali progresivni kardinali i nadbiskupi ustrajavaju u izdajstvu Evanđelja. Da bi se shvatilo koliko je to uzelo maha evo jedan link http://www.quovadiscroatia.com/mozda-sam-ja-lud/ Evo dijela moga teksta iz pisma. GENEZA I DEFINICIJA HOMOSEKSUALIZMA U svezi točke 55 predsinode 2014. god. pokušat ću objasniti genezu i predstaviti definiciju homoseksualizma. Od onih muškaraca i žena koji imaju homoseksualnu sklonost i koji su unutar Crkve očekuje se da budu poslušni Riječi Božjoj, a one vani sudit će Bog (usp 1 Kor 5,9-13). Ovo pišem onima unutar Crkve, pa je ovo poziv na obraćenje evanđelju Riječi Božje. Riječ Božja se nudi a ne natura se silom. Svatko je slobodan izabrati. Ali ako se bira ropstvo grijehu takvima nije mjesto u Crkvi. Jak motiv da sam se upustio u analizu ove teške teme je pomoći svima da dođu do istine jer Isus kaže da istina oslobađa (usp. Iv 8,32). Novi zavjet na puno mjesta daje upute o sudu i prosudbi grijeha i onih koji grijeh počinjaju. Navest ću dva citata. Gospodin Isus u Iv 12,46-48 kaže: Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. Kod evangelizacije osoba koji imaju homoseksualnu sklonost i koji tu sklonost prakticiraju treba paziti na njihovo dostojanstvo osobe, ali ih i pozvati da napuste život u grijehu, da se 'operu' u ispovjedi i krenu putem života u čistoći. Tu će naći punu slobodu koja je dio i slika Slobode Boga. Sloboda izbora za grijeh nije sloboda nego ropstvo grijehu. Ali svatko je slobodan izabrati. Ili slobodu ili ropstvo. Već u Prvoj crkvi Duh Sveti preko Pavla zahtjeva da kršćani sude (ne u smislu osude) i grijeh i teškog grješnika u smislu da zahtijevaju uklanjanje -opakoga između sebe-. 1 Kor 5,9-13 Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. Ako Katolička crkva želi izići van i na periferiju, onda treba propovijedati držeći se Nauke evanđelja. Nuditi radost evanđelja, kako papa Franjo zahtijeva i inzistira u Evangelii gaudium. Zahtijeva od kršćana radosno svjedočenje. Mi katolici možemo evangelizirati samo ako smo sami iskorijenili iz svoje lokalne crkve sve one koji hoće trajno živjeti u teškim grijesima, ili one koji podržavaju teški grijeh. Znakovi vremena nas upućuju da se to osobito odnosi na homoseksualizam što se vidjelo na predsinodi o obitelji, gdje se toleriralo neke biskupe, nadbiskupe i kardinale koji su u istospolnoj zajednici vidjeli nešto dobro. Trebamo osjećati zahvalnost na opominjanju koje je demonstrirao kardinal Burke na pred sinodi i njegova subraća pastiri, kako to veli Pavao u 1 Sol 5,12 Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! Kako nastaje homoseksualna sklonost Definicija homoseksualizma nalazi se skrivena na početku Pavlove poslanice Rimljanima, pa je mislim izreći diskursom koji će biti razumljiv današnjem modernom čovjeku. Pavao skoro na samom početku poslanice počinje s konstatacijom da je Radosna vijest moć Božja koja spašava svakoga tko vjeruje. U radosnoj vijesti se objavljuje pravednost Božja iz vjere, k vjeri. Ova dva izraza o vjeri znače: vjeru Abrahamovu u obećanja Božja i vjeru u Isusa Krista koji nas je otkupio i spasio. Citirat ću iz poslanice: Rim 1,18-32 i Rim 2,1-11, vezano za homoseksualizam. Također ću citirati Ef 5,5, da bih objasnio 'evoluciju' Pavlova poimanja pojma idol. Ovdje se, u poslanici Rimljanima, pod Židovom danas može smatrati svaki vjernik ili svaki vjernik koji ne živi svoju vjeru, a pod Grkom svaki koji živi ili ne živi po prirodnom zakonu, upisanom u savjest. Kolokvijalno to su nevjernici. Rim 1, 18-32 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA Nad poganima Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Iz ovog Pavlovog teksta razvidno je sljedeće: homoseksualizam je kazna Božja ljudima za grijehe klanjanja idolima. Ili bolje je reći da iza ovoga stoji Ljubav Božja jer je pojava homoseksualnog poriva kod osobe vidljivi znak duhovne bolesti nastale radi idolopoklonstva, a Bog želi da takva osoba ozdravi i udalji se od odvratnosti klanjanja idolima. Bolest ili neurednost homoseksualne sklonosti je uznapredovala vidljiva komponenta onoga duhovnog stanja moralnog i umnog izopačenja u kojem se nalazi idolopoklonik. Za vidljivu kaznu, za nered u sebi, odgovorni su i čovjek i Bog. Čovjek, jer se odlučio napustiti Boga i prionuti uz idola, a Bog jer je, odlukom biti odsutnim u čovjekovu srcu, prestao čuvati čovjekovu volju od njezinih slabosti. Bog je uzmaknuo i zlo može ići do krajnjih mogućnosti. O broju ljudi idolopoklonika iz čijih se srdaca udaljuje Bog, odlučuje čovjek i Bog . Tu se vodi borba između dobra i zla. Na strani dobra su Bog i ljudi dobre volje, koje predvodi njegova crkva (usp. Ef 6,14). Na strani zla su sotona i njegove legije, i ljudi koji su potpali pod idolopoklonstvo, blud, bestidnost i lakomost i oni koji ih podržavaju. A takvih je sve više jer se Bog ne protivi čovjekovoj slobodi. Približavamo se onom broju samoizabranih duhovno bolesnih koji će izazvati Gnjev Božji, kojeg je Bog iskazao u Sodomi i Gomori. Ovo je nedvojbeno. Čovječanstvu je prvi papa Petar apostol najavio kaznu za grijehe homoseksualizma. Kaznu vatrom 2 Pt 2,6. Kao i Jd 6-7. Predokus te vatre (Otkr 16,8) već sad imamo kroz porast temperature planeta. Većina uzroka te pojave leži u duhovnom kvarenju čovječanstva grijesima koji vapiju u nebo za osvetom (najviše: abortusima, prihvaćanjem homoseksualne agende i nedavanjem radniku plaće tj. siromašenjem širokih slojeva svjetskog stanovništva), pa već sad anđeli poduzimaju radnje (vjerojatno remećenje sunčevih aktivnosti u kombinaciji sa pomjeranjem magnetnih polova zemlje itd.) koje imaju za posljedicu povećanje temperature planeta Zemlje. Uzroci povećanja temperature dolaze i od zagađenja atomskim otpadom, industrijskim zagađivanjem, lošim neekološkim postupanjem s prirodnim resursima kao što je uništavanje šuma koje su pluća planeta itd. 2 Pt 2,4-10 Pouka prošlosti Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. U današnjem kontekstu idolopoklonstvo se odnosi na vlastito tijelo. Dakle radi se o autoidolatriji, odnosno sebeljublju, o požudi koju Pavao u poslanici Efežanima ovako predstavlja: Ef 5,5 Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – 10i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.« Ovi redci o idolopoklonstvu važe za one kod kojih nastaje homoseksualna sklonost, manje kod onih koji su psihički predisponirani radi istog grijeha roditelja. Kod roditelja je to posljedica upornosti u ignoranciji Božje volje i grijeh putem kazne se s roditelja prenosi na djecu kao opomena i anticipirani poziv na obraćenje. U prvom redu na obraćenje roditelja. Da bude sasvim jasno. Bolje je biti kažnjen homoseksualnom sklonošću, mučiti se, obratiti se i otići u raj, nego ostati bez te sklonosti, ali i ostati u idolopoklonstvu i otići u pakao. Dakle za homoseksualizam se može reći da pokazuje na vidljiv način čovjekovu predanost idolopoklonstvu. Ta vidljivost je šansa, kao i kod svake bolesti koja je materijalizacija grijeha, za odlučiti se napustiti grijeh idolopoklonstva i umjesto idola početi se klanjati Bogu. To je Bog htio preko Pavla reći idolopoklonicima. Dakle, Bog kaznu za idolopoklonstvo produžuje na sljedeće pokoljenje sve do trećeg ili četvrtog koljena kad se javlja homoseksualna sklonost. Ne genetski nego putem epigenetike. Kazna se može pretočiti u spasonosni križ ako roditelj skriva (ili ne skriva) svoju homoseksualnu sklonost, moli se Bogu da je prevlada, slavi Boga u svim djelima njegovim. Tad uz molitvu dolazi često do potpunog izlječenja i prekida se loš utjecaj i prijenos tame idolopoklonstva ili homoseksualne sklonosti na djecu. Pavao u poslanici Rimljanima opisuje samo one homoseksualce koji svoju homoseksualnost shvaćaju kao prirodno stanje, a ne kao kaznu Božju. Tj. one koji prakticiraju svoju homoseksualnost. Pojam idola danas se može definirati kao egoizam kroz klanjanje samom sebi (autoidolatrija), kao i klanjanje glazbenim, športskim, znanstvenim, umjetničkim i inim idolima kao i preveliko klanjanje tijelu i odavanje bludu. Uz to ide i bestidnost, kao i lakomost (usp. Ef 5,5). Kazna se Božja odvija na sljedeći način: Prva faza Iako čovjek spoznaje Boga i njegovu Slavu kroz ljepote stvorenog svijeta, ipak čovjek ne daje slavu i hvalu Bogu nego se okreće ispraznim idolima, najčešće autoidolatriji koja se stimulira kroz obrazovne sustave zapadnih zemalja. Djecu uče da se uzdaju samo u sebe, da cijene samo sebe. Svi meinstream mediji i sav obrazovni sustav uče da u slobodnom seksu nema ništa prljavo. Boga koji zahtijeva čistoću nitko ne spominje. I zato se mladi čovjek okreće vlastitom tijelu i već potamnjele pameti i potamnjele duhovne inteligencije predaje se obeščašćivanju svoga tijela. Bez da ga radi toga imalo peče savjest i bez želje da se pokajanjem vrati Bogu koji bi mu odmah oprostio grijehe. Druga faza U ovoj fazi mladi (a često i stariji) čovjek istinu zamjenjuje sa lažju, a istina je Bog, kao što reče Isus-Ja sam Put, Istina i Život-. Radi te zamjene istine sa lažju čovjek se počne klanjati idolima. Ne u doslovnom smislu, nego u smislu lijevo liberalne svjetonazorske osobne i društvene angažiranosti. Angažiranosti u življenju i reklamiranju grijeha. Radi griješenja i klanjanja vlastitom tijelu, bludu i često nekom glazbenom idolu čovjek vremenom nakupi u svome duhu i duši duhovnu i psihičku tamu koja ima tendenciju uvećavanja jer tama privlači demone koji sve čine da tu tamu uvećaju pa dođe do ruganja Bogu. Duhovna tama u čovječjem duhu se prelijeva u tijeku cijelog procesa na dušu idolopoklonika. A duša je veza između čovjekovog duha i tijela. Tu se događaju razne duševne bolesti, najčešće razne psihoze i neuroze, čime čovjek remeti ne samo svoj život nego postaje teret i za one s kojima živi. Dakle, ako dođe u fazu ignoriranja Boga i ruganja Bogu (svjesno ili nesvjesno), onda se tama iz duše prelije u srce čovjeka i u najviše sfere njegove moždane aktivnosti koja u mozgu aktivira rast onih stanica koje su odgovorne za seksualno privlačenje prema istome spolu. Radi se, vjerojatno, o zamjeni lijeve i desne strane u mozgu u kojem postoje stanice čija se funkcija aktivira kod pojave zaljubljivanja i seksualne privlačnosti. Već su znanstvenici locirali ta mjesta u mozgu i primijećeno je da homoseksualcima bilo ženama bilo muškarcima u mozgu dođe do zamjene lijeve i desne strane. Ali postoji mogućnost da ima još nekih moždanih 'aktivnosti' koje znanost nije otkrila, a vezane su za moždanu i hormonalnu aktivnost, koja remeti sklad između hormonalne aktivnosti i seksualnih organa. Treća faza U ovoj fazi težak je povratak u normalu jer dolazi do potpunog opredjeljenja za grijeh kao i za činiti grijehe homoseksualizma. Potpuno opredjeljenje za grijeh znači i odobravati drugima da čine isto takav grijeh. Došlo je do potpunog gašenja Božjeg glasa u savjesti tih ljudi. Rim 2,1-11 Nad Židovima Ovdje se pod Židovom podrazumijeva svaki vjernik abrahamovske vjere. Ako vjernik nije prihvatio u svom srcu sve Božje zapovjedi osobito zapovijed- Ne sagriješi bludno-i ako ih dulje vrijeme krši onda se u njegovom duhu nakuplja duhovna tama, koja, kad postane pregusta, navre u područje duše i srca odakle ide u dijelove mozga koji su odgovorni za privlačnost muška i ženska i tu dolazi do obrata. Tama uzrokuje privlačnost prema istome spolu. Tako vjernik postaje kažnjen za neživljenje vjere i za farizejstvo. Kod vjernika je duhovna tama i gušća i više 'magnetizirana' nego kod nevjernika (Grka) jer je više odgovoran. Pavao ove činjenice opisuje u nastavku onoga što je pisao (Rim 1) o homoseksualizmu. Rim 2,1-11 Nad Židovima Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. Ovdje se pod Grkom danas može smatrati svaki čovjek koji živi (ili ne živi) po prirodnom zakonu upisanom u savjest. Zašto dolazi do pojave homoseksualne sklonosti Definicija homoseksualizma Zašto uopće dolazi do pojave homoseksualne sklonosti može se izreći na sljedeći način: Privlačnost prema istom spolu je otjelovljenje religiozne privlačnosti čovjeka i idola koji zamjenjuje Boga. Lice idola, kroz čovjekovu maštu poprima imitaciju Lica Boga. (vidi Lumen fidei-13) A zapravo u stvarnosti su se zamijenile uloge. Ovdje stvoreni čovjek igra ulogu Boga koji je Nestvoren, a idol igra ulogu čovjeka koji je stvorenje. Jer ga je 'stvorio' tj. napravio čovjek, najčešće kroz umjetničko djelo. Laž je dosegla svoju krajnju granicu. Pošto se za idola može reći da ne postoji, jer nije Bog, onda ostaje stvarnost da iza svakog idola stoji demon. Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka. Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1 Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova. Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje). Tako se ne može reći da iza homoseksualne privlačnosti stoji ljubav, koja je specijalni izraz Ljubavi Božje, nego stoji imitacija te Ljubavi, (možda bi se moglo reći –dvostruka imitacija) što bi se u krajnjem slučaju moglo smatrati nekakvom posebnom požudom koja je izraz duhovne tame. Oni koji su živjeli u blizini tih ljudi znaju da govorim o nekakvoj magnetiziranoj psihičkoj energiji, da je tako nazovem. Vjernici koji imaju isključivu homoseksualnu sklonost, ali ju ne prihvaćaju tj. žive u čistoći, vjeruju i znaju, tj osjećaju da je istinito ono što o homoseksualizmu govori Riječ Božja. I oni su čisti od duhovne tame, iako u tijelu nose pečat te tame, što im je križ života. Znači homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda između stvorenog čovjeka i idola, (idola-iza kojeg stoje stvoreni, i poslije pali, anđeli). Da iza idola stoje demoni svjedoče sljedeća dva citata. 1 Kor 10,14-22 (obratiti pažnju na 20 redak) Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. 16Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? 17Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? 19Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? 20Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. 21Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. 22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? Pz 32, 15-18 (obratiti pažnju na 17 redak) Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. 16Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. 17Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. 18Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi! Pa kad Pavao u ovim redcima u 1 Kor 10,20 to veli u odnosu na jela žrtvovana idolima koja je Isus očistio, koliko se više to odnosi na bludnost gdje je Isus maksimalno pooštrio stavove rekavši da je grijeh i ako se samo s požudom pogleda ženu (usp.Mt 5,28). Također u Mojsijevoj pjesmi Pz 32,17 Bog nedvosmisleno kaže da je idolopoklonstvo klanjanje demonima. Demoni dovedu čovjeka do samog homoseksualnog čina, a onda bježe jer čak ni oni ne podnose niti razumiju toliku opačinu, kako je to opisala crkvena naučiteljica Katarina Sijenska u 124 poglavlju svoga djela -Dijalog božanske providnosti-. Demon je anđeo, tj. duhovno biće pa su mu nerazumljivi i gadljivi grijesi tijela i zato bježi, prethodno učinivši sve kako bi došlo do grijeha. Kraća definicija geneze homoseksualizma: Homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda čovjeka i idola iza kojih stoje pali anđeli. Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka. Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova. Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje). Tako nastaje homoseksualizam i tu mu je uzrok. Dakle ukratko, pogledati i povezati: Rim 1,18-32; 1 Kor 6,9-11; 1 Kor 10,20-21; Ef 5,5; 1 Tim 1,8-11; Lev 18,22; Izl 20,4; Pz 32,17. Kroz cijelu Bibliju Bog naglašava važnost borbe protiv idolopoklonstva Idoli su likovi i obličja opisana u Izl 20,4. Današnji idol kod mladih je najčešće neki glazbenik, ili je idol vlastito tijelo u kulturi hedonizma. Danas je idolopoklonik bludnik, bestidnik i lakomac (usp.Ef 5,5). Sad je potpuno jasno zašto je Bog u Starom zavjetu homoseksualni odnos opisao kao grozotu (Lev 18,22). Ne radi se tu samo o nemogućnosti prokreacije, nego je homoseksualni čin voljna potvrda i posljedica onog duhovnog bluda koji je u Starom zavjetu označavao udaljavanje od Boga i Božjeg Zakona i klanjanja idolima, a istovremeno je taj čin označavao i tjelesni blud zabranjen Zakonom. Jasno je iz definicije koju sam dao na osnovi Novozavjetnih tekstova da homoseksualni čin ostaje i danas grozota i to se ne može promijeniti, ako se hoće ostati u istini. Riječ Božja je istinita i ne može se mijenjati. Ivan svoju prvu poslanicu završava riječima: „Dječice, očuvajte se idola.“ Izlječenje Također Pavao tumači u 1 Tim 1,8-11, kako Zakon gleda na homoseksualizam. Ovo je svojevrsna dijagnoza. A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. Da bi došlo do izlječenja od homoseksualne sklonosti treba mnogo moliti, treba se ispovijedati i živjeti čistoću. Potrebno je i družiti se sa osobama istog spola koji nemaju sklonost jer to doprinosi ozdravljenju. Ako je homoseksualna sklonost isključive naravi (ako je homoseksualna sklonost jaka i isključiva) onda se treba moliti za čudo izlječenja ili nositi taj križ i pridružiti ga Kristovom križu. 1 Kor 6,9-11 Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 11To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. Gornji citat svjedoči da je moguće promjeniti život iz bezakonja u pravednost. Ona braća i sestre koji imaju problem homoseksualne sklonosti isključive naravi, a Bog želi da oni nose taj teški križ (vjerojatno iz razloga pokore za grijehe obiteljskog stabla), neka traže pomoć u Crkvi. Crkva treba promjeniti odnos prema tim ljudima u pastoralu, te ih više uvažavati i na svaki način pomoći im da nadvladaju svoje objektivno teško stanje. Oni moraju osjetiti da su prihvaćeni. Ali oni moraju i uznastojati ostati u čistoći i izbjegavati svaku pomisao na homoseksualnu vezu. Ima teologa koji kažu da Pavao nije razlikovao homoseksualizam od homoseksualne sklonosti i na tome temelje stav da treba izmijeniti nauku pa čak i o homoseksualnom odnosu koji je teška neurednost i teški grijeh. Pavao je imao i tu spoznaju (spomenuo je u Rim 1,27 usplamtjelu pohotu), ali je nije zasebno 'prezentirao' iz dva razloga. Prvi razlog je što bi time oslabio vjeru onih koji su imali vjeru da Bog može učiniti čudo izlječenja, ne samo u duhu i psihi nego i u tijelu, a takvo cjelovito izlječenje je tada bilo dominantno (usp. 2 Kor 12,11-12). Drugi razlog je što bi time ugrozio slobodu onih kojima Bog nije htio dati izlječenje u tijelu, nego im je prepustio križ nošenja te neurednosti. Slobodu, po kojoj oni mogu reći da nisu homoseksualci jer to ne žele biti. I slobodu prihvatiti križ slabosti u tijelu da bi na njih sišla Kristova snaga, kao što je Bog rekao Pavlu, kad ga je ovaj molio da ga se prođe jedna druga bolest prouzročena grijehom i djelovanjem đavla, što je Pavla iritiralo (2 Kor 12,7-10), pa je rekao da će se rado hvaliti svojim slabostima da bi na njega sišla snaga Kristova. Nastanak homoseksualne sklonosti iz psihe Ukratko ću reći da je tu bitna 2. Božja zapovijed dana Mojsiju. Ona osvjetljava kako se kod mladog čovjeka koji ulazi u pubertet javlja sklonost prema istome spolu, u što su u ovom slučaju uključeni i roditelji, čiji se grijesi prenose na djecu putem kazne. Kazna za grijehe se prenosi epigenetikom. Barem što se tiče pojave homoseksualne sklonosti. To govore najnovija istraživanja. Izl 20,4-6 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Tama koju prenosi roditelj (najčešće majka prema sinu ili otac prema kćeri) na dijete putem psihe, tj. devijantnog ponašanja, utječe na pojavu homoseksualne sklonosti kod djece. Nije dokazano da se homoseksualna sklonost prenosi genetski, pa se djeca ne začinju kod oplodnje kao homoseksualci, ali je moguće da se genetski mogu prenijeti neke osobine npr. da muško dijete odrasta s feminiziranim osobinama, itd. Zapravo ispravnije je reći da se djeca rađaju s određenim deficitom muškosti ili ženskosti. Ovakvim izričajima ne idemo na ruku genderistima kojima paše terminologija koja isključuje binarni pogled na rod. Epigenetikom, putem markera, djeca kad dođu u pubertet bivaju zahvaćena homoseksualnom sklonošću zahvaljujući tome što su roditelji prikriveni homoseksualci, odnosno jedan od roditelja. Ili su samo u 'fazi' klanjanja idolima. U izvrsnoj knjizi -Otvoreno o homoseksualnosti- od Richarda Cohena, autor sam svjedoči kako je od homoseksualca postao heteroseksualac. I sad ima prekrasnu obitelj. On se u knjizi najviše bavi psihologijom roditelja kod čije se djece pojavila sklonost prema istome spolu i kako je tu sklonost moguće izliječiti uz određenu terapiju praćenu velikom željom za promjenom. Sam autor u Zaključku prvog poglavlja naglašava da je cilj ove knjige promicati pravu promjenu i istinsku ljubav za sve osobe koje osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola kako bi našle toplinu u svojoj obitelji i vjerskoj zajednici, na radnom mjestu i u široj zajednici. Moj je dojam da je autor postigao zadani cilj. Ima još jedna knjiga koju je dobro pročitati: -Homoseksualnost s katoličkog gledišta - od grupe autora, koju je priredio Andreas Laun. NASTANAK HOMOSEKSUALNE SKLONOSTI BEZ UTJECAJA OBITELJSKOG STABLA Homoseksualna sklonost može nastati i bez utjecaja roditelja i praroditelja. Ali pod velikim utjecajem društvene okoline, medija i prvenstveno utjecajem zlih duhova koji tjeraju čovjeka na grijeh. Da bih to pojasnio citirat ću Ez 18. Dođe mi riječ Jahvina: 2»Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ 3Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. 5Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 7nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 9po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Jahve Gospoda. 10»Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 13posuđuje uz dobit i uzima pridavak – ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. 14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; 15ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama – ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. 18A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti. 19Ali vi kažete: ‘Zašto da sin ne snosi očev grijeh?’ Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. 20Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. 21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 23Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik« – riječ je Jahve Gospoda – »a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. 29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!« Ova riječ Božja ne dokida ono što je Bog napisao u Drugoj Božjoj zapovjedi da će kazniti grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Ne radi se o vječnoj nego o vremenitoj kazni. Postoje okolnosti gdje važi ovo što je Bog rekao po proroku Ezekielu. Mladi čovjek (unatoč pravednim roditeljima) po snažnim idolopoklonističkim nadahnućima (često se 'klanjajući' nekom glazbenom idolu) može biti prepušten djelovanju zlih duhova tako da relativno brzo osjeti homoseksualnu sklonost. Neki egzorcisti govore da se može raditi i o djelovanju nekoliko desetina zlih duhova (zapamtio sam da se u jednom slučaju radilo o oko dvadeset pet zlih duhova). Također i stariji čovjek iz neke nutarnje pobune, neke osvete prema Bogu i bližnjima, može iz pomodnosti odjednom otkriti u sebi homoseksualnu sklonost i ući u homoseksualnu vezu. Sve je to pod utjecajem tame koja dolazi od nagomolanih grijeha i pod utjecajem zlih duhova. Proces javljanja homoseksualne sklonosti je sličan kao u onih koji nasljeđuju posljedice grijeha (kazne) od obiteljskog stabla, ali su uzroci donekle drugi. Zajednički uzrok je nagomilani grijeh klanjanja idolima, samo što se kod jednih radi o dužem nasljeđivanju posljedica grijeha od praroditelja, a kod drugih o individualnom idolopoklonstvu, gdje se neuredna sklonost brže pojavi. Priroda homoseksualne 'ljubavi' Može se reći iz navedenih redaka Novog zavjeta da suština privlačnosti između osoba istoga spola nije ljubav koja je uvijek slika i stvarnost Ljubavi Božje prema čovjeku nego je požuda koja je nažalost 'slika' i stvarnost mržnje zlih duhova prema ljudima, mržnje koja je prikrivena u tolikoj mjeri da se čini kao da je ljubav. U jednoj izjavi njemačkog kardinala Marxa stoji kako je nemoguće da nema ljubavi u homoseksualnoj vezi kad jedan od 'supružnika' veli da je bio vjeran 25 godina. Požuda vlada, nazovimo je tako, i heteroseksualnom pornografskom i privatnom scenom, ali i to je, često, samo put prema najtežim oblicima požude, homoseksualnim i pedofilskim. Zlo, kao i dobro, ima težnju da se uvećava. S tim da dobro nema granica, a zlu je Isus postavio granice obećavši svoj Drugi dolazak. Jednom mi je postavljeno pitanje u stilu: „Kažeš li da homoseksualci samo fingiraju ljubav? Pa nisu valjda svi isti, i oni koji imaju 300 partnera i oni koji se drže jednog do kraja života?! Zar zaista tako misliš?! Valjda i u tome postoji neka gradacija?“ Odgovorio sam otprilike ovako: Jako mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Ne radi toga što ne znam odgovor, nego me strah da ne ispadnem grub, strah me povrijediti osobu. Ali me nije strah reći da je i jedno i drugo grijeh. Ovi što imaju više partnera žive da tako kažem ‘prirodnije’, odnosno u skladu sa onom prirodom grijeha kako ju je Pavao opisao u Rim 1,18-32. Društvena podrška koju imaju dala im je 'krila' za mogućnost da požudu uvećavaju. Priroda seksualne požude je takva da si sve žedniji što više piješ. Dok ne dođeš do potpunog sloma, najčešće psihičkog, a i pojavljuju se razne bolesti, najviše na crijevima koja nisu prilagođena za torturu kojima su izložena. Pa homoseksualci žive dosta kraće. A sida mnoge iznenadi i prekine u razvratnom životu. Mnogi su se i obratili u toj fazi kad su bili primorani spoznati ispraznost takva života. Zato Pavao kaže da homoseksualci na sebi primaju plaću za svoje zastranjenje. Ovi drugi homoseksualci su opasniji. Ovi što imaju samo jednog partnera. Demoni ih ‘inspiriraju’ na imitaciju kršćanskog braka. A i strah od side ih tjera na vjernost, također i potreba uvjeriti javnost da je normalno to što traže društveno priznanje. Tako oni nastoje i uspijevaju u pojedinim državama da redefiniraju brak što ima i imat će pogubne posljedice za čitavo društvo. A i treba računati da će jednom nastupiti veliki Gnjev Božji koji je predvidio prvi papa, Petar Apostol, rekavši da su Sodoma i Gomora postavljeni za primjer onima koji će bezbožno raditi (usp.2 Pt 2,6). Također evo još jedan odgovor na slično pitanje: Reakcija na milenijsko proganjanje homoseksualaca u svijetu izrodilo je (evolucijski) potrebu promijeniti vlastiti imidž tako što će se natjerati pokazati tom istom svijetu da mijenjaju stil života. Znači takav stil vjerna života u homoseksualnoj vezi nije, da tako kažem, prirodan nego je društveno uvjetovan. Strah od side je samo 'predstavnik' svih pretežito podsvjesnih strahova nagomilanih kroz povijest. Proturječno izgleda, ali je tako, jer oni sidu ne ubrajaju u svoju odgovornost. Ovi vjerni homoseksualci ne prigovaraju, osim rijetko, ovim promiskuitetnim pa su odgovorni i jedni i drugi. Sida bi trebala biti ona istina kroz koju se vidi njihov stvarni odnos prema društvu. Oni ju u velikoj većini slučajeva prenose na nevine ljude i na djecu. Svaki dan od side umre 6 000 ljudi (usporedbe radi svaki dan od vatrenog oružja u svijetu umre 1500 ljudi). Ali ovom bludnošću zaslijepljenom naraštaju 'zdravih' ni to nije argument. Ona evanđeoska istina da ćete ih prepoznati prema njihovim plodovima nikom više ne otvara oči. A bolest je plod njihova života. Ovako ću reći da potvrdim da su oni vjerni u goroj duhovnoj poziciji od notornih, promiskuitetnih homoseksualaca. Utjecali su na kvarenje cijelog čovječanstva koje će biti kažnjeno apokaliptičnim kaznama za ovaj grijeh. Glumeći ljubav, prevarili su i mnoge (osobito njemačke) svećenike i time posijali budući eventualni otpad u samoj Crkvi. Odgovarat će zato na Božjem sudu. Razmjeri i broj zahvaćenih HIV virusom daje naslutiti da se tu radi o namjernom genocidu prema homoseksualcima. Naime, mnoga tijela UN-a reklamiraju kondome kao zaštitu od side, a zna se da kondomi u određenom postotku nisu sigurni. Obzirom na velik broj promiskuitetnih partnera koje ima prosječni homoseksualac jasno je matematički da će se on zaraziti. Ali korporacije koje proizvode kondome to nije briga. A oni koji zagovaraju manji broj svjetskog stanovništva su zadovoljni time što veliki broj homoseksualaca umire od AIDS-a. To je puzajući prešutni genocid nad homoseksualcima od strane tih moćnika. Ali tu su odgovorni i oni koji ih podržavaju. Među njima ima i crkvenih ljudi. Pavao nam kaže da uklonimo opakoga između sebe. Je li homoseksualizam bolest? Homoseksualizam je bolest ako se čovjek promatra kao jedinstvo duha, psihe i tijela, kako se i treba promatrati. Ako se samo promatra tijelo, onda se ne može reći da je bolest u pitanju, nego nesklad između moždanih aktivnosti (koji uvjetuju seksualnu i emocionalnu privlačnost) i spolnih organa. Dakle, u ovom smislu se homoseksualizam može nazvati bolešću, ako se promatra duhovno- psiho-somatski. Ako se promatra psiho-somatski, onda se već, kako sam pisao, može dokučiti izvor bolesti i teško je u tom slučaju to stanje ne nazvati bolešću. Ali ako se promatra samo somatski onda je to teško nazvati bolešću, nego samo poremećajem seksualnosti iako uz prakticiranje homoseksualizma idu i razne tjelesne bolesti. Dakle, poremećaj seksualnosti kod homoseksualca se ogleda u neskladu između posebne hormonalne aktivnosti (koja proizvodi privlačnost ) i seksualnih organa. Naravno da će vjernik koji ima sklonost, a očišćen je u psihi i u duhu, smatrati da je bolestan. Jer zdravlje je atribut Zemaljskog raja. Bolest je materijalizacija grijeha, iako bolest jednim manjim dijelom može doći iz prirodne čovjekove okoline i iz tijela. Ali većina bolesti dolazi iz pravca duha i psihe i materijalizira se u tijelu. Na kraju ću iznijeti Zaključak iz Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola izdane od Kongregacije za nauk vjere koju je odobrio papa Ivan Pavao II, a potpisao Jozeph kard. Ratzinger. Crkva naučava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola. Opće dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiču i štite bračnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba istoga spola ili ih izjednačiti s brakom značilo bi ne samo odobriti nastrano ponašanje , s posljedicom da ga se učini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamračiti temeljne vrijednosti koje su zajednička baština čovječanstva. Takve vrijednosti Crkva ne može ne braniti poradi dobra ljudi i čitavog društva. Čovjek s homoseksualnom sklonošću koji se bori da pobijedi svoju grješnu narav bit će proslavljen više od nas jer mu je trpljenje bilo veće. Bog će ga više proslaviti. SARKS HOMOFOBIJA Homofob (od grčki homós koja znači isti, i phóbos koja znači strah) je - prema pristalicama termina - osoba koja ima strahove i averziju prema osobama homoseksualne orijentacije. Psihološka i psihijatrijska struka ne poznaju psihičku bolest s takvim nazivom. Kod ljudi nesklonih homoseksualcima ne vidi se nikakvog straha od homoseksualaca što bi bio preduvjet da se govori o "fobiji". Vodeća svjetska novinska agencija "Associated Press" je 2012. god. prestala koristiti termin "homofobija" u svojim tekstovima, uz objašnjenje da je riječ o političkoj etiketi namijenjenoj diskreditiranju političkih neistomišljenika. Međutim, termin "homofobija" se koristi u nekim pravnim dokumentima, prije svega u aktima koje donose tijela Europskog parlamenta od kojih je najznačajnija Rezolucija Europskog parlamenta o borbi protiv homofobije u Europi iz 2012. god. (izvor Wikipedija). Obzirom da još ima ljudi koji iz nekih razloga mrze i osobu homoseksualca i njegov grijeh, mogu razumjeti da je ovaj termin opstao. Sarks homofob. Da bi se stvari dovele u red potrebno je uvesti još jedan termin. Termin sarks homofobije. Sarks u grčom doslovno znači meso. Ali sarks u grčkoj misaonoj tradiciji zapravo označava i tijelo i dušu. Odnosno, Pavao u Rim 7,5 to podrazumjeva. Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, koje Zakon čini djelotvornim, tako djelovale u našim udovima da su donijele rod smrti. Ovdje –tijelo- označava i tijelo i dušu. Pavao je napisao sarks, što je prevedeno sa tijelo, i to je ispravno za današnje poimanje tijela u smislu Pavlove teologije. Sarks je suprotstavljen pneumi tj. duhu. U helenizmu je bio raširen gnosticizam koji je bio jedan od najvećih duhovnih pokreta u povijesti čovječanstva. U početku su gnostici govorili da postoje dva tipa ljudi. Prvi tip je čovjek koji ne postiže višu spoznaju jer je suviše tjelesan. Takvi su nazivani sarkikoi. Drugi tip su ljudi koji postižu višu spoznaju i oni su savršeni gnostici tj. pneumatokoi. Kasnije su gnostici uveli i treći tip –psihikoi. Ovo je dobro zapažanje, i to je Pavao uklopio u razlikovanje duha, duše i tijela. Ne treba zaboraviti da je gnosticizam bio (i ostao) jedan od glavnih protivnika kršćanstva radi potcjenjivanja tijela koje je u kršćanstvu nazvano hramom Duha Svetoga ( u slučaju kad besmrtno duhovno nadvlada ono što je smrtno tjelesno). Dakle, ovako ću rezimirati. Sarks homofobi su ljudi koji su 'tjelesni' i nesposobni za višu duhovnu spoznaju, te iz tih razloga podržavaju homoseksualce u njihovoj slobodi izbora za grijeh. Oni podsvjesno ne žele spasenje duše homoseksualca. Iz vjerske perspektive može se reći da oni mrze homoseksualce jer im ne žele vječni život, već im žele vječnu propast. Oni imaju strah od homoseksualne agende da će ih osuditi, ako ne podržavaju homoseksualni grijeh. Da bi izbjegli taj strah podržavaju homoseksualce podržavajući njihov grijeh, čime ugrožavaju njihovo vječno spasenje. Ima još jedan razlog podrške grijehu homoseksualizma od strane nekih crkvenih ljudi (ali i drugih), a to je njihova vlastita grješna praksa. Da bi bilo jasnije tko su sarks homofobi nabrojat ću neke, što ne znači da osuđujem te ljude, nego ih opominjem da se obrate evanđelju. Sarks homofob je kardinal Marx, kardinal Vincent Nichols iz Westminstera koji slavi Misu za aktivne homoseksualce, nadbiskup Bruno Forte i mnogi drugi crkveni pastiri koji imaju slična mišljenja, engleska kraljica koja je potpisala dopuštenje za homoseksualni brak, američki predsjednik Obama, vrhovni sudac u SAD-u Justice Kennedy, francuski predsjednik Hollande, većina intelektualaca zapadne hemisfere, čitavi narodi (poput irskog) koji u većini boluju od sarks homofobije. Da, nažalost, i irski narod je na referendumu posvjedočio da boluje od sarks homofobije. Sarks homofob ne može intelektualno dokučiti da crkva nije homofobna. Nisu homofobni oni ljudi koji imaju dar osjećaja gađenja u odnosu na grijeh praktičnog homoseksualizma. Mnogi darovi su se izgubili i sve više nestaju. Nestaje dar osjećaja odurnosti prema grijesima koji vapiju u nebo za osvetom, kao što su grijesi ubojstva (i abortusa i eutanazije), grijesi incesta, grijesi sodomije, homoseksualizma i pedofilije i grijesi nedavanja radniku plaće. Sarks homofobi pripremaju put za dolazak Antikrista. O GENDERIZMU Najsežetiji a istovremeno sveobuhvatan prikaz gender ideologije dali su biskupi hrvatske biskupske konferencije. Prikaz možete pročitati na: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/2538-poruka-biskupa-hrvatske-biskupske-konferencije-qmuko-i-ensko-stvori-ihq Nakon čitanja ove poruke otaca biskupa i čitanja knjige-Svjetska seksualna revolucija-od Gabriele Kuby došao sam do zaključka da će i dalje dolaziti do zaoštravanja onih koji su na strani gender revolucije i onih koji na biblijski način shvaćaju antropologiju čovjeka. Da bi se to ublažilo i da bi se moglo pristupiti evangeliziranju onih zavedenih gender ideologijom, možda je potrebno na sljedeći način pristupiti ovom problemu. 1- Prihvatiti da postoji fluidnost spola ali samo u medicinskom smislu. Spol genetski ostaje binaran. Ne postoji fluidnost roda jer je rod određen spolom već kod same oplodnje. Dakle, fluidnost spola u mjeri u kojoj postoji je bolest. Sve do hermafroditstva koje se danas naziva interseksualizmom. Svako odstupanje od genske datosti spola koje dolazi u tijelu ili u psihi, tretirati kao deficit muškosti (za muškarce) ili deficit ženskosti (za žene). Tako bi se izbjegla terminologija koja ide na ruku genderistima i njihovoj postavci o fluidnosti spola i roda. 2- Deficit muškosti ili deficit ženskosti otjelovljenje je grijeha vjerojatno jedne ili više generacija (usp. Izl 20,4-6), ovisno o veličini deficita. Evo ja npr. volim puno pričati, znači da sam u nekom manjem deficitu muškosti. Veliki deficit je kod transeksualca, a maksimalan kod interseksualca. Pretpostavljam da je geneza pojave bolesti hermafroditstva slična onome što sam opisao kao genezu pojave homoseksualizma, samo što je ovdje sve intenzivnije i vjerojatno je uključeno više generacija s obje strane obiteljske loze. Zato se ta bolest može formirati i prije rođenja djeteta. Najnovija istraživanja (treba provjeriti izvore) govore da diferencijaciju spolnih žlijezda i spolnih organa prije rođenja prati i „spolna“ diferencijacija mozga. Utjecajem testosterona mozak se razvija u muškome smislu, kao što izostajanje testosterona instalira razvitak mozga u ženskom smislu. Proces počinje u drugoj polovici trudnoće. U tome razdoblju u mozgu se programiraju obrasci spolno uvjetovanog ponašanja. U određenom veoma malom postotku stanovništva programira se i psihički spol (rodni identitet- kako pogrešno kažu genderisti) djeteta, koji se ne poklapa sa genotipom i izgledom spolnih organa. Neki znanstvenici (vjerojatno genderisti), govore da se u drugoj polovici trudnoće može formirati i spolna orijentacija. Ako se ovo pokaže istinito kroz nezavisna objektivna istraživanja onda ću reći da se to rijetko događa i vezano je samo za one homoseksualce kod kojih se pokaže da imaju isključivu sklonost prema istom spolu. Ta sklonost je uvjetovana jakim epigenetskim faktorom nasljedovanja posljedica grijeha idolopoklonstva, prenošenjem s generacije na generaciju kako je to opisano u Knjizi izlaska Izl 20,4-6. Način formiranja homoseksualne sklonosti prije rođenja rijedak je, ali je za pretpostaviti da je češći nakon seksualne revolucije. Mislim da je ovakvo formiranje homoseksualne sklonosti, ako se pokaže istinitom, ona sklonost koja se kod ljudi koji su prošli pubertet naziva isključivom sklonošću. Znači ne pretežita nego isključiva sklonost. Za ozdraviti u nekom kratkom vremenu od ovakve sklonosti potrebno je izmoliti od Isusa čudo izlječenja. Za sve druge slučajeve koje sam opisao dovoljna je odluka za htjeti biti ono što diktira izgled spolnih organa, odnosno genska datost spola. I potrebno je dosta molitve da se ustraje u promjeni ponašanja, tj. u čistoći. 3- Navesti ću dva primjera iz Biblije (ima ih puno) koji govore da je bolest (pa i genske mutacije) materijalizacija grijeha, odnosno otjelovljenje grijeha. Mk 2,2-12 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7»Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: 11»Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!« Ponovit ću Mk 2,3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica-. Mislim da ova četvorica simboliziraju četiri generacije nasljeđivanja posljedica grijeha kako se spominje u Iz 20,5. Iz ovog poglavlja se zaista vidi veza između grijeha i bolesti. Spuštanje kroz krov uzetoga simbolizira 'spuštanje' tame grijeha iz duha i duše na razinu tijela koje oboli. Evo još jednog teološkog dokaza da su mnoge bolesti tijela prvo nastale u duhu. Sir 38,15 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke. |
16.12.2015., srijeda
Nadbiskup Cupich i njemački kardinali
|
Naše gore list nadbiskup Cupich inzistira na tome da se aktivni homoseksualci mogu pričešćivati! I to kaže sad kad je ovo vrijeme priprave za Božić. Evo moga osvrta (bolje osvrt nego da psujem cijeli dan radi Cupicha). U biskupiji Limburg, u Frankfurtu, u Njemačkoj, raspravlja se o uvođenju posebnog obreda za blagoslov homoseksualnih parova. Biskupija je već imenovala dva nova čovjeka zadužena za pastoralnu brigu homoseksualca, a jedan od njih, Isusovac, priznaje da je privatno već obavljao blagoslove. Činjenica da je nedavno završena Biskupska sinoda odbila ideju nekog novog razmatranja o homoseksualnosti, nema nikakvu težinu za njemački progresivizam. Ovaj progresivizam je odlučan u provođenju svog plana. Moram se pohvaliti i da je moje Pismo poslano na Sinodu preko službenog predstavnika biskupa Škvorčevića možda donekle utjecalo na sinodalne oce da odbiju ideju nekog novog razmatranja o homoseksualizmu. Ali progresivni kardinali i nadbiskupi ustrajavaju u izdajstvu Evanđelja. Da bi se shvatilo koliko je to uzelo maha evo jedan link http://www.quovadiscroatia.com/mozda-sam-ja-lud/ Evo dijela moga teksta iz pisma. GENEZA I DEFINICIJA HOMOSEKSUALIZMA U svezi točke 55 predsinode 2014. god. pokušat ću objasniti genezu i predstaviti definiciju homoseksualizma. Od onih muškaraca i žena koji imaju homoseksualnu sklonost i koji su unutar Crkve očekuje se da budu poslušni Riječi Božjoj, a one vani sudit će Bog (usp 1 Kor 5,9-13). Ovo pišem onima unutar Crkve, pa je ovo poziv na obraćenje evanđelju Riječi Božje. Riječ Božja se nudi a ne natura se silom. Svatko je slobodan izabrati. Ali ako se bira ropstvo grijehu takvima nije mjesto u Crkvi. Jak motiv da sam se upustio u analizu ove teške teme je pomoći svima da dođu do istine jer Isus kaže da istina oslobađa (usp. Iv 8,32). Novi zavjet na puno mjesta daje upute o sudu i prosudbi grijeha i onih koji grijeh počinjaju. Navest ću dva citata. Gospodin Isus u Iv 12,46-48 kaže: Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. Kod evangelizacije osoba koji imaju homoseksualnu sklonost i koji tu sklonost prakticiraju treba paziti na njihovo dostojanstvo osobe, ali ih i pozvati da napuste život u grijehu, da se 'operu' u ispovjedi i krenu putem života u čistoći. Tu će naći punu slobodu koja je dio i slika Slobode Boga. Sloboda izbora za grijeh nije sloboda nego ropstvo grijehu. Ali svatko je slobodan izabrati. Ili slobodu ili ropstvo. Već u Prvoj crkvi Duh Sveti preko Pavla zahtjeva da kršćani sude (ne u smislu osude) i grijeh i teškog grješnika u smislu da zahtijevaju uklanjanje -opakoga između sebe-. 1 Kor 5,9-13 Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. Ako Katolička crkva želi izići van i na periferiju, onda treba propovijedati držeći se Nauke evanđelja. Nuditi radost evanđelja, kako papa Franjo zahtijeva i inzistira u Evangelii gaudium. Zahtijeva od kršćana radosno svjedočenje. Mi katolici možemo evangelizirati samo ako smo sami iskorijenili iz svoje lokalne crkve sve one koji hoće trajno živjeti u teškim grijesima, ili one koji podržavaju teški grijeh. Znakovi vremena nas upućuju da se to osobito odnosi na homoseksualizam što se vidjelo na predsinodi o obitelji, gdje se toleriralo neke biskupe, nadbiskupe i kardinale koji su u istospolnoj zajednici vidjeli nešto dobro. Trebamo osjećati zahvalnost na opominjanju koje je demonstrirao kardinal Burke na pred sinodi i njegova subraća pastiri, kako to veli Pavao u 1 Sol 5,12 Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! Kako nastaje homoseksualna sklonost Definicija homoseksualizma nalazi se skrivena na početku Pavlove poslanice Rimljanima, pa je mislim izreći diskursom koji će biti razumljiv današnjem modernom čovjeku. Pavao skoro na samom početku poslanice počinje s konstatacijom da je Radosna vijest moć Božja koja spašava svakoga tko vjeruje. U radosnoj vijesti se objavljuje pravednost Božja iz vjere, k vjeri. Ova dva izraza o vjeri znače: vjeru Abrahamovu u obećanja Božja i vjeru u Isusa Krista koji nas je otkupio i spasio. Citirat ću iz poslanice: Rim 1,18-32 i Rim 2,1-11, vezano za homoseksualizam. Također ću citirati Ef 5,5, da bih objasnio 'evoluciju' Pavlova poimanja pojma idol. Ovdje se, u poslanici Rimljanima, pod Židovom danas može smatrati svaki vjernik ili svaki vjernik koji ne živi svoju vjeru, a pod Grkom svaki koji živi ili ne živi po prirodnom zakonu, upisanom u savjest. Kolokvijalno to su nevjernici. Rim 1, 18-32 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA Nad poganima Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. Iz ovog Pavlovog teksta razvidno je sljedeće: homoseksualizam je kazna Božja ljudima za grijehe klanjanja idolima. Ili bolje je reći da iza ovoga stoji Ljubav Božja jer je pojava homoseksualnog poriva kod osobe vidljivi znak duhovne bolesti nastale radi idolopoklonstva, a Bog želi da takva osoba ozdravi i udalji se od odvratnosti klanjanja idolima. Bolest ili neurednost homoseksualne sklonosti je uznapredovala vidljiva komponenta onoga duhovnog stanja moralnog i umnog izopačenja u kojem se nalazi idolopoklonik. Za vidljivu kaznu, za nered u sebi, odgovorni su i čovjek i Bog. Čovjek, jer se odlučio napustiti Boga i prionuti uz idola, a Bog jer je, odlukom biti odsutnim u čovjekovu srcu, prestao čuvati čovjekovu volju od njezinih slabosti. Bog je uzmaknuo i zlo može ići do krajnjih mogućnosti. O broju ljudi idolopoklonika iz čijih se srdaca udaljuje Bog, odlučuje čovjek i Bog . Tu se vodi borba između dobra i zla. Na strani dobra su Bog i ljudi dobre volje, koje predvodi njegova crkva (usp. Ef 6,14). Na strani zla su sotona i njegove legije, i ljudi koji su potpali pod idolopoklonstvo, blud, bestidnost i lakomost i oni koji ih podržavaju. A takvih je sve više jer se Bog ne protivi čovjekovoj slobodi. Približavamo se onom broju samoizabranih duhovno bolesnih koji će izazvati Gnjev Božji, kojeg je Bog iskazao u Sodomi i Gomori. Ovo je nedvojbeno. Čovječanstvu je prvi papa Petar apostol najavio kaznu za grijehe homoseksualizma. Kaznu vatrom 2 Pt 2,6. Kao i Jd 6-7. Predokus te vatre (Otkr 16,8) već sad imamo kroz porast temperature planeta. Većina uzroka te pojave leži u duhovnom kvarenju čovječanstva grijesima koji vapiju u nebo za osvetom (najviše: abortusima, prihvaćanjem homoseksualne agende i nedavanjem radniku plaće tj. siromašenjem širokih slojeva svjetskog stanovništva), pa već sad anđeli poduzimaju radnje (vjerojatno remećenje sunčevih aktivnosti u kombinaciji sa pomjeranjem magnetnih polova zemlje itd.) koje imaju za posljedicu povećanje temperature planeta Zemlje. Uzroci povećanja temperature dolaze i od zagađenja atomskim otpadom, industrijskim zagađivanjem, lošim neekološkim postupanjem s prirodnim resursima kao što je uništavanje šuma koje su pluća planeta itd. 2 Pt 2,4-10 Pouka prošlosti Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. U današnjem kontekstu idolopoklonstvo se odnosi na vlastito tijelo. Dakle radi se o autoidolatriji, odnosno sebeljublju, o požudi koju Pavao u poslanici Efežanima ovako predstavlja: Ef 5,5 Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – 10i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.« Ovi redci o idolopoklonstvu važe za one kod kojih nastaje homoseksualna sklonost, manje kod onih koji su psihički predisponirani radi istog grijeha roditelja. Kod roditelja je to posljedica upornosti u ignoranciji Božje volje i grijeh putem kazne se s roditelja prenosi na djecu kao opomena i anticipirani poziv na obraćenje. U prvom redu na obraćenje roditelja. Da bude sasvim jasno. Bolje je biti kažnjen homoseksualnom sklonošću, mučiti se, obratiti se i otići u raj, nego ostati bez te sklonosti, ali i ostati u idolopoklonstvu i otići u pakao. Dakle za homoseksualizam se može reći da pokazuje na vidljiv način čovjekovu predanost idolopoklonstvu. Ta vidljivost je šansa, kao i kod svake bolesti koja je materijalizacija grijeha, za odlučiti se napustiti grijeh idolopoklonstva i umjesto idola početi se klanjati Bogu. To je Bog htio preko Pavla reći idolopoklonicima. Dakle, Bog kaznu za idolopoklonstvo produžuje na sljedeće pokoljenje sve do trećeg ili četvrtog koljena kad se javlja homoseksualna sklonost. Ne genetski nego putem epigenetike. Kazna se može pretočiti u spasonosni križ ako roditelj skriva (ili ne skriva) svoju homoseksualnu sklonost, moli se Bogu da je prevlada, slavi Boga u svim djelima njegovim. Tad uz molitvu dolazi često do potpunog izlječenja i prekida se loš utjecaj i prijenos tame idolopoklonstva ili homoseksualne sklonosti na djecu. Pavao u poslanici Rimljanima opisuje samo one homoseksualce koji svoju homoseksualnost shvaćaju kao prirodno stanje, a ne kao kaznu Božju. Tj. one koji prakticiraju svoju homoseksualnost. Pojam idola danas se može definirati kao egoizam kroz klanjanje samom sebi (autoidolatrija), kao i klanjanje glazbenim, športskim, znanstvenim, umjetničkim i inim idolima kao i preveliko klanjanje tijelu i odavanje bludu. Uz to ide i bestidnost, kao i lakomost (usp. Ef 5,5). Kazna se Božja odvija na sljedeći način: Prva faza Iako čovjek spoznaje Boga i njegovu Slavu kroz ljepote stvorenog svijeta, ipak čovjek ne daje slavu i hvalu Bogu nego se okreće ispraznim idolima, najčešće autoidolatriji koja se stimulira kroz obrazovne sustave zapadnih zemalja. Djecu uče da se uzdaju samo u sebe, da cijene samo sebe. Svi meinstream mediji i sav obrazovni sustav uče da u slobodnom seksu nema ništa prljavo. Boga koji zahtijeva čistoću nitko ne spominje. I zato se mladi čovjek okreće vlastitom tijelu i već potamnjele pameti i potamnjele duhovne inteligencije predaje se obeščašćivanju svoga tijela. Bez da ga radi toga imalo peče savjest i bez želje da se pokajanjem vrati Bogu koji bi mu odmah oprostio grijehe. Druga faza U ovoj fazi mladi (a često i stariji) čovjek istinu zamjenjuje sa lažju, a istina je Bog, kao što reče Isus-Ja sam Put, Istina i Život-. Radi te zamjene istine sa lažju čovjek se počne klanjati idolima. Ne u doslovnom smislu, nego u smislu lijevo liberalne svjetonazorske osobne i društvene angažiranosti. Angažiranosti u življenju i reklamiranju grijeha. Radi griješenja i klanjanja vlastitom tijelu, bludu i često nekom glazbenom idolu čovjek vremenom nakupi u svome duhu i duši duhovnu i psihičku tamu koja ima tendenciju uvećavanja jer tama privlači demone koji sve čine da tu tamu uvećaju pa dođe do ruganja Bogu. Duhovna tama u čovječjem duhu se prelijeva u tijeku cijelog procesa na dušu idolopoklonika. A duša je veza između čovjekovog duha i tijela. Tu se događaju razne duševne bolesti, najčešće razne psihoze i neuroze, čime čovjek remeti ne samo svoj život nego postaje teret i za one s kojima živi. Dakle, ako dođe u fazu ignoriranja Boga i ruganja Bogu (svjesno ili nesvjesno), onda se tama iz duše prelije u srce čovjeka i u najviše sfere njegove moždane aktivnosti koja u mozgu aktivira rast onih stanica koje su odgovorne za seksualno privlačenje prema istome spolu. Radi se, vjerojatno, o zamjeni lijeve i desne strane u mozgu u kojem postoje stanice čija se funkcija aktivira kod pojave zaljubljivanja i seksualne privlačnosti. Već su znanstvenici locirali ta mjesta u mozgu i primijećeno je da homoseksualcima bilo ženama bilo muškarcima u mozgu dođe do zamjene lijeve i desne strane. Ali postoji mogućnost da ima još nekih moždanih 'aktivnosti' koje znanost nije otkrila, a vezane su za moždanu i hormonalnu aktivnost, koja remeti sklad između hormonalne aktivnosti i seksualnih organa. Treća faza U ovoj fazi težak je povratak u normalu jer dolazi do potpunog opredjeljenja za grijeh kao i za činiti grijehe homoseksualizma. Potpuno opredjeljenje za grijeh znači i odobravati drugima da čine isto takav grijeh. Došlo je do potpunog gašenja Božjeg glasa u savjesti tih ljudi. Rim 2,1-11 Nad Židovima Ovdje se pod Židovom podrazumijeva svaki vjernik abrahamovske vjere. Ako vjernik nije prihvatio u svom srcu sve Božje zapovjedi osobito zapovijed- Ne sagriješi bludno-i ako ih dulje vrijeme krši onda se u njegovom duhu nakuplja duhovna tama, koja, kad postane pregusta, navre u područje duše i srca odakle ide u dijelove mozga koji su odgovorni za privlačnost muška i ženska i tu dolazi do obrata. Tama uzrokuje privlačnost prema istome spolu. Tako vjernik postaje kažnjen za neživljenje vjere i za farizejstvo. Kod vjernika je duhovna tama i gušća i više 'magnetizirana' nego kod nevjernika (Grka) jer je više odgovoran. Pavao ove činjenice opisuje u nastavku onoga što je pisao (Rim 1) o homoseksualizmu. Rim 2,1-11 Nad Židovima Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. Ovdje se pod Grkom danas može smatrati svaki čovjek koji živi (ili ne živi) po prirodnom zakonu upisanom u savjest. Zašto dolazi do pojave homoseksualne sklonosti Definicija homoseksualizma Zašto uopće dolazi do pojave homoseksualne sklonosti može se izreći na sljedeći način: Privlačnost prema istom spolu je otjelovljenje religiozne privlačnosti čovjeka i idola koji zamjenjuje Boga. Lice idola, kroz čovjekovu maštu poprima imitaciju Lica Boga. (vidi Lumen fidei-13) A zapravo u stvarnosti su se zamijenile uloge. Ovdje stvoreni čovjek igra ulogu Boga koji je Nestvoren, a idol igra ulogu čovjeka koji je stvorenje. Jer ga je 'stvorio' tj. napravio čovjek, najčešće kroz umjetničko djelo. Laž je dosegla svoju krajnju granicu. Pošto se za idola može reći da ne postoji, jer nije Bog, onda ostaje stvarnost da iza svakog idola stoji demon. Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka. Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1 Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova. Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje). Tako se ne može reći da iza homoseksualne privlačnosti stoji ljubav, koja je specijalni izraz Ljubavi Božje, nego stoji imitacija te Ljubavi, (možda bi se moglo reći –dvostruka imitacija) što bi se u krajnjem slučaju moglo smatrati nekakvom posebnom požudom koja je izraz duhovne tame. Oni koji su živjeli u blizini tih ljudi znaju da govorim o nekakvoj magnetiziranoj psihičkoj energiji, da je tako nazovem. Vjernici koji imaju isključivu homoseksualnu sklonost, ali ju ne prihvaćaju tj. žive u čistoći, vjeruju i znaju, tj osjećaju da je istinito ono što o homoseksualizmu govori Riječ Božja. I oni su čisti od duhovne tame, iako u tijelu nose pečat te tame, što im je križ života. Znači homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda između stvorenog čovjeka i idola, (idola-iza kojeg stoje stvoreni, i poslije pali, anđeli). Da iza idola stoje demoni svjedoče sljedeća dva citata. 1 Kor 10,14-22 (obratiti pažnju na 20 redak) Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. 16Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? 17Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? 19Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? 20Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. 21Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. 22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? Pz 32, 15-18 (obratiti pažnju na 17 redak) Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. 16Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. 17Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. 18Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi! Pa kad Pavao u ovim redcima u 1 Kor 10,20 to veli u odnosu na jela žrtvovana idolima koja je Isus očistio, koliko se više to odnosi na bludnost gdje je Isus maksimalno pooštrio stavove rekavši da je grijeh i ako se samo s požudom pogleda ženu (usp.Mt 5,28). Također u Mojsijevoj pjesmi Pz 32,17 Bog nedvosmisleno kaže da je idolopoklonstvo klanjanje demonima. Demoni dovedu čovjeka do samog homoseksualnog čina, a onda bježe jer čak ni oni ne podnose niti razumiju toliku opačinu, kako je to opisala crkvena naučiteljica Katarina Sijenska u 124 poglavlju svoga djela -Dijalog božanske providnosti-. Demon je anđeo, tj. duhovno biće pa su mu nerazumljivi i gadljivi grijesi tijela i zato bježi, prethodno učinivši sve kako bi došlo do grijeha. Kraća definicija geneze homoseksualizma: Homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda čovjeka i idola iza kojih stoje pali anđeli. Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka. Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova. Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje). Tako nastaje homoseksualizam i tu mu je uzrok. Dakle ukratko, pogledati i povezati: Rim 1,18-32; 1 Kor 6,9-11; 1 Kor 10,20-21; Ef 5,5; 1 Tim 1,8-11; Lev 18,22; Izl 20,4; Pz 32,17. Kroz cijelu Bibliju Bog naglašava važnost borbe protiv idolopoklonstva Idoli su likovi i obličja opisana u Izl 20,4. Današnji idol kod mladih je najčešće neki glazbenik, ili je idol vlastito tijelo u kulturi hedonizma. Danas je idolopoklonik bludnik, bestidnik i lakomac (usp.Ef 5,5). Sad je potpuno jasno zašto je Bog u Starom zavjetu homoseksualni odnos opisao kao grozotu (Lev 18,22). Ne radi se tu samo o nemogućnosti prokreacije, nego je homoseksualni čin voljna potvrda i posljedica onog duhovnog bluda koji je u Starom zavjetu označavao udaljavanje od Boga i Božjeg Zakona i klanjanja idolima, a istovremeno je taj čin označavao i tjelesni blud zabranjen Zakonom. Jasno je iz definicije koju sam dao na osnovi Novozavjetnih tekstova da homoseksualni čin ostaje i danas grozota i to se ne može promijeniti, ako se hoće ostati u istini. Riječ Božja je istinita i ne može se mijenjati. Ivan svoju prvu poslanicu završava riječima: „Dječice, očuvajte se idola.“ Izlječenje Također Pavao tumači u 1 Tim 1,8-11, kako Zakon gleda na homoseksualizam. Ovo je svojevrsna dijagnoza. A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. Da bi došlo do izlječenja od homoseksualne sklonosti treba mnogo moliti, treba se ispovijedati i živjeti čistoću. Potrebno je i družiti se sa osobama istog spola koji nemaju sklonost jer to doprinosi ozdravljenju. Ako je homoseksualna sklonost isključive naravi (ako je homoseksualna sklonost jaka i isključiva) onda se treba moliti za čudo izlječenja ili nositi taj križ i pridružiti ga Kristovom križu. 1 Kor 6,9-11 Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 11To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. Gornji citat svjedoči da je moguće promjeniti život iz bezakonja u pravednost. Ona braća i sestre koji imaju problem homoseksualne sklonosti isključive naravi, a Bog želi da oni nose taj teški križ (vjerojatno iz razloga pokore za grijehe obiteljskog stabla), neka traže pomoć u Crkvi. Crkva treba promjeniti odnos prema tim ljudima u pastoralu, te ih više uvažavati i na svaki način pomoći im da nadvladaju svoje objektivno teško stanje. Oni moraju osjetiti da su prihvaćeni. Ali oni moraju i uznastojati ostati u čistoći i izbjegavati svaku pomisao na homoseksualnu vezu. Ima teologa koji kažu da Pavao nije razlikovao homoseksualizam od homoseksualne sklonosti i na tome temelje stav da treba izmijeniti nauku pa čak i o homoseksualnom odnosu koji je teška neurednost i teški grijeh. Pavao je imao i tu spoznaju (spomenuo je u Rim 1,27 usplamtjelu pohotu), ali je nije zasebno 'prezentirao' iz dva razloga. Prvi razlog je što bi time oslabio vjeru onih koji su imali vjeru da Bog može učiniti čudo izlječenja, ne samo u duhu i psihi nego i u tijelu, a takvo cjelovito izlječenje je tada bilo dominantno (usp. 2 Kor 12,11-12). Drugi razlog je što bi time ugrozio slobodu onih kojima Bog nije htio dati izlječenje u tijelu, nego im je prepustio križ nošenja te neurednosti. Slobodu, po kojoj oni mogu reći da nisu homoseksualci jer to ne žele biti. I slobodu prihvatiti križ slabosti u tijelu da bi na njih sišla Kristova snaga, kao što je Bog rekao Pavlu, kad ga je ovaj molio da ga se prođe jedna druga bolest prouzročena grijehom i djelovanjem đavla, što je Pavla iritiralo (2 Kor 12,7-10), pa je rekao da će se rado hvaliti svojim slabostima da bi na njega sišla snaga Kristova. Nastanak homoseksualne sklonosti iz psihe Ukratko ću reći da je tu bitna 2. Božja zapovijed dana Mojsiju. Ona osvjetljava kako se kod mladog čovjeka koji ulazi u pubertet javlja sklonost prema istome spolu, u što su u ovom slučaju uključeni i roditelji, čiji se grijesi prenose na djecu putem kazne. Kazna za grijehe se prenosi epigenetikom. Barem što se tiče pojave homoseksualne sklonosti. To govore najnovija istraživanja. Izl 20,4-6 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Tama koju prenosi roditelj (najčešće majka prema sinu ili otac prema kćeri) na dijete putem psihe, tj. devijantnog ponašanja, utječe na pojavu homoseksualne sklonosti kod djece. Nije dokazano da se homoseksualna sklonost prenosi genetski, pa se djeca ne začinju kod oplodnje kao homoseksualci, ali je moguće da se genetski mogu prenijeti neke osobine npr. da muško dijete odrasta s feminiziranim osobinama, itd. Zapravo ispravnije je reći da se djeca rađaju s određenim deficitom muškosti ili ženskosti. Ovakvim izričajima ne idemo na ruku genderistima kojima paše terminologija koja isključuje binarni pogled na rod. Epigenetikom, putem markera, djeca kad dođu u pubertet bivaju zahvaćena homoseksualnom sklonošću zahvaljujući tome što su roditelji prikriveni homoseksualci, odnosno jedan od roditelja. Ili su samo u 'fazi' klanjanja idolima. U izvrsnoj knjizi -Otvoreno o homoseksualnosti- od Richarda Cohena, autor sam svjedoči kako je od homoseksualca postao heteroseksualac. I sad ima prekrasnu obitelj. On se u knjizi najviše bavi psihologijom roditelja kod čije se djece pojavila sklonost prema istome spolu i kako je tu sklonost moguće izliječiti uz određenu terapiju praćenu velikom željom za promjenom. Sam autor u Zaključku prvog poglavlja naglašava da je cilj ove knjige promicati pravu promjenu i istinsku ljubav za sve osobe koje osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola kako bi našle toplinu u svojoj obitelji i vjerskoj zajednici, na radnom mjestu i u široj zajednici. Moj je dojam da je autor postigao zadani cilj. Ima još jedna knjiga koju je dobro pročitati: -Homoseksualnost s katoličkog gledišta - od grupe autora, koju je priredio Andreas Laun. NASTANAK HOMOSEKSUALNE SKLONOSTI BEZ UTJECAJA OBITELJSKOG STABLA Homoseksualna sklonost može nastati i bez utjecaja roditelja i praroditelja. Ali pod velikim utjecajem društvene okoline, medija i prvenstveno utjecajem zlih duhova koji tjeraju čovjeka na grijeh. Da bih to pojasnio citirat ću Ez 18. Dođe mi riječ Jahvina: 2»Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ 3Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. 5Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 7nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 9po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Jahve Gospoda. 10»Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 13posuđuje uz dobit i uzima pridavak – ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. 14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; 15ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama – ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. 18A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti. 19Ali vi kažete: ‘Zašto da sin ne snosi očev grijeh?’ Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. 20Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. 21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 23Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik« – riječ je Jahve Gospoda – »a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. 29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!« Ova riječ Božja ne dokida ono što je Bog napisao u Drugoj Božjoj zapovjedi da će kazniti grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Ne radi se o vječnoj nego o vremenitoj kazni. Postoje okolnosti gdje važi ovo što je Bog rekao po proroku Ezekielu. Mladi čovjek (unatoč pravednim roditeljima) po snažnim idolopoklonističkim nadahnućima (često se 'klanjajući' nekom glazbenom idolu) može biti prepušten djelovanju zlih duhova tako da relativno brzo osjeti homoseksualnu sklonost. Neki egzorcisti govore da se može raditi i o djelovanju nekoliko desetina zlih duhova (zapamtio sam da se u jednom slučaju radilo o oko dvadeset pet zlih duhova). Također i stariji čovjek iz neke nutarnje pobune, neke osvete prema Bogu i bližnjima, može iz pomodnosti odjednom otkriti u sebi homoseksualnu sklonost i ući u homoseksualnu vezu. Sve je to pod utjecajem tame koja dolazi od nagomolanih grijeha i pod utjecajem zlih duhova. Proces javljanja homoseksualne sklonosti je sličan kao u onih koji nasljeđuju posljedice grijeha (kazne) od obiteljskog stabla, ali su uzroci donekle drugi. Zajednički uzrok je nagomilani grijeh klanjanja idolima, samo što se kod jednih radi o dužem nasljeđivanju posljedica grijeha od praroditelja, a kod drugih o individualnom idolopoklonstvu, gdje se neuredna sklonost brže pojavi. Priroda homoseksualne 'ljubavi' Može se reći iz navedenih redaka Novog zavjeta da suština privlačnosti između osoba istoga spola nije ljubav koja je uvijek slika i stvarnost Ljubavi Božje prema čovjeku nego je požuda koja je nažalost 'slika' i stvarnost mržnje zlih duhova prema ljudima, mržnje koja je prikrivena u tolikoj mjeri da se čini kao da je ljubav. U jednoj izjavi njemačkog kardinala Marxa stoji kako je nemoguće da nema ljubavi u homoseksualnoj vezi kad jedan od 'supružnika' veli da je bio vjeran 25 godina. Požuda vlada, nazovimo je tako, i heteroseksualnom pornografskom i privatnom scenom, ali i to je, često, samo put prema najtežim oblicima požude, homoseksualnim i pedofilskim. Zlo, kao i dobro, ima težnju da se uvećava. S tim da dobro nema granica, a zlu je Isus postavio granice obećavši svoj Drugi dolazak. Jednom mi je postavljeno pitanje u stilu: „Kažeš li da homoseksualci samo fingiraju ljubav? Pa nisu valjda svi isti, i oni koji imaju 300 partnera i oni koji se drže jednog do kraja života?! Zar zaista tako misliš?! Valjda i u tome postoji neka gradacija?“ Odgovorio sam otprilike ovako: Jako mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Ne radi toga što ne znam odgovor, nego me strah da ne ispadnem grub, strah me povrijediti osobu. Ali me nije strah reći da je i jedno i drugo grijeh. Ovi što imaju više partnera žive da tako kažem ‘prirodnije’, odnosno u skladu sa onom prirodom grijeha kako ju je Pavao opisao u Rim 1,18-32. Društvena podrška koju imaju dala im je 'krila' za mogućnost da požudu uvećavaju. Priroda seksualne požude je takva da si sve žedniji što više piješ. Dok ne dođeš do potpunog sloma, najčešće psihičkog, a i pojavljuju se razne bolesti, najviše na crijevima koja nisu prilagođena za torturu kojima su izložena. Pa homoseksualci žive dosta kraće. A sida mnoge iznenadi i prekine u razvratnom životu. Mnogi su se i obratili u toj fazi kad su bili primorani spoznati ispraznost takva života. Zato Pavao kaže da homoseksualci na sebi primaju plaću za svoje zastranjenje. Ovi drugi homoseksualci su opasniji. Ovi što imaju samo jednog partnera. Demoni ih ‘inspiriraju’ na imitaciju kršćanskog braka. A i strah od side ih tjera na vjernost, također i potreba uvjeriti javnost da je normalno to što traže društveno priznanje. Tako oni nastoje i uspijevaju u pojedinim državama da redefiniraju brak što ima i imat će pogubne posljedice za čitavo društvo. A i treba računati da će jednom nastupiti veliki Gnjev Božji koji je predvidio prvi papa, Petar Apostol, rekavši da su Sodoma i Gomora postavljeni za primjer onima koji će bezbožno raditi (usp.2 Pt 2,6). Također evo još jedan odgovor na slično pitanje: Reakcija na milenijsko proganjanje homoseksualaca u svijetu izrodilo je (evolucijski) potrebu promijeniti vlastiti imidž tako što će se natjerati pokazati tom istom svijetu da mijenjaju stil života. Znači takav stil vjerna života u homoseksualnoj vezi nije, da tako kažem, prirodan nego je društveno uvjetovan. Strah od side je samo 'predstavnik' svih pretežito podsvjesnih strahova nagomilanih kroz povijest. Proturječno izgleda, ali je tako, jer oni sidu ne ubrajaju u svoju odgovornost. Ovi vjerni homoseksualci ne prigovaraju, osim rijetko, ovim promiskuitetnim pa su odgovorni i jedni i drugi. Sida bi trebala biti ona istina kroz koju se vidi njihov stvarni odnos prema društvu. Oni ju u velikoj većini slučajeva prenose na nevine ljude i na djecu. Svaki dan od side umre 6 000 ljudi (usporedbe radi svaki dan od vatrenog oružja u svijetu umre 1500 ljudi). Ali ovom bludnošću zaslijepljenom naraštaju 'zdravih' ni to nije argument. Ona evanđeoska istina da ćete ih prepoznati prema njihovim plodovima nikom više ne otvara oči. A bolest je plod njihova života. Ovako ću reći da potvrdim da su oni vjerni u goroj duhovnoj poziciji od notornih, promiskuitetnih homoseksualaca. Utjecali su na kvarenje cijelog čovječanstva koje će biti kažnjeno apokaliptičnim kaznama za ovaj grijeh. Glumeći ljubav, prevarili su i mnoge (osobito njemačke) svećenike i time posijali budući eventualni otpad u samoj Crkvi. Odgovarat će zato na Božjem sudu. Razmjeri i broj zahvaćenih HIV virusom daje naslutiti da se tu radi o namjernom genocidu prema homoseksualcima. Naime, mnoga tijela UN-a reklamiraju kondome kao zaštitu od side, a zna se da kondomi u određenom postotku nisu sigurni. Obzirom na velik broj promiskuitetnih partnera koje ima prosječni homoseksualac jasno je matematički da će se on zaraziti. Ali korporacije koje proizvode kondome to nije briga. A oni koji zagovaraju manji broj svjetskog stanovništva su zadovoljni time što veliki broj homoseksualaca umire od AIDS-a. To je puzajući prešutni genocid nad homoseksualcima od strane tih moćnika. Ali tu su odgovorni i oni koji ih podržavaju. Među njima ima i crkvenih ljudi. Pavao nam kaže da uklonimo opakoga između sebe. Je li homoseksualizam bolest? Homoseksualizam je bolest ako se čovjek promatra kao jedinstvo duha, psihe i tijela, kako se i treba promatrati. Ako se samo promatra tijelo, onda se ne može reći da je bolest u pitanju, nego nesklad između moždanih aktivnosti (koji uvjetuju seksualnu i emocionalnu privlačnost) i spolnih organa. Dakle, u ovom smislu se homoseksualizam može nazvati bolešću, ako se promatra duhovno- psiho-somatski. Ako se promatra psiho-somatski, onda se već, kako sam pisao, može dokučiti izvor bolesti i teško je u tom slučaju to stanje ne nazvati bolešću. Ali ako se promatra samo somatski onda je to teško nazvati bolešću, nego samo poremećajem seksualnosti iako uz prakticiranje homoseksualizma idu i razne tjelesne bolesti. Dakle, poremećaj seksualnosti kod homoseksualca se ogleda u neskladu između posebne hormonalne aktivnosti (koja proizvodi privlačnost ) i seksualnih organa. Naravno da će vjernik koji ima sklonost, a očišćen je u psihi i u duhu, smatrati da je bolestan. Jer zdravlje je atribut Zemaljskog raja. Bolest je materijalizacija grijeha, iako bolest jednim manjim dijelom može doći iz prirodne čovjekove okoline i iz tijela. Ali većina bolesti dolazi iz pravca duha i psihe i materijalizira se u tijelu. Na kraju ću iznijeti Zaključak iz Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola izdane od Kongregacije za nauk vjere koju je odobrio papa Ivan Pavao II, a potpisao Jozeph kard. Ratzinger. Crkva naučava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola. Opće dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiču i štite bračnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba istoga spola ili ih izjednačiti s brakom značilo bi ne samo odobriti nastrano ponašanje , s posljedicom da ga se učini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamračiti temeljne vrijednosti koje su zajednička baština čovječanstva. Takve vrijednosti Crkva ne može ne braniti poradi dobra ljudi i čitavog društva. Čovjek s homoseksualnom sklonošću koji se bori da pobijedi svoju grješnu narav bit će proslavljen više od nas jer mu je trpljenje bilo veće. Bog će ga više proslaviti. SARKS HOMOFOBIJA Homofob (od grčki homós koja znači isti, i phóbos koja znači strah) je - prema pristalicama termina - osoba koja ima strahove i averziju prema osobama homoseksualne orijentacije. Psihološka i psihijatrijska struka ne poznaju psihičku bolest s takvim nazivom. Kod ljudi nesklonih homoseksualcima ne vidi se nikakvog straha od homoseksualaca što bi bio preduvjet da se govori o "fobiji". Vodeća svjetska novinska agencija "Associated Press" je 2012. god. prestala koristiti termin "homofobija" u svojim tekstovima, uz objašnjenje da je riječ o političkoj etiketi namijenjenoj diskreditiranju političkih neistomišljenika. Međutim, termin "homofobija" se koristi u nekim pravnim dokumentima, prije svega u aktima koje donose tijela Europskog parlamenta od kojih je najznačajnija Rezolucija Europskog parlamenta o borbi protiv homofobije u Europi iz 2012. god. (izvor Wikipedija). Obzirom da još ima ljudi koji iz nekih razloga mrze i osobu homoseksualca i njegov grijeh, mogu razumjeti da je ovaj termin opstao. Sarks homofob. Da bi se stvari dovele u red potrebno je uvesti još jedan termin. Termin sarks homofobije. Sarks u grčom doslovno znači meso. Ali sarks u grčkoj misaonoj tradiciji zapravo označava i tijelo i dušu. Odnosno, Pavao u Rim 7,5 to podrazumjeva. Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, koje Zakon čini djelotvornim, tako djelovale u našim udovima da su donijele rod smrti. Ovdje –tijelo- označava i tijelo i dušu. Pavao je napisao sarks, što je prevedeno sa tijelo, i to je ispravno za današnje poimanje tijela u smislu Pavlove teologije. Sarks je suprotstavljen pneumi tj. duhu. U helenizmu je bio raširen gnosticizam koji je bio jedan od najvećih duhovnih pokreta u povijesti čovječanstva. U početku su gnostici govorili da postoje dva tipa ljudi. Prvi tip je čovjek koji ne postiže višu spoznaju jer je suviše tjelesan. Takvi su nazivani sarkikoi. Drugi tip su ljudi koji postižu višu spoznaju i oni su savršeni gnostici tj. pneumatokoi. Kasnije su gnostici uveli i treći tip –psihikoi. Ovo je dobro zapažanje, i to je Pavao uklopio u razlikovanje duha, duše i tijela. Ne treba zaboraviti da je gnosticizam bio (i ostao) jedan od glavnih protivnika kršćanstva radi potcjenjivanja tijela koje je u kršćanstvu nazvano hramom Duha Svetoga ( u slučaju kad besmrtno duhovno nadvlada ono što je smrtno tjelesno). Dakle, ovako ću rezimirati. Sarks homofobi su ljudi koji su 'tjelesni' i nesposobni za višu duhovnu spoznaju, te iz tih razloga podržavaju homoseksualce u njihovoj slobodi izbora za grijeh. Oni podsvjesno ne žele spasenje duše homoseksualca. Iz vjerske perspektive može se reći da oni mrze homoseksualce jer im ne žele vječni život, već im žele vječnu propast. Oni imaju strah od homoseksualne agende da će ih osuditi, ako ne podržavaju homoseksualni grijeh. Da bi izbjegli taj strah podržavaju homoseksualce podržavajući njihov grijeh, čime ugrožavaju njihovo vječno spasenje. Ima još jedan razlog podrške grijehu homoseksualizma od strane nekih crkvenih ljudi (ali i drugih), a to je njihova vlastita grješna praksa. Da bi bilo jasnije tko su sarks homofobi nabrojat ću neke, što ne znači da osuđujem te ljude, nego ih opominjem da se obrate evanđelju. Sarks homofob je kardinal Marx, kardinal Vincent Nichols iz Westminstera koji slavi Misu za aktivne homoseksualce, nadbiskup Bruno Forte i mnogi drugi crkveni pastiri koji imaju slična mišljenja, engleska kraljica koja je potpisala dopuštenje za homoseksualni brak, američki predsjednik Obama, vrhovni sudac u SAD-u Justice Kennedy, francuski predsjednik Hollande, većina intelektualaca zapadne hemisfere, čitavi narodi (poput irskog) koji u većini boluju od sarks homofobije. Da, nažalost, i irski narod je na referendumu posvjedočio da boluje od sarks homofobije. Sarks homofob ne može intelektualno dokučiti da crkva nije homofobna. Nisu homofobni oni ljudi koji imaju dar osjećaja gađenja u odnosu na grijeh praktičnog homoseksualizma. Mnogi darovi su se izgubili i sve više nestaju. Nestaje dar osjećaja odurnosti prema grijesima koji vapiju u nebo za osvetom, kao što su grijesi ubojstva (i abortusa i eutanazije), grijesi incesta, grijesi sodomije, homoseksualizma i pedofilije i grijesi nedavanja radniku plaće. Sarks homofobi pripremaju put za dolazak Antikrista. O GENDERIZMU Najsežetiji a istovremeno sveobuhvatan prikaz gender ideologije dali su biskupi hrvatske biskupske konferencije. Prikaz možete pročitati na: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/2538-poruka-biskupa-hrvatske-biskupske-konferencije-qmuko-i-ensko-stvori-ihq Nakon čitanja ove poruke otaca biskupa i čitanja knjige-Svjetska seksualna revolucija-od Gabriele Kuby došao sam do zaključka da će i dalje dolaziti do zaoštravanja onih koji su na strani gender revolucije i onih koji na biblijski način shvaćaju antropologiju čovjeka. Da bi se to ublažilo i da bi se moglo pristupiti evangeliziranju onih zavedenih gender ideologijom, možda je potrebno na sljedeći način pristupiti ovom problemu. 1- Prihvatiti da postoji fluidnost spola ali samo u medicinskom smislu. Spol genetski ostaje binaran. Ne postoji fluidnost roda jer je rod određen spolom već kod same oplodnje. Dakle, fluidnost spola u mjeri u kojoj postoji je bolest. Sve do hermafroditstva koje se danas naziva interseksualizmom. Svako odstupanje od genske datosti spola koje dolazi u tijelu ili u psihi, tretirati kao deficit muškosti (za muškarce) ili deficit ženskosti (za žene). Tako bi se izbjegla terminologija koja ide na ruku genderistima i njihovoj postavci o fluidnosti spola i roda. 2- Deficit muškosti ili deficit ženskosti otjelovljenje je grijeha vjerojatno jedne ili više generacija (usp. Izl 20,4-6), ovisno o veličini deficita. Evo ja npr. volim puno pričati, znači da sam u nekom manjem deficitu muškosti. Veliki deficit je kod transeksualca, a maksimalan kod interseksualca. Pretpostavljam da je geneza pojave bolesti hermafroditstva slična onome što sam opisao kao genezu pojave homoseksualizma, samo što je ovdje sve intenzivnije i vjerojatno je uključeno više generacija s obje strane obiteljske loze. Zato se ta bolest može formirati i prije rođenja djeteta. Najnovija istraživanja (treba provjeriti izvore) govore da diferencijaciju spolnih žlijezda i spolnih organa prije rođenja prati i „spolna“ diferencijacija mozga. Utjecajem testosterona mozak se razvija u muškome smislu, kao što izostajanje testosterona instalira razvitak mozga u ženskom smislu. Proces počinje u drugoj polovici trudnoće. U tome razdoblju u mozgu se programiraju obrasci spolno uvjetovanog ponašanja. U određenom veoma malom postotku stanovništva programira se i psihički spol (rodni identitet- kako pogrešno kažu genderisti) djeteta, koji se ne poklapa sa genotipom i izgledom spolnih organa. Neki znanstvenici (vjerojatno genderisti), govore da se u drugoj polovici trudnoće može formirati i spolna orijentacija. Ako se ovo pokaže istinito kroz nezavisna objektivna istraživanja onda ću reći da se to rijetko događa i vezano je samo za one homoseksualce kod kojih se pokaže da imaju isključivu sklonost prema istom spolu. Ta sklonost je uvjetovana jakim epigenetskim faktorom nasljedovanja posljedica grijeha idolopoklonstva, prenošenjem s generacije na generaciju kako je to opisano u Knjizi izlaska Izl 20,4-6. Način formiranja homoseksualne sklonosti prije rođenja rijedak je, ali je za pretpostaviti da je češći nakon seksualne revolucije. Mislim da je ovakvo formiranje homoseksualne sklonosti, ako se pokaže istinitom, ona sklonost koja se kod ljudi koji su prošli pubertet naziva isključivom sklonošću. Znači ne pretežita nego isključiva sklonost. Za ozdraviti u nekom kratkom vremenu od ovakve sklonosti potrebno je izmoliti od Isusa čudo izlječenja. Za sve druge slučajeve koje sam opisao dovoljna je odluka za htjeti biti ono što diktira izgled spolnih organa, odnosno genska datost spola. I potrebno je dosta molitve da se ustraje u promjeni ponašanja, tj. u čistoći. 3- Navesti ću dva primjera iz Biblije (ima ih puno) koji govore da je bolest (pa i genske mutacije) materijalizacija grijeha, odnosno otjelovljenje grijeha. Mk 2,2-12 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7»Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: 11»Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!« Ponovit ću Mk 2,3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica-. Mislim da ova četvorica simboliziraju četiri generacije nasljeđivanja posljedica grijeha kako se spominje u Iz 20,5. Iz ovog poglavlja se zaista vidi veza između grijeha i bolesti. Spuštanje kroz krov uzetoga simbolizira 'spuštanje' tame grijeha iz duha i duše na razinu tijela koje oboli. Evo još jednog teološkog dokaza da su mnoge bolesti tijela prvo nastale u duhu. Sir 38,15 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke. |
08.12.2015., utorak
GODINA MILOSRĐA
|
Papa je danas proglasio Godinu milosrđa i ako sam dobro shvatio bit će dodjeljivan potpuni oprost kao što se daje potpuni oprost u jubilarnim godinama. Nakon svakih 25 godina. Ovaj papa je malo požurio pa je deset godina uranio, ali tko sam ja da sudim. Na meni je (kad neće nitko drugi) da se suprotstavim njemačkim kardinalima koji su iz Milosrđa isključili istinu i pravednost pa evo moje analize. Kome se ne čita neka ne čita, a kome se čita nek sto puta pročita. 1 ODNOS IZMEĐU ISTINE I LJUBAVI I ODNOS IZMEĐU PRAVDE I MILOSRĐA Mnogi teolozi, biskupi i kardinali aktualizirali su pitanje o odnosu između istine i milosrđa. Povod za tu aktualizaciju su prijedlozi mnogih njemačkih biskupa da se ponovno vjenčani mogu pričešćivati. Pokušat ću to šire pojasniti. Sv. Petar u 2 Pt 1,5 kaže: Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte poštenje, poštenjem spoznanje, 6spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. Iz gornjeg vidimo da se do znanja ili spoznanja, odnosno razuma ne može doći ako se prije nije prošlo kroz kušnje u kojem je Bog ispitao poštenje čovjekovo. Ako čovjek ima vjeru, ako je pošten i u poštenju prokušan, onda će kroz razum dobiti spoznanje kao dar od Boga. A da se znanje bazira na istini, odnosno da istina obuhvaća i vjeru i poštenje i znanje i suzdržljivost i postojanost i pobožnost i bratsku ljubav, također svjedoči prvi papa kad kaže već u svojoj prvoj poslanici 1 Pt 1,22-25 Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. Iz gornjeg citata vidi se da istina postaje vidljiva tek u bratskoj ljubavi. Tad se istina ostvaruje. I tad je čovjek slobodan, da u slobodi ljubi (Gal 5, 13-15). To je najvažniji aspekt istine. Ali da bi nehinjeno bratoljublje zaživjelo potreban je posluh istini, tj. Riječi Božjoj, kao što sv. Petar sugerira u gornjim citatima. Ivan u 1 Iv 3,18 kaže: Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Istina je sve što jest u kraljevstvu nebeskom. Istina je i u kvalitetnom odjeljivanju dobra od zla. Istina je i da postoji pakao jer je to rekla Istina, rekao je Sin Božji. Božja Riječ je Put, a istina je postizanje bratske ljubavi. Bratskom ljubavi postižemo ljubav općenito kao što se veli u 2 Pt 1,7. Dakle, postižemo (Bog nam daje) najveći dar, dar Ljubavi koja se u nama razlije, po daru Duha Svetoga. Vratit ću se na postizanje poštenja vjerom (usp.2 Pt 1,5), jer sam uočio da se o ovome najmanje propovijeda. Važno je napomenuti da nas Bog kuša i kroz naše novčano poslovanje. Npr, ako nismo u stanju oprostiti novčani dug nekome ili ako uočimo da je brat dužnik u novčanim poteškoćama, a mi ne reagiramo oprostom, onda ne možemo očekivati da nam Bog daruje spoznanje kao sljedeći postignuti dar koji neće biti kroz već stečena znanja, nego kroz neku novost, jer Bog je uvijek nov. Dakle, bez prokušanosti na poštenje nema ništa od (novog) spoznanja Isusa Krista pa makar bili najveći filozofi i teolozi na svijetu. Dug je i težak put od vjere do bratske ljubavi i ljubavi općenito, koja je Bog. Napominjem da se ovi pojedinačni odnosi mogu promatrati i kroz odnose među narodima, odnosno da bi bilo dobro da neka dobro stojeća država oprosti dugove nekoj siromašnoj državi. Time bi došao veliki duhovni i materijalni blagoslov nad narod koji je darovatelj. Kad se govori o istini treba spomenuti i Ef 6,10-20. Obratiti pažnju na 14 redak Duhovni boj Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Postavlja se pitanje, zašto baš bedra opasati istinom. I zašto je to na prvom mjestu. Po meni, odgovor se sam nameće. Važno je nauku o čistoći usvojiti i živjeti. Bez obzira je li čovjek sam ili je u braku. Najnovija teologija ljubavi nikako nema uporište u Riječi, što će biti vidljivo nakon što dam definiciju homoseksualizma. Također ističem da milosrđe bez pravednosti može postati ideologija milosrđa, što se lako može izroditi i u teror milosrđa, ako znamo kako su se ideologije lako pretvarale u teror u prošlom stoljeću. Ovaj put teror bi mogao biti usmjeren prema ostatku ostatka onih koji će ostati vjerni istinama vjere. I u teoriji i u praksi. O ODNOSU PRAVDE I MILOSRĐA. Obzirom da su neki njemački kardinali (Kasper) izjavili da je pravda nešto hladno i da crkva treba početi živjeti milosrđe onda ću preko Psalma 85 pokušati objasniti da se Pravda i Milosrđe ne mogu odijeliti. Ps 85, 9-14 Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. 10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj. 11Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti. 12Vjernost će nicat’ iz zemlje, Pravda će gledat’ s nebesa. 13Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. 14Pravda će stupati pred njim, a mir tragom stopa njegovih Dakle, Pravda sve vidi i Pravda stupa pred Bogom. Mir se ne može zadobiti bez ispovijedi. Bez Pravde i opravdanja. Pravda i mir se grle na izlasku iz ispovjedaonice. Čovjek koji nije prošao kroz ispovjedaonicu nije zadobio oprost, znači nije opravdan (Rim 8,30). Ne može zadobiti oprost ako i dalje hoće živjeti u teškom grijehu. Ovdje mislim na one koji su se rastali i koji žive u nekoj novoj zajednici, a traže sakramente. Opravdanje dolazi po milosrđu našeg Gospodina koji je umro radi naših grijeha. Božji Sin Isus daje svome Ocu koji je i Pravda, zadovoljštinu za naše grijehe i pomiruje nas s Ocem. Pravda nije nešto hladno, jer se Pravda zaogrnula Milosrđem po muci i smrti našeg Gospodina. Pravdom se kažnjavaju naši grijesi, ali je sam Gospodin dopustio da bude kažnjen umjesto nas. Time se Pravda pokazala kao Ljubav. STRAH GOSPODNJI Redak 12 u Ps 85 nagovještava prekretnicu gledanja na Zakon i prekršitelje Zakona. Novim zavjetom, obiljem milosti koja je došla po Kristovom zakonu ljubavi koji je apsorbirao i obuhvatio Zakon, Pravda se povukla na nebo, dajući vremena vjernicima da ropski strah ujedine sa savršenim svetim strahom. Isus je ujedinio zakon straha sa zakonom ljubavi. Ljubavlju je dignuta nesavršenost straha pred kaznom, ali je ostala savršenost svetog straha, kojim se čovjek boji grijeha ne zbog velike štete koja iz grijeha proizlazi, nego zbog toga da ne uvrijedi Boga koji je vrhovno dobro. Tako je nesavršeni zakon postao savršeni po zakonu ljubavi (usp. K. Sijenska- Dijalog Božanske mudrosti 58). U Mudrim izrekama Izr 9,10 se kaže: Gospodnji strah početak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog. Sir 1,11-20 Strah Gospodnji Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. 12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. 13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti. 14Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj. 15Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima i bit će vjerna porodu njihovu. 16Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima. 17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom. 18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. 19Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. 20Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život. Da se vratim na Redak 12 u Ps 85 12Vjernost će nicat’ iz zemlje, Pravda će gledat’ s nebesa. Vjernost ovdje znači vjernost iz vjere k vjeri. Iz vjere u obećanja Božja po Abrahamu k vjeri u Isusa Krista. Vjernost niče iz našeg srca. Dolaskom Isusa Krista, dolaskom Milosti kazna za grijehe je odgođena, dok je u vrijeme Zakona kazna odmah izvršavana. Međutim kazna za grijeh će ipak biti izvršena. Ona Pravda koja nas gleda s nebesa kaznit će nas kad umremo, ukoliko se nismo sami kaznili pokajanjem, ispovjedanjem i pokorom, koja daje zadovoljštinu za grijehe i popravlja štetu uzrokovanu grijehom. Mi sami ne možemo ništa ali uz suradnju Onoga koji nas jača možemo sve (KKC 1460). Ako smo vjerni Božjim zakonima (vjernost će nicat iz zemlje- zemlja je naše srce) onda nas Pravda (u smislu kazne, a ne u smislu pravednosti) zaobilazi i u ovom životu i kad umremo. To ne vrijedi u slučaju kad nam Gospodin daruje dioništvo u svojim mukama za vrijeme ovog života. Ne treba zbunjivati ono što je Ivan rekao u 1 Iv 4,17-18 U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. 18Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. Ovdje Ivan misli na strah od kazne na Sudnjem danu. Taj strah nema u sebi ljubavi. Zato dok smo živi trebamo imati sveti strah (strah Gospodnji) koji nas osposobljava da ne povrijeđujemo Dobrotu svojim grijesima. SUSRET ZAKONA I MILOSTI U ispovjedaonici se susreće Zakon i Milost. Ispovijedamo grijehe i u odnosu na Zakon i u odnosu na Milost. Zakon služi točnoj spoznaji grijeha, ali je Milost ta koja opravdava. Zato Pavao veli u Rim 8,30 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. Dakle, Pravda i Ljubav su dva neodjeljiva atributa Božja. A samo vjernošću kršćanina Božjim zapovjedima doći će u njegovo srce Ljubav Božja. I samo ako Pravda stupa pred čovjekom onda će mir biti rezultat opravdanja zadobivenog u ispovjedaonici. Rim 5,8-11 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. O ODNOSU ZAKONA I MILOSTI Prije nego nadopunim ono što sam rekao o odnosu Pravde i Ljubavi mislim da se treba osvrnuti na odnos Zakona i Milosti, kako je to Pavao promatrao. Reći ću možda na nov način- Zakon je ogledalo Pravde. Odnosno Zakon je Pravda koja je s Neba (usp.Ps 85,12) sišla na zemlju (usp. Ps 85,14). Dakle naslov ovog poglavlja može glasiti i -O ODNOSU PRAVDE I MILOSTI-Isus je jasno naznačio da Zakon visi o Milosti. Pravda je utkana u Milost. Mt 22,34-40 Najveća zapovijed A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36»Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« 37A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Pavao je odnos Zakona i Milosti morao predstaviti kao da Zakon mora uminuti, da tako kažem postati nevidljiv, radi Židova koji su Zakon smatrali isključivim izvorom spasenja. A sad Pavlove misli koje označuju Zakon kojeg treba zamijeniti Milošću, ali kojeg se ne može dokinuti. Zakon ima sljedeće uloge, odnosno karakteristike: - Točnu spoznaju grijeha (usp. Rim 3,20 i Rim 7,18-21), ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha. - Zakon se vjerom ne ukida, nego se utvrđuje (usp. Rim 3,31). - Zakon rađa gnjevom, ukoliko nije podržan milošću vjere (usp. Rim 4,15). - Zakon uvećava grijeh sve do smrti da bi milost zavladala pravednošću za vječni život po Isusu Kristu (Rim 5,20). - Zakon 'stvara' grijeh, jer bez Zakona nema ni grijeha. Ima ga ali nije djelatan (usp. Rim 7,7-8). - Zakon nije ništa priveo savršenstvu (Heb 7,19). - Zakon je prolazan (2 Kor 3,11). - Zakon osuđuje (2 Kor 3,9) . - 2 Kor 3,11 «Jer,ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem, onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije.» Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona (kojeg simbolizira Ivan Krstitelj) došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao većim u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovijed u poslanici Galaćanima. Gal 5,14 -Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama -, što i Isus kaže u Mt 22,39. Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon. Ali, iako ti ne treba, on je sastavni dio Milosti, on visi o Najvećoj zapovjedi, zapovjedi Ljubavi. Ovaj opisani aspekt odnosa Zakona i Milosti radi obraćenja Židova bio je važan (uvijek je važan) u Pavlovo vrijeme i u još nekim vremenima povijesti Crkve, gdje se težište s Boga (Milosti) premjestilo na Zakon i moral, pa su kršćani umišljali kao da bi Bog trebao nešto biti dužan nama jer opslužujemo Zakon. Izvršavanje dužnosti po Zakonu treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu. A toga ima ako je Milost već primljena. Danas je važno istaknuti sljedeći odnos Zakona i Milosti. 1- Bez Zakona nema točne spoznaje grijeha (Rim 3,20). 2- Ako se ne suočimo sa Zakonom ne možemo zadobiti Milost koja jedina opravdava (oprašta grijehe) po Žrtvi i Krvi našeg Gospodina. Papa Franjo je pozvao Crkvu da izađe na periferije, tamo gdje su potrebiti i siromašni, kao što je Isus pozvao sve s raskrižja putova u usporedbi -Kraljevska svadbena gozba- Mt 22,9. Mt 22,2-14 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 4Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’« 5»Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.« 8»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’« 10»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. 13Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Tko su ti zli i dobri koje su sluge sabrale? To smo svi mi koji se moramo suočiti sa Zakonom da bi u procesu obraćenja mogli doživjeti sinovstvo Božje. A sinovstvo znači – biti obučen u svadbeno ruho. U ovoj prispodobi Isus je, recimo to tako, muškarac, zaručnik, a Crkva (svaki po Bogu posinjeni pojedinac- i muški i ženski) je žena, zaručnica. Pa zar netko može pomisliti da bi se homoseksualni brak mogao uklopiti u ovu prispodobu ili da bi ponovno vjenčani mogli ostati na svadbi. Ponovno vjenčane je Bog već jednom vezao vezom ljubavi na gozbi, ali su oni skinuli svadbeno ruho. Riječ je ta koja izbacuje nedolično obučenog prljavca kojemu nije mjesto na svadbi, ukoliko je taj prikriven sa svojim nedoličnim stavovima i životom. Ako netko otvoreno zastupa nauku koja se protivi Riječi, crkveni autoriteti su dužni takvog izbaciti kao što i Pavao veli u 1 Kor 5,13- Uklonite opakoga između sebe-. Očekujem od crkvenih autoriteta, osobito od Svetog Oca da, bez iznimke, pozovu na obraćenje sve koji podržavaju homoseksualnu agendu. Ako se neće obratiti evanđelju onda neka potpadnu pod pravne crkvene sankcije. Potrebno je i prekinuti ekumenski dijalog s vjerskim zajednicama koje su priznale homoseksualni brak ili koji vide neko dobro u homoseksualnoj zajednici. Zakon je taj, dakle, koji nas čini grješnicima, koji nas ogoljuje, koji je neophodna stepenica da bi došli do Milosti koja nam oprašta grijehe. Onaj odrpanac iz prispodobe nije upoznao milosrđe jer je preskočio Zakon ili ga je precijenio u odnosu na Milost. Do Euharistije se dolazi kroz ispovjedaonicu. PRIRODNI ZAKON SRCA I ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA Za prirodni zakon upisan u srca svih ljudi može se reći da je dio onog Zakona kako ga je Bog dao na dvije kamene ploče. Može se reći da je njemu jednak, osim što je neizdefiniran. (usp. Rim 2, 12-16). Vršioci Zakona bit će spašeni bilo da slijede Zakon jer ga poznaju, bilo da slijede prirodni zakon vođeni naravlju. Često su oni koji su poznavali Zakon izvana, bili zanemarili onaj zakon upisan u njihova srca, kao da im je Zakon na pločama odvukao pažnju od nutarnjeg pogleda. Zakon u srcu poganina bio je podržan milošću dok je Zakon na pločama bio put prema Milosti, prema Kristu. Bog unaprijed obećava staviti zakon u pamet ljudi i upisati ih u srca (usp. Jr 31,31-34 i Heb 8,10) kao plod uskrsnuća Kristova. Milost postiže pomjeranje Zakona izvana s ploča, prema unutra, prema pameti i srcu. Kristov Zakon ljubavi efikasno upravlja emocijama i mislima srca, odgajajući savjest u skladu s istinom Božje Riječi (usp. Heb 8,10). Riječ Božja stavljena u pamet ide prema srcu i tu se upisuje. To je sinkronizirano s onim upisom koji svaka savjest ima po prirodnom naravnom zakonu (usp. Rim 2,15). Ima još jedan put (Put) kojim se Božji zakoni stavljaju prvo u srce pa se upisuju u pamet (usp. Heb 10,16). Put je obrnut, ali je jednako svet kao i put od pameti do srca. Sakrament Svete Pričesti stavlja u srce čovjeka Božje zakone i odatle oni idu u pamet i tu se upisuju. Kad imaš Zakon upisan i u srce i u pamet onda ti Zakon ne treba. Izvanjski Zakon je umro pa živiš Milost. (usp. Rim 7,1-6) Tko jede Kruh nedostojno tj. ako se prije nije ispovjedio, ili obratio od svoga teološkog progresivizma, ili ako netko ne vjeruje da je Tijelo sami Krist, taj jede svoju osudu (usp. 1 Kor 11,23-32). To doživljavaju progresivni svećenici i laici kojih je sve više i njima je blokirana spoznaja i upis zakona Božjih, i u srce jer su neposlušni Riječi, i u pamet jer se nedostojno pričešćuju. Da je teologija dovoljno povezala prirodni naravni zakon upisan u srca ljudi s Božjim zakonima upisanima putem Riječi u srca ljudi i zakonima upisanima u pamet čovjekovu putem Euharistije ne bi se moglo dogoditi da se pojavi pogubna teološka misao da individualna savjest, ispražnjena od Božjih zakona, ima primat nad savješću koja je svjedok prirodnog zakona upisanog u srca ljudi. Evo dva mjesta u Sv. Pismu koja je trebalo povezati s Rim 2,12-16. Prvi citat-Heb 8,10. Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Drugi citat- Heb 10,16 »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ću ih u pamet njihovu, POVIJESNI UZROCI SUKOBA TRADICIONALISTA I PROGRESIVISTA Da bi se shvatili povijesni uzroci današnjeg sukoba progresivista i tradicionalista na Sinodi potrebno je proučiti sljedeći link, predavanje prof. Roberta de Mattei. https://www.lifesitenews.com/opinion/the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family#./the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family?&_suid=143741538706208861025289663742 Ukratko, isusovac Josef Fuchs, Bernard Häring, Teilhard de Shardin i mnoštvo drugih teologa napustili su filozofsku antropologiju zasnovanu na prirodnom zakonu i stavili osobu kao onu koja prethodi prirodi. Tako moralna pravila koja su objektivna i racionalna postaju relativizirana te zamijenjena afektivnošću koja predstavlja osobni i egzistencijalni izvor moralnosti oslonjen isključivo na individualnu savjest. Häring je donekle uspio nametnuti na Koncilu svoj koncept po kojem bračna ljubav ima primat nad rađanjem. Naravno da su njegovi nasljednici, današnji progresivni teolozi koje predvodi kardinal Kasper, u konačnici blizu zaključku da i homoseksualci imaju pravo na brak obzirom da je, prema njima, ljubav primarna u odnosu na rađanje, kao što je primarna i kod svih onih koji su izvan sakramentalnog braka, a imaju zajednički život u drugom braku. Ovo što je iznio prof. De Mattei važno je da bi se našli teološki kontraargumenti progresivističkim 'maštarijama' koje nemaju uporište u istini. RAĐANJE KAO PRIMARNA SVRHA BRAKA Najveći argument da je rađanje u obiteljskom životu primarna svrha braka je argument života Jakova Izraela (Post 29 i 30). On je bio zaljubljen u Rahelu. Radio je kod Rahelinog oca Labana da bi joj on dao kćer za ženu. Ali, nakon 7 godina rada Laban Jakovu na prevaru dovede stariju kćer Leu s kojom se Jakov oženi. Kroz 7 dana Jakov dobi i Rahelu za ženu, obećavši da će raditi za Labana još 7 godina. Post 29, 31-35 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: »Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.« 33Opet zače i rodi sina te izjavi: »Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.« Zato mu nadjenu ime Šimun. 34Opet zače i rodi sina te izjavi: »Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.« Zato mu nadjenu ime Levi. 35A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: »Ovaj put hvalit ću Jahvu.« Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati. Post 30, 1-24 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: »Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!« 2Jakov se razljuti na Rahelu te reče: »Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?« 3A ona odgovori: »Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.« 4Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj. 5Bilha zače te Jakovu rodi sina. 6Tada Rahela reče: »Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.« Stoga mu nadjenu ime Dan. 7Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina. 8Tada Rahela reče: »Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila.« Tako mu nadjenu ime Naftali. 9A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11Lea uskliknu: »Koje sreće!« Tako mu nadjenu ime Gad. 12Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13i Lea opet uskliknu: »Blago meni! Žene će me zvati blaženom!« Tako mu nadjenu ime Ašer. 14Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: »Daj mi od ljubavčica svoga sina!« 15A Lea odgovori: »Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?« Rahela odgovori: »Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.« 16Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe ususret pa reče: »Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.« One je noći on s njom ležao. 17Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina. 18Onda Lea reče: »Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.« Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina. 20Onda Lea reče: »Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: ta rodila sam mu šest sinova.« Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina. 22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23Ona zače i rodi sina te reče: »Ukloni Bog moju sramotu!« 24Nadjene mu ime Josip, rekavši: »Neka mi Jahve pridoda drugog sina!« Post 35, 9-20 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: »Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.« Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo narodâ, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.« 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina 16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: »Ne boj se jer ti je i ovo sin!« 18Kad se rastavljala s dušom – jer umiraše Rahela – nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik – onaj što je na Rahelinu grobu do danas. Kad se pročitaju imena koje je Lea davala svojim sinovima i njihovo značenje (Post 29,31-35; Post 30,14-21; Post 35,16-20) vidi se da se Jakov postepeno zaljubljivao u nju. Isusovo ljudsko rodoslovlje ide po Leinom četvrtom sinu Judi. Dakle, Isus potječe po lozi iz onog braka u kojem nije bilo u početku zaljubljenosti. Danas je zaljubljenost ili ljubav prema suprotnom spolu postala idol br.1. Brakovi se masovno razvrgavaju radi ovog idola. Svi trče za SVOJOM novom zaljubljenošću. Ako je supružnicima rađanje djece u prvom planu, ako je, dakle, njihova zaljubljenost sekundarna onda ona gubi idolopoklonističku moć. I brak postaje i ostaje čvrst. Reći da zaljubljenost ili ljubav ima primat nad rađanjem je isto kao reći da je Rahelin unuk Efrajim važnija osoba od Isusa. ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA Teološki obrat kojim rađanje u obitelji postaje sekundarno (započet od Häringa) nije uopće rezultat nekakvog dubljeg teološkog ili filozofskog promišljanja nego je plod potamnjelog razuma progresivističkih teologa, razuma koji je sklopio pakt s grijehom. Naime, Pavao jasno kaže da je otkrio zakon udova: Rim 7,23 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Što drugo zaključiti nego da se napuštanjem prirodnog zakona kao primarnog u odnosu na osobu napustio i Zakon Božji koji je jednak prirodnom zakonu upisanom u srca ljudi. Naravno da će progresivni teolozi reći da individualna savjest može izabrati i prirodni zakon i tu se nalazi njihova lukava zamka. Ostaje činjenica da su oni osobu s individualnom savješću stavili iznad Boga koji je upisao prirodni zakon u srca ljudi. Time su potpali pod prokletstvo izrečeno od proroka Jeremije- Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i čije se srce od Jahve odvraća (Jr 17,5). Zakon tijela (tj. udova), teži za tjelesnim stvarima, teži prema smrti, dok duh teži za duhovnim životom i mirom. Oni koji su u tijelu ne mogu se svidjeti Bogu (usp. Rim 8,5-8). Treba naglasiti da se zakon grijeha udova nikako ne može povezati s Milošću i milosrđem. U čovjekovoj savjesti koju su teolozi progresivisti stavili na prvo mjesto, zakon tijela se bori protiv zakona duha i dobiva bitku, jer duh nije oslonjen na Milost ili na prirodni zakon upisan u srce čovjekovo po milosti, tj. po Bogu. Duh gubi jer je prirodni zakon zanemaren, a Milosti svakako nema za one koji preskaču Zakon (ili prirodni zakon), odnosno ignoriraju ga. A Zakon je pisan za nepravednike (usp. 1 Tim 1,8-11) i ne može se preskočiti. Bez suočenja sa Zakonom nepravednik ne može postići Milost niti mu se smije nuditi milosrđe po sakramentima. Za teologe progresiviste se tako može reći da su isključivi zagovaratelji (i podložnici?) zakona grijeha udova (tj. zakona tijela), koji bi se mogao nazvati i ZAKON GRIJEHA I SMRTI po Rim 8,2. Eto na što se svela njihova teologija. Teologija zahvaćena herodovim kvascem. Teologija koja isključuje bit Milosti i milosrđa, što znači da isključuje Boga. I da bude sve grotesknije oni tu teologiju nastoje nazvati - Teologijom ljubavi. Na njih se odnosi poslanica Jude, rođaka Isusovog, koji je povod i svrhu poslanice obrazložio borbom za vjeru, borbom protiv nekih ljudi koji su se ušuljali među vjernike, a koji su predbilježeni za sljedeću osudu: bezbožnici koji preokreću milost našega Boga u raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospodina, Isusa Krista (usp. Jd 3-4). Judina poslanica nije slučajno stavljena pred Otkrivenje. ZAKLJUČAK: Kraljevstvo se Božje sastoji od pravednosti, mira, radosti i ljubavi. Rim 14,17 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 1 Iv 4,8 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. Ljubav (Duh Sveti) povezuje i sa sobom sjedinjuje pravednost, mir i radost. Kol 3,14 A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. Kraljevstvo Božje je i Isusovo kraljevstvo (usp. Ef 5,5), a pošto Isus za sebe veli da je Put, Istina i Život, onda se može reći da se i Istina sastoji od pravednosti, mira, radosti i života u ljubavi. Ti atributi Kraljevstva Božjeg su jednako važni. Može se i ovako napisati kao zaključak: Kraljevstvo se Božje sastoji od Pravde, Mira, Radosti i Ljubavi. |
| < | prosinac, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Ožujak 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Travanj 2023 (3)
Siječanj 2023 (1)
Svibanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (5)
Studeni 2021 (3)
Kolovoz 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (2)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (6)
Srpanj 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Siječanj 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pokušaj novim jezikom i novim terminima opisati ono što izgleda kao nedokučivo, sa onoga svijeta. Moj prvi nadimak \"Ero sa onoga svijeta \" mijenjam u \"bartimej croata\" u čast slijepca Bartimeja kojeg je Isus izliječio u svom posljednjem čudu prije Križa.
Linkovi
Dnevnik.hrVideo news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Don Angelo
Tignarius
Vecernji Blog
Međugorski Glas
Glas Koncila
Poskok info
dark poesie
podijelimo radost
Voyager-nova generacija
geomir
blogomoljac
evanđeljeumolitvama
kapisrece
Forum.hr
Monitor.hr
Slike
[IMG]http://imageshack.us/thumbnmail.png[/IMG]Barti u akciji[IMG]http://imageshack.us/thumbnmail.png[/IMG]Blogeri u razmjeni mišljenja