što nas uči „učiteljica života?“

srijeda, 28.08.2019.

ČETVRTI ELEMENT

Vijest da su uhapšeni neki od napadača na kafić u Uzdolju me obradovala, ali me podatak da je jedan od njih prethodno sudjelovao u napadu na sezonske radnike u Supetru zabrinuo. Ako je među onima koji još izmiču ruci pravde još takvih, to bi značilo da postoji militantna grupa terorista koji kruže Dalmacijom i izazivaju izgrede.

Čitajući knjigu Slavka Goldsteina „1941. - godina koja se vraća“ bio sam iznenađen koliko je malo bilo onih koji su počeli sa zvjerstvima u i oko Karlovca. Pet pripadnika karlovačke Ustaške mladeži ubilo je poznatog odvjetnika dr. Milana Vujićića i još dvojicu istaknutih Karlovčana, da bi svega pet dana kasnije stigao „hrvatski vitez“ Maks Luburić s desetak ustaških povratnika, okupio još stotinjak lokalnih propalica i jednim potezom ubio oko četiri stotine ljudi (sto i pedeset poimence pobrojanih i još povelik broj nepoznatih, uključujući žene i djecu, pa broj po nekim procjenama dostiže i šest stotina; koga to pobliže zanima neka potraži spomenutu knjigu). Dapače, daljnje čitanje knjige otkriva da je kroz Drugi svjetski rat djelovalo iznenađujuće malo zločinaca koji su kružili naokolo i kroz četiri godine rata stigli počiniti mnoštvo zločina.

Sličan tok nalazimo i u knjizi Maxa Bergholtza „Nasilje kao generativna sila“. U Kulen Vakufu i oko njega bilo je prije proglašenja NDH svega dvojica (brojkom: 2) pristaša ustaškog pokreta. Njih dvojica okupljaju desetak lokalnih propalica, kriminalaca i ništkoristi, te počinju ubijati. Prvo pobiju manje od deset ljudi, pa više od deset, pa nekoliko desetaka… Ubrzo po pozivu tzv. „velikog župana“ Ljubomira Kvaternika stiže stotinjak vojnika NDH, pridružuje im se dvjestotinjak lokalnih idiota koji su se u međuvremenu okupili i oni obijaju odjednom oko tri stotine ljudi, uključujući žene i djecu. Nakon toga počinje opće klanje.

Nekima će zvučati paradoksalno, ali varijantu istoga nalazimo i u knjizi Martina Previšića „Povijest Golog otoka“. Logor na otoku Goli bio je u početku najobičniji zatvor. Naravno, nijedan zatvor/logor nije nikakvo ljetovalište, a sve se događalo još u vrijeme kad iz Jugoslavije nije u potpunosti eliminirana ni glad, pa uvjeti života nisu bili išta što bi itko mogao poželjeti, ali u prvo vrijeme nije bilo nikakvih surovosti (osim puke činjenice interniranja). Sve se okreće naglavačke kad se netko dosjetio među zatvorenike ubaciti grupu nazvanu „Bosanci“, koja preuzima vlast unutar žica i počinje s maltretiranjem ostalih, što eskalira do monstruoznih razmjera i traje nekoliko godina. Zanimljivo je da je ideja takva da je morala pasti na pamet prvo jednom čovjeku, a taj je bio na poziciji da je može provesti. Previšić nije uspio otkriti tko je bio taj, a ja se nadam da će to što skorije on ili netko drugi otkriti.

Kad pogledamo sva tri primjera uočava se povezna nit, „zajednički nazivnik“, pored one da su pokretači spirale zla odreda kriminalci, propalice, patološki karakteri, ništkoristi i štetočine.
Prvo, početna nasilja izvodi vrlo mali broj zločinaca.
Drugo, nasilje se rasplamsava kad pristižu pojačanja sa strane, iz drugih sredina.
Treće, žrtve su neselektivno i djeca i starci i žene. Iako se zanose i proklamiraju da rade u nacionalnom interesu, neselektivnost uključuje i nasrtaj na pripadnike vlastite nacije koji im se nađu na putu, ili samo sa strane, kao što su u napadu na sezonce u Supetru stradali Hrvatica i hrvatski vatrogasac.
Četvrto, vlast tolerira djelovanje zločinaca (možda ih potajno i potiče), pokroviteljski se ponaša prema njima, opstruira njihovo kažnjavanje, čak ih i nagrađuje raznoraznim privilegijama.

Incident - nazovimo ga blago tako - u Uzdolju sadrži i prvi i drugi i treći element. U nizu sličnih prethodnih sličnih incidenata vlast se ponašala uvelike u skladu s četvrtim elementom. Čak i sad je vidljiva tendencija da se izgredi umjesto kao kriminalne aktivnosti tretiraju kao prekršaji, maltene benigni. Nije pitanje da li je posrijedi „govor mržnje“ ili „zločin iz mržnje“. Pitanje je da li se pored toga radi i o organiziranju zločinačke organizacije s ciljem razaranja i krvoprolića, koji nikada nisu ciljevi sami po sebi nego samo stepenica prema nekom drugom, pravom cilju.

- 20:08 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>