odsjaj starog poleta

petak, 08.01.2016.

ČETIRI ODREDNICE

OMLADINSKOG NOVINARSTVA

Nedavno objavljena knjiga „Igraonica za odrasle: Polet 1976-1990“ ponovo je pobudila zanimanje za taj omladinski list, ali „Polet“ treba gledati ne samo kao posebnu priču, nego kao epizodu u cjelini omladinske štampe.

Zvuči kao tautologija: omladinska štampa kakva je postojala u socijalističkoj Jugoslaviji bila je isključivo jugoslavenska specifičnost. Takve omladinske štampe nije bilo nigdje drugdje. U nekoj fazi donekle su joj bile nalik samo zapadne „undreground“ novine. Svugdje u svijetu postojale su (i postoje) novine namijenjene mladima, ali samo kod nas dogodilo se da su novine za mlade radili upravo mladi, ne obazirući se na tržišni uspjeh nego samo na društveni utjecaj.

Četiri su odrednice na kojima je izniklo, izraslo i oblikovalo se specifično jugoslavensko omladinsko novinarstvo.

Prvi izvor je tradicija letaka. Komunistička partija je koristila letke prije Drugog svjetskog rata kao jedan od medija širenja ideologije klasne borbe. Letci su bili nešto što je partijska tehnika mogla relativno lako proizvesti, a bili su primjereni publici kojoj su bili namijenjeni, nepismenoj ili slabo pismenoj. Za vrijeme Drugog svjetskog rata SKOJ-evski ilegalci su po cijenu života lijepili, rasipali i dijelili letke kao oblik borbe protiv okupatora, namijenjene širem građanstvu da pokažu da postoji otpor. Po prirodi medija letci su šturi i parolaški, a srodne su im parole po zidovima i transparenti na demonstracijama. Tradicija letaka podrazumijeva da se oni distribuiraju kao glas otpora i pobune, da je njihova proizvodnja opasan posao usmjeren protiv nadmoćnijeg neprijatelja. Usporedno s tim postojala je i tradicija biltena. Bilteni su bili namijenjeni prvenstveno jačanju vlastitih redova, unutarnjem informiranju i organiziranju, te tek sekundarno pridobivanju novih suradnika. Sve se to događa u vrijeme prije televizije i interneta, čak ni radio nije bio u svakom kući, novine su imale mali broj stranica: osam, dvanaest ili šesnaest, a jedan od važnijih načina formiranja javnog mnijenja bila su javna predavanja. Časopisi su izlazili rijetko i u maloj nakladi i bili su namijenjen intelektualcima. Prvi urednici omladinskih novina bili su SKOJ-evci koji su imali neposredna iskustva s letcima i biltenima.

Druga je osnova socijalizam i činjenica da je politički pobijedio u nerazvijenim i siromašnim državama (osim Čehoslovačke). Socijalisti/komunisti su vjerovali u prosvjećivanje, stvarali su „novog čovjeka“; a prvi korak u tom pravcu bilo je masovno opismenjavanje. Lenjin je tvrdio da je socijalizam elektrifikacija plus opismenjavanje (socijalizam = elektrifikacija + opismenjavanje). U skladu s tim novoinstalirane vlasti visoko su vrednovale obrazovanje, znanost i kulturu, te novinarstvo. Svaka priznata socijalna grupa imala je svoje novine: poljoprivrednici, lovci, žene, izviđači i pioniri, tehničari, radioamateri, modelari, kemičari… Svoje novine imali su veliki radni kolektivi, a i svaka škola se trudila da godišnje izradi makar jedan broj školskih novina. Veći gradovi su izdavali lokalne novine. Omladinska štampa je postala najbolja škola novinara jer druge ni nije bilo. U novinarsku profesiju ulazilo se na dva načina. Jedni ulazili kao tipični početnici koje se u početku slalo da pišu poslovične „izvještaje s tržnice“, zatim izvještaje za „crnu kroniku“, a tek nakon nekoliko godina dobivali su odgovornije i zahtjevnije zadatke. Drugi su ulazili nakon nekoliko godina rada u omladinskim/studentskim novinama i to odmah „na velika vrata“, na mjesta prvih pera i urednika, jer se opravdano smatralo da su ispekli zanat. Omladinske i studentske novine su u to vrijeme pisale isto kao i „velike novine“ samo što su autori bili mladi. Mladi autori su dokazivali kvalitetu time da su bili što sličniji starijima. Takve su novine postojale i u ostalim istočnoeuropskim državama.

Velike promjene dogodile su se 1966-te padom Rankovića i društveno-političkim procesima koji su proistekli iz toga i uslijedili nakon toga. Novinarstvo je dobilo veću autonomiju, postalo slobodnije. Šezdesetih godina se mladež u cijelom razvijenom svijetu profilirala drugačije nego prethodni mladi naraštaji: nova muzika, mladenačka moda, nove životne vrijednosti i drugačiji stil života iznjedrili su hipije. Za omladinske novine posebno je značajna buntovnička 1968. godina. Mladež je demonstrirala širom svijeta, a lokalna inačica tih pobuna dogodila se i u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu. Jugoslavenskom režimu se po prvi put dogodilo da je dobio kritičare koji su bili radikalnije lijevo orijentirani od njega, kao i da su dobili generaciju koja je legitimno isticala i druge ciljeve (slobodnu ljubav i zabavu). Omladinske novine su počele sve više pisati drugo i drugačije od ostalih novina. Novine mladih za mlade postale su zanimljive i starijima zbog buntovništva i novoga što su donosile. To je „zlatno doba“ omladinske štampe, od kraja šezdesetih do kraja osamdesetih.

Samo u Zagrebu izlazilo je nekoliko omladinskih glasila: „Omladinski tjednik“ - list gradske omladine, „Studentski list“ - novina studentske organizacije, „Tlo“ - republički omladinski list, „Pop expres“ - novina za rok i rok-kulturu, „Paradoks“ - humoristički magazin, „Pitanja“ - časopis za teorijske i kulturne teme, „Prolog“ - kazališni časopis… U većim hrvatskim gradovima postojale su lokalne omladinske novine: „Val“ u Rijeci, „Iskra“ u Splitu, „Laus“ u Dubrovniku, „Pet“ u Puli…

Četvrto, u tom razdoblju postao je zamjetan utjecaj razvijenih zemalja Zapada na mnogim područjima života, pa tako i u omladinskom novinarstvu. Oni koji su radili u njemu čitali su ili barem prelistavali ono što je pristizalo iz USA, Engleske, Njemačke i Francuske kad god im se pružila prilika. Sovjetsku „Pravdu“ zamijenio je američki „Newsweek“…

Omladinska štampa je utjecala na sve ostale medije na dva načina. Prvi je bio kadrovski. Omladinski novinari koji su pojedinačno i u grupama zapošljavani u profesionalnim glasilima donosili su sa sobom pored stručnog znanja i svjetonazorske karakteristike formirane u prethodnom razdoblju. Drugi način bio je sadržajan: omladinske novine su često kretale s novim temama, novim pristupima starim temama i inovativnom prezentacijom. Česti slučaj koji je uslijedio bio je da su „ozbiljne“ novine napadale omladinske pokušavajući ih „dovesti u red“ (za što su obično bili zaduženi upravo oni koji su iz njih pristigli), razvijale su se polemike, da bi nakon šest mjeseci do godinu dana i „ozbiljne“ novine prihvaćale ono s čim su omladinske započele kao neupitno, iako često u oslabljenom obliku.

U takvoj konstelaciji pojavio se „Polet“…

- 12:47 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>