Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bartimejcroata

Marketing

Nadbiskup Cupich i njemački kardinali


Naše gore list nadbiskup Cupich inzistira na tome da se aktivni homoseksualci mogu pričešćivati! I to kaže sad kad je ovo vrijeme priprave za Božić. Evo moga osvrta (bolje osvrt nego da psujem cijeli dan radi Cupicha).
U biskupiji Limburg, u Frankfurtu, u Njemačkoj, raspravlja se o uvođenju posebnog obreda za blagoslov homoseksualnih parova. Biskupija je već imenovala dva nova čovjeka zadužena za pastoralnu brigu homoseksualca, a jedan od njih, Isusovac, priznaje da je privatno već obavljao blagoslove.
Činjenica da je nedavno završena Biskupska sinoda odbila ideju nekog novog razmatranja o homoseksualnosti, nema nikakvu težinu za njemački progresivizam. Ovaj progresivizam je odlučan u provođenju svog plana.

Moram se pohvaliti i da je moje Pismo poslano na Sinodu preko službenog predstavnika biskupa Škvorčevića možda donekle utjecalo na sinodalne oce da odbiju ideju nekog novog razmatranja o homoseksualizmu. Ali progresivni kardinali i nadbiskupi ustrajavaju u izdajstvu Evanđelja. Da bi se shvatilo koliko je to uzelo maha evo jedan link http://www.quovadiscroatia.com/mozda-sam-ja-lud/

Evo dijela moga teksta iz pisma.



GENEZA I DEFINICIJA HOMOSEKSUALIZMA

U svezi točke 55 predsinode 2014. god. pokušat ću objasniti genezu i
predstaviti definiciju homoseksualizma.
Od onih muškaraca i žena koji imaju homoseksualnu sklonost i koji su
unutar Crkve očekuje se da budu poslušni Riječi Božjoj, a one vani
sudit će Bog (usp 1 Kor 5,9-13). Ovo pišem onima unutar Crkve, pa je ovo poziv na obraćenje evanđelju Riječi Božje. Riječ Božja se nudi a ne natura se silom. Svatko je slobodan izabrati. Ali ako se bira ropstvo grijehu takvima nije mjesto u Crkvi. Jak motiv da sam se upustio u analizu ove teške teme je pomoći svima da dođu do istine jer Isus kaže da istina oslobađa (usp. Iv 8,32).

Novi zavjet na puno mjesta daje upute o sudu i prosudbi grijeha i onih
koji grijeh počinjaju. Navest ću dva citata.
Gospodin Isus u Iv 12,46-48 kaže:

Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
48Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio –
ona će mu suditi u posljednji dan.

Kod evangelizacije osoba koji imaju homoseksualnu sklonost i koji tu
sklonost prakticiraju treba paziti na njihovo dostojanstvo osobe, ali
ih i pozvati da napuste život u grijehu, da se 'operu' u ispovjedi i
krenu putem života u čistoći. Tu će naći punu slobodu koja je dio i
slika Slobode Boga. Sloboda izbora za grijeh nije sloboda nego ropstvo
grijehu. Ali svatko je slobodan izabrati. Ili slobodu ili ropstvo.
Već u Prvoj crkvi Duh Sveti preko Pavla zahtjeva da kršćani sude (ne u smislu osude) i grijeh i teškog grješnika u smislu da zahtijevaju
uklanjanje -opakoga između sebe-.
1 Kor 5,9-13
Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima – 10ne općenito
s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili
idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 11Napisah
vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili
lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili
razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne
sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit će Bog.
Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.

Ako Katolička crkva želi izići van i na periferiju, onda treba
propovijedati držeći se Nauke evanđelja. Nuditi radost evanđelja, kako
papa Franjo zahtijeva i inzistira u Evangelii gaudium. Zahtijeva od
kršćana radosno svjedočenje.
Mi katolici možemo evangelizirati samo ako smo sami iskorijenili iz svoje
lokalne crkve sve one koji hoće trajno živjeti u teškim grijesima, ili one koji
podržavaju teški grijeh. Znakovi vremena nas upućuju da se to osobito
odnosi na homoseksualizam što se vidjelo na predsinodi o obitelji,
gdje se toleriralo neke biskupe, nadbiskupe i kardinale koji su u
istospolnoj zajednici vidjeli nešto dobro. Trebamo osjećati zahvalnost
na opominjanju koje je demonstrirao kardinal Burke na pred sinodi i
njegova subraća pastiri, kako to veli Pavao u 1 Sol 5,12
Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam
predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve
cijenite poradi njihova djela!
Gajite mir među sobom! 14Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne,
sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima!
15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro
jedni prema drugima i prema svima.
16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte!
Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte:
dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite!


Kako nastaje homoseksualna sklonost

Definicija homoseksualizma nalazi se skrivena na početku Pavlove
poslanice Rimljanima, pa je mislim izreći diskursom koji će biti
razumljiv današnjem modernom čovjeku. Pavao skoro na samom početku
poslanice počinje s konstatacijom da je Radosna vijest moć Božja koja
spašava svakoga tko vjeruje. U radosnoj vijesti se objavljuje pravednost Božja iz vjere, k vjeri. Ova dva izraza o vjeri znače: vjeru Abrahamovu u obećanja Božja i vjeru u Isusa Krista koji nas je otkupio i spasio.
Citirat ću iz poslanice: Rim 1,18-32 i Rim 2,1-11, vezano za
homoseksualizam. Također ću citirati Ef 5,5, da bih objasnio
'evoluciju' Pavlova poimanja pojma idol. Ovdje se, u poslanici
Rimljanima, pod Židovom danas može smatrati svaki vjernik ili svaki vjernik
koji ne živi svoju vjeru, a pod Grkom svaki koji živi ili ne živi po
prirodnom zakonu, upisanom u savjest. Kolokvijalno to su nevjernici.
Rim 1, 18-32 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad poganima
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i
nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o
Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono
nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja
svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer
premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost,
nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.
22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog
Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i
gmazova.
24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami
obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju,
častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen
u vjekove. Amen.
26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše
naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili
naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te
muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu
plaću svoga zastranjenja.
28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih
Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde,
pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare,
zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici,
oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,
31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju
– da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine
nego i povlađuju onima koji čine.

Iz ovog Pavlovog teksta razvidno je sljedeće: homoseksualizam je kazna
Božja ljudima za grijehe klanjanja idolima. Ili bolje je reći da iza
ovoga stoji Ljubav Božja jer je pojava homoseksualnog poriva kod
osobe vidljivi znak duhovne bolesti nastale radi idolopoklonstva, a Bog
želi da takva osoba ozdravi i udalji se od odvratnosti klanjanja
idolima. Bolest ili neurednost homoseksualne sklonosti je
uznapredovala vidljiva komponenta onoga duhovnog stanja moralnog i
umnog izopačenja u kojem se nalazi idolopoklonik. Za vidljivu kaznu,
za nered u sebi, odgovorni su i čovjek i Bog. Čovjek, jer se odlučio
napustiti Boga i prionuti uz idola, a Bog jer je, odlukom biti
odsutnim u čovjekovu srcu, prestao čuvati čovjekovu volju od njezinih
slabosti. Bog je uzmaknuo i zlo može ići do krajnjih mogućnosti.
O broju ljudi idolopoklonika iz čijih se srdaca udaljuje Bog, odlučuje
čovjek i Bog . Tu se vodi borba između dobra i zla. Na strani dobra su
Bog i ljudi dobre volje, koje predvodi njegova crkva (usp. Ef 6,14).
Na strani zla su sotona i njegove legije, i ljudi koji su potpali pod
idolopoklonstvo, blud, bestidnost i lakomost i oni koji ih podržavaju.
A takvih je sve više jer se Bog ne protivi čovjekovoj slobodi.
Približavamo se onom broju samoizabranih duhovno bolesnih koji će
izazvati Gnjev Božji, kojeg je Bog iskazao u Sodomi i Gomori.
Ovo je nedvojbeno. Čovječanstvu je prvi papa Petar apostol najavio
kaznu za grijehe homoseksualizma. Kaznu vatrom 2 Pt 2,6. Kao i Jd 6-7. Predokus te vatre (Otkr 16,8) već sad imamo kroz porast temperature planeta. Većina uzroka te pojave leži u duhovnom kvarenju čovječanstva grijesima koji vapiju u nebo za osvetom (najviše: abortusima, prihvaćanjem homoseksualne agende i nedavanjem radniku plaće tj. siromašenjem širokih slojeva svjetskog stanovništva), pa već sad anđeli poduzimaju radnje (vjerojatno remećenje sunčevih aktivnosti u kombinaciji sa pomjeranjem magnetnih polova zemlje itd.) koje imaju za posljedicu povećanje temperature planeta Zemlje. Uzroci povećanja temperature dolaze i od zagađenja atomskim otpadom, industrijskim zagađivanjem, lošim neekološkim postupanjem s prirodnim resursima kao što je uništavanje šuma koje su pluća planeta itd.
2 Pt 2,4-10 Pouka prošlosti
Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je
sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud;
5ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika
pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i
Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima
postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih
razularenika, oslobodi – 8pravedniku se doista dan za danom duša
razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je
boravio – 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a
nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 10ponajpače one koji u
prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo.

U današnjem kontekstu idolopoklonstvo se odnosi na vlastito tijelo.
Dakle radi se o autoidolatriji, odnosno sebeljublju, o požudi koju
Pavao u poslanici Efežanima ovako predstavlja: Ef 5,5

Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik –
taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.
6Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev
Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoć
bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti
hodite – 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – 10i
odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim
djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine,
sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću
postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli:
»Probudi se, ti što spavaš,
ustani od mrtvih
i zasvijetljet će ti Krist.«

Ovi redci o idolopoklonstvu važe za one kod kojih nastaje
homoseksualna sklonost, manje kod onih koji su psihički predisponirani
radi istog grijeha roditelja. Kod roditelja je to posljedica upornosti
u ignoranciji Božje volje i grijeh putem kazne se s roditelja prenosi na djecu
kao opomena i anticipirani poziv na obraćenje. U prvom
redu na obraćenje roditelja.
Da bude sasvim jasno. Bolje je biti kažnjen homoseksualnom sklonošću,
mučiti se, obratiti se i otići u raj, nego ostati bez te sklonosti,
ali i ostati u idolopoklonstvu i otići u pakao.
Dakle za homoseksualizam se može reći da pokazuje na vidljiv način
čovjekovu predanost idolopoklonstvu. Ta vidljivost je šansa, kao i kod
svake bolesti koja je materijalizacija grijeha, za odlučiti se
napustiti grijeh idolopoklonstva i umjesto idola početi se klanjati
Bogu. To je Bog htio preko Pavla reći idolopoklonicima. Dakle, Bog kaznu za idolopoklonstvo produžuje na sljedeće pokoljenje sve do trećeg ili četvrtog koljena kad se javlja homoseksualna sklonost. Ne genetski nego putem epigenetike. Kazna se može pretočiti u spasonosni križ ako roditelj skriva (ili ne
skriva) svoju homoseksualnu sklonost, moli se Bogu da je prevlada,
slavi Boga u svim djelima njegovim. Tad uz molitvu dolazi često do
potpunog izlječenja i prekida se loš utjecaj i prijenos tame
idolopoklonstva ili homoseksualne sklonosti na djecu.
Pavao u poslanici Rimljanima opisuje samo one homoseksualce koji svoju
homoseksualnost shvaćaju kao prirodno stanje, a ne kao kaznu Božju. Tj.
one koji prakticiraju svoju homoseksualnost.
Pojam idola danas se može definirati kao egoizam kroz klanjanje samom sebi
(autoidolatrija), kao i klanjanje glazbenim, športskim, znanstvenim,
umjetničkim i inim idolima kao i preveliko klanjanje tijelu i odavanje
bludu. Uz to ide i bestidnost, kao i lakomost (usp. Ef 5,5).

Kazna se Božja odvija na sljedeći način:
Prva faza
Iako čovjek spoznaje Boga i njegovu Slavu kroz ljepote stvorenog
svijeta, ipak čovjek ne daje slavu i hvalu Bogu nego se okreće ispraznim idolima, najčešće autoidolatriji koja se stimulira kroz obrazovne sustave zapadnih zemalja. Djecu uče da se uzdaju samo u sebe, da cijene samo sebe. Svi meinstream mediji i sav obrazovni sustav uče da u slobodnom seksu nema ništa prljavo. Boga koji zahtijeva čistoću nitko ne spominje. I zato se mladi
čovjek okreće vlastitom tijelu i već potamnjele pameti i potamnjele
duhovne inteligencije predaje se obeščašćivanju svoga tijela. Bez da
ga radi toga imalo peče savjest i bez želje da se pokajanjem vrati
Bogu koji bi mu odmah oprostio grijehe.

Druga faza
U ovoj fazi mladi (a često i stariji) čovjek istinu zamjenjuje sa
lažju, a istina je Bog, kao što reče Isus-Ja sam Put, Istina i Život-.
Radi te zamjene istine sa lažju čovjek se počne klanjati idolima. Ne u
doslovnom smislu, nego u smislu lijevo liberalne svjetonazorske osobne
i društvene angažiranosti. Angažiranosti u življenju i reklamiranju
grijeha. Radi griješenja i klanjanja vlastitom tijelu, bludu i često
nekom glazbenom idolu čovjek vremenom nakupi u svome duhu i duši
duhovnu i psihičku tamu koja ima tendenciju uvećavanja jer tama
privlači demone koji sve čine da tu tamu uvećaju pa dođe do ruganja
Bogu. Duhovna tama u čovječjem duhu se prelijeva u tijeku cijelog
procesa na dušu idolopoklonika. A duša je veza između čovjekovog duha
i tijela. Tu se događaju razne duševne bolesti, najčešće razne psihoze
i neuroze, čime čovjek remeti ne samo svoj život nego postaje teret i
za one s kojima živi. Dakle, ako dođe u fazu ignoriranja Boga i
ruganja Bogu (svjesno ili nesvjesno), onda se tama iz duše prelije u
srce čovjeka i u najviše sfere njegove moždane aktivnosti koja u mozgu
aktivira rast onih stanica koje su odgovorne za seksualno privlačenje
prema istome spolu. Radi se, vjerojatno, o zamjeni lijeve i desne
strane u mozgu u kojem postoje stanice čija se funkcija aktivira kod
pojave zaljubljivanja i seksualne privlačnosti. Već su znanstvenici
locirali ta mjesta u mozgu i primijećeno je da homoseksualcima bilo
ženama bilo muškarcima u mozgu dođe do zamjene lijeve i desne strane.
Ali postoji mogućnost da ima još nekih moždanih 'aktivnosti' koje
znanost nije otkrila, a vezane su za moždanu i hormonalnu aktivnost,
koja remeti sklad između hormonalne aktivnosti i seksualnih organa.
Treća faza
U ovoj fazi težak je povratak u normalu jer dolazi do potpunog
opredjeljenja za grijeh kao i za činiti grijehe homoseksualizma. Potpuno
opredjeljenje za grijeh znači i odobravati drugima da čine isto takav
grijeh. Došlo je do potpunog gašenja Božjeg glasa u savjesti tih
ljudi.

Rim 2,1-11 Nad Židovima
Ovdje se pod Židovom podrazumijeva svaki vjernik abrahamovske vjere.
Ako vjernik nije prihvatio u svom srcu sve Božje zapovjedi osobito
zapovijed- Ne sagriješi bludno-i ako ih dulje vrijeme krši onda se u
njegovom duhu nakuplja duhovna tama, koja, kad postane pregusta, navre
u područje duše i srca odakle ide u dijelove mozga koji su odgovorni
za privlačnost muška i ženska i tu dolazi do obrata. Tama uzrokuje
privlačnost prema istome spolu. Tako vjernik postaje kažnjen za
neživljenje vjere i za farizejstvo. Kod vjernika je duhovna tama i
gušća i više 'magnetizirana' nego kod nevjernika (Grka) jer je više
odgovoran. Pavao ove činjenice opisuje u nastavku onoga što je pisao
(Rim 1) o homoseksualizmu.
Rim 2,1-11 Nad Židovima
Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što
drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3Misliš li da
ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što
čine, a sam to isto činiš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote,
strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota
Božja k obraćenju privodi? 5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće
obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda
Boga 6koji će uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošću u
dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni;
8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i
srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na
Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, čast i mir svakomu koji čini
dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti.

Ovdje se pod Grkom danas može smatrati svaki čovjek koji živi (ili ne
živi) po prirodnom zakonu upisanom u savjest.


Zašto dolazi do pojave homoseksualne sklonosti
Definicija homoseksualizma
Zašto uopće dolazi do pojave homoseksualne sklonosti može se izreći na
sljedeći način:
Privlačnost prema istom spolu je otjelovljenje religiozne privlačnosti
čovjeka i idola koji zamjenjuje Boga. Lice idola, kroz čovjekovu maštu
poprima imitaciju Lica Boga. (vidi Lumen fidei-13)
A zapravo u stvarnosti su se zamijenile uloge. Ovdje stvoreni čovjek
igra ulogu Boga koji je Nestvoren, a idol igra ulogu čovjeka koji je
stvorenje. Jer ga je 'stvorio' tj. napravio čovjek, najčešće kroz
umjetničko djelo. Laž je dosegla svoju krajnju granicu. Pošto se za
idola može reći da ne postoji, jer nije Bog, onda ostaje stvarnost da
iza svakog idola stoji demon.
Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola
materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer
je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka.
Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1 Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova.
Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između
Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti
između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije
palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje).
Tako se ne može reći da iza homoseksualne privlačnosti stoji ljubav,
koja je specijalni izraz Ljubavi Božje, nego stoji imitacija te
Ljubavi, (možda bi se moglo reći –dvostruka imitacija) što bi se u
krajnjem slučaju moglo smatrati nekakvom posebnom požudom koja je
izraz duhovne tame. Oni koji su živjeli u blizini tih ljudi znaju da
govorim o nekakvoj magnetiziranoj psihičkoj energiji, da je tako
nazovem. Vjernici koji imaju isključivu homoseksualnu sklonost, ali ju
ne prihvaćaju tj. žive u čistoći, vjeruju i znaju, tj osjećaju da je
istinito ono što o homoseksualizmu govori Riječ Božja. I oni su čisti
od duhovne tame, iako u tijelu nose pečat te tame, što im je križ
života.
Znači homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda između
stvorenog čovjeka i idola, (idola-iza kojeg stoje stvoreni, i poslije
pali, anđeli). Da iza idola stoje demoni svjedoče sljedeća dva citata.
1 Kor 10,14-22 (obratiti pažnju na 20 redak)
Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima velim:
sudite sami što govorim. 16Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije
li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo
tijela Kristova? 17Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi;
ta svi smo dionici jednoga kruha. 18Gledajte Izraela po tijelu! Koji
blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? 19Što dakle hoću reći?
Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? 20Naprotiv, da pogani
vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. 21Ne
možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici
stola Gospodnjega i stola vražjega. 22Ili da izazivamo ljubomor
Gospodnji? Zar smo jači od njega?
Pz 32, 15-18 (obratiti pažnju na 17 redak) Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.
16Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim,
razjariše ga gnusobama.
17Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu,
bogovima kojih ne poznavahu prije,
došljacima koji stigoše nedavno
i koje oci njihovi ne štovahu.
18Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,
ne sjećaš se više Boga koji te rodi!
Pa kad Pavao u ovim redcima u 1 Kor 10,20 to veli u odnosu na jela žrtvovana idolima koja je Isus očistio, koliko se više to odnosi na bludnost gdje je
Isus maksimalno pooštrio stavove rekavši da je grijeh i ako se samo s
požudom pogleda ženu (usp.Mt 5,28). Također u Mojsijevoj pjesmi Pz 32,17 Bog nedvosmisleno kaže da je idolopoklonstvo klanjanje demonima.
Demoni dovedu čovjeka do samog homoseksualnog čina, a onda bježe jer
čak ni oni ne podnose niti razumiju toliku opačinu, kako je to opisala
crkvena naučiteljica Katarina Sijenska u 124 poglavlju svoga djela
-Dijalog božanske providnosti-. Demon je anđeo, tj. duhovno biće pa su
mu nerazumljivi i gadljivi grijesi tijela i zato bježi, prethodno
učinivši sve kako bi došlo do grijeha.

Kraća definicija geneze homoseksualizma:
Homoseksualna sklonost je otjelovljenje duhovnog bluda čovjeka i idola
iza kojih stoje pali anđeli.
Voljna se religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola
materijalizira kroz privlačnost prema istom spolu. Što je logično jer
je ta privlačnost na 'sliku' privlačnosti idola i stvorenog čovjeka.
Boga stvoritelja zamijenio je idol. Iza idola stoji demon (1Kor 10,19-20 i Pz 32, 15-18). A i čovjek i demon (bivši anđeo) su stvorenja. Istovrsnost 'proizvodi' istovrsnost. Pa i otud privlačnost između istih spolova.
Dakle homoseksualna privlačnost nije slika privlačnosti između
Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka, nego je 'slika' privlačnosti
između dva stvorenja, između stvorenog čovjeka i stvorenog, poslije
palog anđela (koji nije stvoren kao pali anđeo, ali ostaje stvorenje).
Tako nastaje homoseksualizam i tu mu je uzrok.
Dakle ukratko, pogledati i povezati: Rim 1,18-32; 1 Kor 6,9-11; 1 Kor 10,20-21; Ef 5,5; 1 Tim 1,8-11; Lev 18,22; Izl 20,4; Pz 32,17.

Kroz cijelu Bibliju Bog naglašava važnost borbe protiv idolopoklonstva Idoli su likovi i obličja opisana u Izl 20,4. Današnji idol kod mladih je najčešće neki glazbenik, ili je idol
vlastito tijelo u kulturi hedonizma.
Danas je idolopoklonik bludnik, bestidnik i lakomac (usp.Ef 5,5).
Sad je potpuno jasno zašto je Bog u Starom zavjetu homoseksualni odnos
opisao kao grozotu (Lev 18,22). Ne radi se tu samo o nemogućnosti prokreacije, nego je homoseksualni čin voljna potvrda i posljedica onog duhovnog bluda koji je u Starom zavjetu označavao udaljavanje od Boga i Božjeg Zakona i klanjanja idolima, a istovremeno je taj čin označavao i tjelesni blud zabranjen Zakonom. Jasno je iz definicije koju sam dao na osnovi Novozavjetnih tekstova da homoseksualni čin ostaje i danas grozota i to se ne može promijeniti, ako se hoće ostati u istini. Riječ Božja je istinita i ne može se mijenjati. Ivan svoju prvu poslanicu završava riječima: „Dječice, očuvajte se idola.“
Izlječenje
Također Pavao tumači u 1 Tim 1,8-11, kako Zakon gleda na
homoseksualizam. Ovo je svojevrsna dijagnoza.
A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito,
9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i
nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike,
ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce
ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom
nauku – 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.

Da bi došlo do izlječenja od homoseksualne sklonosti treba mnogo
moliti, treba se ispovijedati i živjeti čistoću. Potrebno je i družiti se sa osobama istog spola koji nemaju sklonost jer to doprinosi ozdravljenju. Ako je homoseksualna sklonost isključive naravi (ako je homoseksualna sklonost jaka i isključiva) onda se treba moliti za čudo izlječenja ili nositi taj križ i pridružiti ga Kristovom križu.
1 Kor 6,9-11
Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega?
Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni
pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva
Božjega. 11To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali
posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa
Krista i u Duhu Boga našega.
Gornji citat svjedoči da je moguće promjeniti život iz bezakonja u pravednost. Ona braća i sestre koji imaju problem homoseksualne sklonosti isključive naravi, a Bog želi da oni nose taj teški križ (vjerojatno iz razloga pokore za grijehe obiteljskog stabla), neka traže pomoć u Crkvi. Crkva treba promjeniti odnos prema tim ljudima u pastoralu, te ih više uvažavati i na svaki način pomoći im da nadvladaju svoje objektivno teško stanje. Oni moraju osjetiti da su prihvaćeni. Ali oni moraju i uznastojati ostati u čistoći i izbjegavati svaku pomisao na homoseksualnu vezu.
Ima teologa koji kažu da Pavao nije razlikovao homoseksualizam od homoseksualne sklonosti i na tome temelje stav da treba izmijeniti nauku pa čak i o homoseksualnom odnosu koji je teška neurednost i teški grijeh. Pavao je imao i tu spoznaju (spomenuo je u Rim 1,27 usplamtjelu pohotu), ali je nije zasebno 'prezentirao' iz dva razloga. Prvi razlog je što bi time oslabio vjeru onih koji su imali vjeru da Bog može učiniti čudo izlječenja, ne samo u duhu i psihi nego i u tijelu, a takvo cjelovito izlječenje je tada bilo dominantno (usp. 2 Kor 12,11-12). Drugi razlog je što bi time ugrozio slobodu onih kojima Bog nije htio dati izlječenje u tijelu, nego im je prepustio križ nošenja te neurednosti. Slobodu, po kojoj oni mogu reći da nisu homoseksualci jer to ne žele biti. I slobodu prihvatiti križ slabosti u tijelu da bi na njih sišla Kristova snaga, kao što je Bog rekao Pavlu, kad ga je ovaj molio da ga se prođe jedna druga bolest prouzročena grijehom i djelovanjem đavla, što je Pavla iritiralo (2 Kor 12,7-10), pa je rekao da će se rado hvaliti svojim slabostima da bi na njega sišla snaga Kristova.
Nastanak homoseksualne sklonosti iz psihe

Ukratko ću reći da je tu bitna 2. Božja zapovijed dana Mojsiju. Ona osvjetljava kako se kod mladog čovjeka koji ulazi u pubertet javlja sklonost prema istome spolu, u što su u ovom slučaju uključeni i roditelji, čiji se grijesi prenose na djecu putem kazne. Kazna za grijehe se prenosi epigenetikom. Barem što se tiče pojave homoseksualne sklonosti. To govore najnovija istraživanja.
Izl 20,4-6
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje
na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi.
Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca –
onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a
iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Tama koju prenosi roditelj (najčešće majka prema sinu ili otac prema
kćeri) na dijete putem psihe, tj. devijantnog ponašanja, utječe na
pojavu homoseksualne sklonosti kod djece. Nije dokazano da se
homoseksualna sklonost prenosi genetski, pa se djeca ne začinju kod
oplodnje kao homoseksualci, ali je moguće da se genetski mogu
prenijeti neke osobine npr. da muško dijete odrasta s feminiziranim
osobinama, itd. Zapravo ispravnije je reći da se djeca rađaju s
određenim deficitom muškosti ili ženskosti. Ovakvim izričajima ne
idemo na ruku genderistima kojima paše terminologija koja isključuje
binarni pogled na rod.
Epigenetikom, putem markera, djeca kad dođu u pubertet bivaju
zahvaćena homoseksualnom sklonošću zahvaljujući tome što su roditelji
prikriveni homoseksualci, odnosno jedan od roditelja. Ili su samo u
'fazi' klanjanja idolima.
U izvrsnoj knjizi -Otvoreno o homoseksualnosti- od Richarda Cohena, autor sam svjedoči kako je od homoseksualca postao heteroseksualac. I sad ima prekrasnu obitelj. On se u knjizi najviše bavi psihologijom roditelja kod čije se djece pojavila sklonost prema istome spolu i kako je tu sklonost moguće izliječiti uz određenu terapiju praćenu velikom željom za promjenom.
Sam autor u Zaključku prvog poglavlja naglašava da je cilj ove knjige promicati pravu promjenu i istinsku ljubav za sve osobe koje osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola kako bi našle toplinu u svojoj obitelji i vjerskoj zajednici, na radnom mjestu i u široj zajednici. Moj je dojam da je autor postigao zadani cilj.
Ima još jedna knjiga koju je dobro pročitati: -Homoseksualnost s katoličkog gledišta - od grupe autora, koju je priredio Andreas Laun.
NASTANAK HOMOSEKSUALNE SKLONOSTI BEZ UTJECAJA OBITELJSKOG STABLA
Homoseksualna sklonost može nastati i bez utjecaja roditelja i praroditelja. Ali pod velikim utjecajem društvene okoline, medija i prvenstveno utjecajem zlih duhova koji tjeraju čovjeka na grijeh. Da bih to pojasnio citirat ću Ez 18.
Dođe mi riječ Jahvina: 2»Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ 3Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.
5Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 7nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 9po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Jahve Gospoda.
10»Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 13posuđuje uz dobit i uzima pridavak – ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti.
14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; 15ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama – ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. 18A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti.
19Ali vi kažete: ‘Zašto da sin ne snosi očev grijeh?’ Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. 20Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova.
21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 23Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik« – riječ je Jahve Gospoda – »a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?
24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.
29Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Jahve Gospoda. »Obratite se, dakle, i živite!«
Ova riječ Božja ne dokida ono što je Bog napisao u Drugoj Božjoj zapovjedi da će kazniti grijeh otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena. Ne radi se o vječnoj nego o vremenitoj kazni. Postoje okolnosti gdje važi ovo što je Bog rekao po proroku Ezekielu. Mladi čovjek (unatoč pravednim roditeljima) po snažnim idolopoklonističkim nadahnućima (često se 'klanjajući' nekom glazbenom idolu) može biti prepušten djelovanju zlih duhova tako da relativno brzo osjeti homoseksualnu sklonost. Neki egzorcisti govore da se može raditi i o djelovanju nekoliko desetina zlih duhova (zapamtio sam da se u jednom slučaju radilo o oko dvadeset pet zlih duhova). Također i stariji čovjek iz neke nutarnje pobune, neke osvete prema Bogu i bližnjima, može iz pomodnosti odjednom otkriti u sebi homoseksualnu sklonost i ući u homoseksualnu vezu. Sve je to pod utjecajem tame koja dolazi od nagomolanih grijeha i pod utjecajem zlih duhova. Proces javljanja homoseksualne sklonosti je sličan kao u onih koji nasljeđuju posljedice grijeha (kazne) od obiteljskog stabla, ali su uzroci donekle drugi. Zajednički uzrok je nagomilani grijeh klanjanja idolima, samo što se kod jednih radi o dužem nasljeđivanju posljedica grijeha od praroditelja, a kod drugih o individualnom idolopoklonstvu, gdje se neuredna sklonost brže pojavi.

Priroda homoseksualne 'ljubavi'
Može se reći iz navedenih redaka Novog zavjeta da suština privlačnosti
između osoba istoga spola nije ljubav koja je uvijek slika i stvarnost
Ljubavi Božje prema čovjeku nego je požuda koja je nažalost 'slika' i stvarnost mržnje zlih duhova prema ljudima, mržnje koja je prikrivena u tolikoj mjeri da se čini kao da je ljubav. U jednoj izjavi njemačkog kardinala Marxa stoji kako
je nemoguće da nema ljubavi u homoseksualnoj vezi kad jedan od
'supružnika' veli da je bio vjeran 25 godina.
Požuda vlada, nazovimo je tako, i heteroseksualnom pornografskom i
privatnom scenom, ali i to je, često, samo put prema najtežim oblicima
požude, homoseksualnim i pedofilskim. Zlo, kao i dobro, ima težnju da
se uvećava. S tim da dobro nema granica, a zlu je Isus postavio
granice obećavši svoj Drugi dolazak.
Jednom mi je postavljeno pitanje u stilu: „Kažeš li da homoseksualci
samo fingiraju ljubav? Pa nisu valjda svi isti, i oni koji imaju 300
partnera i oni koji se drže jednog do kraja života?! Zar zaista tako
misliš?! Valjda i u tome postoji neka gradacija?“
Odgovorio sam otprilike ovako:
Jako mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Ne radi toga što ne znam
odgovor, nego me strah da ne ispadnem grub, strah me povrijediti
osobu. Ali me nije strah reći da je i jedno i drugo grijeh. Ovi što
imaju više partnera žive da tako kažem ‘prirodnije’, odnosno u skladu
sa onom prirodom grijeha kako ju je Pavao opisao u Rim 1,18-32.
Društvena podrška koju imaju dala im je 'krila' za mogućnost da požudu
uvećavaju. Priroda seksualne požude je takva da si sve žedniji što
više piješ. Dok ne dođeš do potpunog sloma, najčešće psihičkog, a i
pojavljuju se razne bolesti, najviše na crijevima koja nisu
prilagođena za torturu kojima su izložena. Pa homoseksualci žive dosta
kraće. A sida mnoge iznenadi i prekine u razvratnom životu. Mnogi su
se i obratili u toj fazi kad su bili primorani spoznati ispraznost takva života. Zato Pavao kaže da homoseksualci na sebi primaju plaću za svoje
zastranjenje. Ovi drugi homoseksualci su opasniji. Ovi što imaju samo jednog
partnera. Demoni ih ‘inspiriraju’ na imitaciju kršćanskog braka. A i
strah od side ih tjera na vjernost, također i potreba uvjeriti javnost
da je normalno to što traže društveno priznanje. Tako oni nastoje i
uspijevaju u pojedinim državama da redefiniraju brak što ima i imat
će pogubne posljedice za čitavo društvo. A i treba računati da će
jednom nastupiti veliki Gnjev Božji koji je predvidio prvi papa, Petar
Apostol, rekavši da su Sodoma i Gomora postavljeni za primjer onima
koji će bezbožno raditi (usp.2 Pt 2,6).
Također evo još jedan odgovor na slično pitanje:
Reakcija na milenijsko proganjanje homoseksualaca u svijetu izrodilo
je (evolucijski) potrebu promijeniti vlastiti imidž tako što će se natjerati pokazati tom istom svijetu da mijenjaju stil života. Znači takav stil vjerna života u homoseksualnoj vezi nije, da tako kažem, prirodan nego je društveno uvjetovan.
Strah od side je samo 'predstavnik' svih pretežito podsvjesnih
strahova nagomilanih kroz povijest. Proturječno izgleda, ali je tako,
jer oni sidu ne ubrajaju u svoju odgovornost. Ovi vjerni homoseksualci
ne prigovaraju, osim rijetko, ovim promiskuitetnim pa su odgovorni i
jedni i drugi. Sida bi trebala biti ona istina kroz koju se vidi
njihov stvarni odnos prema društvu. Oni ju u velikoj većini slučajeva
prenose na nevine ljude i na djecu. Svaki dan od side umre 6 000 ljudi
(usporedbe radi svaki dan od vatrenog oružja u svijetu umre 1500
ljudi). Ali ovom bludnošću zaslijepljenom naraštaju 'zdravih' ni to
nije argument. Ona evanđeoska istina da ćete ih prepoznati prema
njihovim plodovima nikom više ne otvara oči. A bolest je plod njihova
života. Ovako ću reći da potvrdim da su oni vjerni u goroj duhovnoj
poziciji od notornih, promiskuitetnih homoseksualaca. Utjecali su na
kvarenje cijelog čovječanstva koje će biti kažnjeno apokaliptičnim
kaznama za ovaj grijeh. Glumeći ljubav, prevarili su i mnoge (osobito
njemačke) svećenike i time posijali budući eventualni otpad u samoj
Crkvi. Odgovarat će zato na Božjem sudu.

Razmjeri i broj zahvaćenih HIV virusom daje naslutiti da se tu radi o
namjernom genocidu prema homoseksualcima. Naime, mnoga tijela UN-a
reklamiraju kondome kao zaštitu od side, a zna se da kondomi u
određenom postotku nisu sigurni. Obzirom na velik broj promiskuitetnih
partnera koje ima prosječni homoseksualac jasno je matematički da će
se on zaraziti. Ali korporacije koje proizvode kondome to nije briga.
A oni koji zagovaraju manji broj svjetskog stanovništva su zadovoljni
time što veliki broj homoseksualaca umire od AIDS-a. To je puzajući
prešutni genocid nad homoseksualcima od strane tih moćnika. Ali tu su
odgovorni i oni koji ih podržavaju. Među njima ima i crkvenih ljudi.
Pavao nam kaže da uklonimo opakoga između sebe.

Je li homoseksualizam bolest?

Homoseksualizam je bolest ako se čovjek promatra kao jedinstvo duha,
psihe i tijela, kako se i treba promatrati. Ako se samo promatra
tijelo, onda se ne može reći da je bolest u pitanju, nego nesklad
između moždanih aktivnosti (koji uvjetuju seksualnu i emocionalnu
privlačnost) i spolnih organa.
Dakle, u ovom smislu se homoseksualizam može nazvati bolešću, ako se
promatra duhovno- psiho-somatski. Ako se promatra psiho-somatski, onda
se već, kako sam pisao, može dokučiti izvor bolesti i teško je u tom
slučaju to stanje ne nazvati bolešću. Ali ako se promatra samo
somatski onda je to teško nazvati bolešću, nego samo poremećajem
seksualnosti iako uz prakticiranje homoseksualizma idu i razne
tjelesne bolesti. Dakle, poremećaj seksualnosti kod homoseksualca se ogleda u
neskladu između posebne hormonalne aktivnosti (koja proizvodi
privlačnost ) i seksualnih organa. Naravno da će vjernik koji ima sklonost, a očišćen je u psihi i u duhu, smatrati da je bolestan. Jer zdravlje je atribut Zemaljskog raja. Bolest je materijalizacija grijeha, iako bolest jednim manjim dijelom može doći iz prirodne čovjekove okoline i iz tijela. Ali većina bolesti dolazi iz pravca duha i psihe i materijalizira se u tijelu.

Na kraju ću iznijeti Zaključak iz Promišljanja u svezi sa zakonskim
prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola izdane od
Kongregacije za nauk vjere koju je odobrio papa Ivan Pavao II, a
potpisao Jozeph kard. Ratzinger.
Crkva naučava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na
koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili
zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola. Opće dobro zahtijeva
da zakoni priznaju, promiču i štite bračnu zajednicu kao temelj
obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba
istoga spola ili ih izjednačiti s brakom značilo bi ne samo odobriti
nastrano ponašanje , s posljedicom da ga se učini uzorom u sadašnjem
društvu, nego i zamračiti temeljne vrijednosti koje su zajednička
baština čovječanstva. Takve vrijednosti Crkva ne može ne braniti
poradi dobra ljudi i čitavog društva.

Čovjek s homoseksualnom sklonošću koji se bori da pobijedi svoju
grješnu narav bit će proslavljen više od nas jer mu je trpljenje bilo
veće. Bog će ga više proslaviti.



SARKS HOMOFOBIJA

Homofob (od grčki homós koja znači isti, i phóbos koja znači strah) je
- prema pristalicama termina - osoba koja ima strahove i averziju
prema osobama homoseksualne orijentacije.
Psihološka i psihijatrijska struka ne poznaju psihičku bolest s
takvim nazivom. Kod ljudi nesklonih homoseksualcima ne vidi se
nikakvog straha od homoseksualaca što bi bio preduvjet da se govori
o "fobiji". Vodeća svjetska novinska agencija "Associated Press" je
2012. god. prestala koristiti termin "homofobija" u svojim tekstovima,
uz objašnjenje da je riječ o političkoj etiketi namijenjenoj
diskreditiranju političkih neistomišljenika.
Međutim, termin "homofobija" se koristi u nekim pravnim dokumentima,
prije svega u aktima koje donose tijela Europskog parlamenta od kojih
je najznačajnija Rezolucija Europskog parlamenta o borbi protiv
homofobije u Europi iz 2012. god. (izvor Wikipedija).
Obzirom da još ima ljudi koji iz nekih razloga mrze i osobu
homoseksualca i njegov grijeh, mogu razumjeti da je ovaj termin opstao.

Sarks homofob. Da bi se stvari dovele u red potrebno je uvesti još
jedan termin. Termin sarks homofobije. Sarks u grčom doslovno znači
meso. Ali sarks u grčkoj misaonoj tradiciji zapravo označava i tijelo
i dušu. Odnosno, Pavao u Rim 7,5 to podrazumjeva. Zaista, dok smo bili u tijelu, grešne su strasti, koje Zakon čini djelotvornim, tako djelovale u našim udovima da su donijele rod smrti. Ovdje –tijelo- označava i tijelo i dušu. Pavao je napisao sarks, što je prevedeno sa tijelo, i to je ispravno za današnje poimanje tijela u smislu Pavlove teologije. Sarks je suprotstavljen pneumi tj. duhu. U helenizmu je bio raširen gnosticizam koji je bio jedan od
najvećih duhovnih pokreta u povijesti čovječanstva. U početku su
gnostici govorili da postoje dva tipa ljudi. Prvi tip je čovjek koji
ne postiže višu spoznaju jer je suviše tjelesan. Takvi su nazivani
sarkikoi. Drugi tip su ljudi koji postižu višu spoznaju i oni su
savršeni gnostici tj. pneumatokoi. Kasnije su gnostici uveli i treći
tip –psihikoi. Ovo je dobro zapažanje, i to je Pavao uklopio u razlikovanje duha, duše i tijela. Ne treba zaboraviti da je gnosticizam bio (i ostao) jedan od glavnih protivnika kršćanstva radi potcjenjivanja tijela koje je u kršćanstvu nazvano hramom Duha Svetoga ( u slučaju kad besmrtno duhovno nadvlada ono što je smrtno tjelesno). Dakle, ovako ću rezimirati. Sarks homofobi su ljudi koji su 'tjelesni' i nesposobni za višu duhovnu spoznaju, te iz tih razloga podržavaju homoseksualce u njihovoj slobodi izbora za grijeh. Oni podsvjesno ne žele spasenje duše homoseksualca. Iz vjerske perspektive može se reći
da oni mrze homoseksualce jer im ne žele vječni život, već im žele vječnu propast. Oni imaju strah od homoseksualne agende da će ih osuditi, ako ne podržavaju homoseksualni grijeh. Da bi izbjegli taj strah podržavaju homoseksualce podržavajući njihov grijeh, čime ugrožavaju njihovo vječno spasenje. Ima još jedan razlog podrške grijehu homoseksualizma od strane nekih crkvenih ljudi (ali i drugih), a to je njihova vlastita grješna praksa.
Da bi bilo jasnije tko su sarks homofobi nabrojat ću neke, što ne znači da osuđujem te ljude, nego ih opominjem da se obrate evanđelju.
Sarks homofob je kardinal Marx, kardinal Vincent Nichols iz Westminstera koji slavi Misu za aktivne homoseksualce, nadbiskup Bruno Forte i mnogi drugi crkveni pastiri koji imaju slična mišljenja, engleska kraljica koja je potpisala dopuštenje za homoseksualni brak, američki predsjednik Obama, vrhovni sudac u SAD-u Justice Kennedy, francuski predsjednik Hollande, većina intelektualaca zapadne hemisfere, čitavi narodi (poput irskog) koji u većini boluju od sarks homofobije. Da, nažalost, i irski narod je na referendumu
posvjedočio da boluje od sarks homofobije.
Sarks homofob ne može intelektualno dokučiti da crkva nije homofobna.
Nisu homofobni oni ljudi koji imaju dar osjećaja gađenja u odnosu na
grijeh praktičnog homoseksualizma. Mnogi darovi su se izgubili i sve
više nestaju. Nestaje dar osjećaja odurnosti prema grijesima koji vapiju u
nebo za osvetom, kao što su grijesi ubojstva (i abortusa i eutanazije), grijesi incesta, grijesi sodomije, homoseksualizma i pedofilije i grijesi nedavanja radniku plaće.
Sarks homofobi pripremaju put za dolazak Antikrista.

O GENDERIZMU
Najsežetiji a istovremeno sveobuhvatan prikaz gender ideologije dali
su biskupi hrvatske biskupske konferencije. Prikaz možete pročitati
na: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/2538-poruka-biskupa-hrvatske-biskupske-konferencije-qmuko-i-ensko-stvori-ihq

Nakon čitanja ove poruke otaca biskupa i čitanja knjige-Svjetska
seksualna revolucija-od Gabriele Kuby došao sam do zaključka da će i
dalje dolaziti do zaoštravanja onih koji su na strani gender revolucije i onih koji na biblijski način shvaćaju antropologiju čovjeka.
Da bi se to ublažilo i da bi se moglo pristupiti evangeliziranju onih
zavedenih gender ideologijom, možda je potrebno na sljedeći način
pristupiti ovom problemu.
1- Prihvatiti da postoji fluidnost spola ali samo u medicinskom smislu.
Spol genetski ostaje binaran. Ne postoji fluidnost roda jer je rod određen spolom već kod same oplodnje. Dakle, fluidnost spola u mjeri u kojoj postoji je bolest. Sve do hermafroditstva koje se danas naziva interseksualizmom. Svako odstupanje od genske datosti spola koje dolazi u tijelu ili u psihi, tretirati kao deficit muškosti (za muškarce) ili deficit ženskosti (za žene). Tako bi se izbjegla
terminologija koja ide na ruku genderistima i njihovoj postavci o fluidnosti spola i roda.
2- Deficit muškosti ili deficit ženskosti otjelovljenje je grijeha
vjerojatno jedne ili više generacija (usp. Izl 20,4-6), ovisno o veličini deficita. Evo ja npr. volim puno pričati, znači da sam u nekom manjem deficitu muškosti. Veliki deficit je kod transeksualca, a maksimalan kod interseksualca.
Pretpostavljam da je geneza pojave bolesti hermafroditstva slična
onome što sam opisao kao genezu pojave homoseksualizma, samo što je
ovdje sve intenzivnije i vjerojatno je uključeno više generacija s obje strane obiteljske loze. Zato se ta bolest može formirati i prije rođenja djeteta. Najnovija istraživanja (treba provjeriti izvore) govore da diferencijaciju spolnih žlijezda i spolnih organa prije rođenja prati i „spolna“ diferencijacija mozga. Utjecajem testosterona mozak se razvija u muškome smislu, kao što izostajanje testosterona instalira razvitak mozga u ženskom smislu. Proces počinje u drugoj
polovici trudnoće. U tome razdoblju u mozgu se programiraju obrasci spolno uvjetovanog ponašanja. U određenom veoma malom postotku stanovništva programira se i psihički spol (rodni identitet- kako pogrešno kažu genderisti) djeteta, koji se ne poklapa sa genotipom i izgledom spolnih organa. Neki znanstvenici (vjerojatno genderisti), govore da se u drugoj polovici trudnoće može formirati i spolna orijentacija. Ako se ovo pokaže istinito kroz nezavisna objektivna istraživanja onda ću reći da se to rijetko događa i vezano je samo za
one homoseksualce kod kojih se pokaže da imaju isključivu sklonost
prema istom spolu. Ta sklonost je uvjetovana jakim epigenetskim
faktorom nasljedovanja posljedica grijeha idolopoklonstva, prenošenjem s
generacije na generaciju kako je to opisano u Knjizi izlaska Izl 20,4-6.
Način formiranja homoseksualne sklonosti prije rođenja rijedak je, ali
je za pretpostaviti da je češći nakon seksualne revolucije. Mislim da
je ovakvo formiranje homoseksualne sklonosti, ako se pokaže istinitom,
ona sklonost koja se kod ljudi koji su prošli pubertet naziva
isključivom sklonošću. Znači ne pretežita nego isključiva sklonost. Za
ozdraviti u nekom kratkom vremenu od ovakve sklonosti potrebno je
izmoliti od Isusa čudo izlječenja. Za sve druge slučajeve koje sam
opisao dovoljna je odluka za htjeti biti ono što diktira izgled
spolnih organa, odnosno genska datost spola. I potrebno je dosta molitve da se
ustraje u promjeni ponašanja, tj. u čistoći.
3- Navesti ću dva primjera iz Biblije (ima ih puno) koji govore da je bolest
(pa i genske mutacije) materijalizacija grijeha, odnosno otjelovljenje grijeha.

Mk 2,2-12 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred
vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga.
Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k
njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor,
spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže
Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« 6Sjedjeli su ondje
neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7»Što to ovaj govori?
Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« 8Isus duhom
odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u
sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili
reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? 10Ali da znate: vlastan je
Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: 11»Tebi
zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« 12I on usta, uze
odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga
govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Ponovit ću Mk 2,3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga
četvorica-. Mislim da ova četvorica simboliziraju četiri generacije
nasljeđivanja posljedica grijeha kako se spominje u Iz 20,5. Iz ovog poglavlja se zaista vidi veza između grijeha i bolesti. Spuštanje kroz krov uzetoga
simbolizira 'spuštanje' tame grijeha iz duha i duše na razinu tijela koje oboli.
Evo još jednog teološkog dokaza da su mnoge bolesti tijela prvo nastale u duhu.

Sir 38,15
Tko griješi pred Stvoriteljem svojim,
nek’ padne u ruke liječničke.


Post je objavljen 16.12.2015. u 14:04 sati.