bomba na Trgu Republike

nedjelja, 03.01.2016.

- revitalizirani post od 23.1.2013.

Dvadeset i treći siječnja dvije tisuće i trinaeste… Odjeknulo je da je noćas prasnula bomba na Jelačić-placu. Vijest o tome prisjetila me da sam jednom bio svjedok jedne druge bombe na istom mjestu.

Sredinom osamdesetih, ako se ne varam osamdeset i pete, u proljeće ili jesen, dan je bio jednako siv kao danas, nakon posla svratio sam u kafić Društva književnika. Dakle, bilo je negdje oko pola četiri ili četiri sata poslijepodne. Zaustavio sam se pored prozora i odozgo, s visine visokog prvog kata pogledao po tadašnjem Trgu Republike. Tramvajska stanica je bila prepuna ljudi. Iznenada mi je pozornost privukao čovjek na zapadnoj strani trga, otprilike u visini javnog zahoda, koji je široko zamahnuo rukom iznad glave i odmah počeo trčati Praškom u pravcu Zrinjevca. Trenutak nakon toga je pet-šest ljudi koji su stajali dvadesetak metara dalje jurnulo za njim. Učas su mi nestali s vidika i ubrzo sam zaboravio na sve to sve do sutradan kada sam se našao s nekim novinarima.

– Znaš li da je jučer netko bacio bombu na ljude koji su čekali tramvaj?

Tek tada sam se prisjetio trke kojoj sam svjedočio i povezao je s ostatkom priče. Nepoznati počinitelj je bacio ručnu bombu prema ljudima koji su čekali tramvaj vraćajući se s posla. Srećom nije eksplodirala. Međutim su oni kojima se dokotrljala pod noge prepoznali o čemu se radi i povezali to s počiniteljem koji je već bježao, te se nadali za njim. Ganjali su ga duž cijeloga Zrinjevca, a ondje je bjegunac utekao u podzemni Importane-prolaz. Većina progonitelja je zaostala i odustala osim dvojice najbržih i najizdržljivijih. Bjegunac je protrčao kroz prolaz Importane prema autobusima gradskog javnog prijevoza koji stoje na njegovom izlazu. Jedan od autobusa je upravo kretao. Vozač ZET-a je vjerojatno vidio čovjeka koji je trčao prema njemu i, kakvi već jesu, zatvorio mu vrata točno pred nosom. Bjegunac je nekoliko metara trčao uz autobus bubnjajući šakama po zatvorenim vratima, a onda su dojurili progonitelji, bacili se na njega, srušili ga i počeli mlatiti.

Vozač je na to zaustavio autobus i otvorio vrata. Putnici iz autobusa su vidjeli samo da su se dvojica bacili na jednoga, pa su iskočili van i bacili se na tu dvojicu. U općoj tučnjavi progonitelji su se počeli derati da je onaj kojeg su progonili bacio bombu na ljude koji su čekali tramvaj na Trgu Republike, a pristigli su i oni zaostali i potvrdili njihove navode. Čuvši to putnici iz autobusa i ostali koji su se zatekli na autobusnoj stranici okrenuli su se na bjegunca i obrušili na njega. Srećom je tada naišlo nekoliko milicajaca i uspjeli su spasiti atentatora da ga rulja (narod) ne linčuje.

Novine narednih dana nisu pisale o tom događaju, tako da nikada nisam saznao kako se zvao čovjek koji je bacio bombu ni zašto je to napravio. Danas se mogu samo pitati – da to nije bio neki hrvatski domoljub? Zapravo, tko je tu uopće mogao biti domoljub? Onaj koji je bacio bombu ili oni koji su ga lovili? Žao mi je što ne znam više, pa da mogu reći je li bezuspješni atentator bio među zastupnicima u prvom sazivu Sabora ili nije. Vjerojatno je osamdesetih završio u zatvoru na nekoliko godina, što kazuje da je gotovo sigurno danas član udruženja bivših političkih zatvorenika i prima penziju ili dodatak na penziju u to ime. Možda je dobio i stan na osnovu toga, a prvi susjed mu je sir Oliver.

- 12:03 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>