ponoćni Kupidon

ponedjeljak, 31.08.2015.

- revitalizirani post od 13.8.2010.

Dovezao sam se automobilom oko ponoći do ruba parka gdje gotovo svakodnevno prošećem psa prije spavanja. Kako je grad u ovim ljetnim mjesecima uvelike ispražnjen, na parkiralištu nije bilo nikoga, ali se istovremeno sa mnom dovezao još jedan automobil. Iz njega je izišao mladi par, oboje zgodni i simpatični, dobro raspoloženi.

Nasred parka nalazi se povelika elipsoidna livada, od tristo do petsto metara u promjeru. Obično šećem njenim rubom, pa zađem malo u šumu, a onda opet okružim oko nje. Mladi par je otišao pravo nasred livade i ondje su legli leđima na travu, jedno pored drugoga, pogleda uprta u ozviježđena nebesa. Noćas je najavljena meteorska kiša – prisjetio sam se. Mora da su to došli promatrati. Što bi drugo? Nema boljeg izgovora za otići na osamu, u mrak, daleko od svih, leći u travu i gledati u nebo od meteorske kiše.

U trećem ili četvrtom obilasku primijetio sam da se mladić uzdigao, izvio i nadnio nad djevojku. Zagrlili su se i malo ljubakali i ona se nije nimalo opirala, ali iako su vjerojatno bili uvjereni da ih nitko ne gleda, a mene u sjeni krošanja nisu mogli vidjeti, ona mu nije dozvoljavala išta više. Dapače, vjerojatno ga je podsjetila da su došli gledati meteorsku kišu jer je on ponovo legao pored nje i primirio se.

Sljedeći puta kad sam ih vidio on je ponovo nešto pokušavao, ali je ona podizala njegovu ruku koja se spuštala niz njezino tijelo i ovijala si je oko vrata. U taj tren je pas jurnuo pravo prema njima. Zviznuo sam mu tiho da se vrati, da ih ne uznemiri, ali nije me poslušao. Zaustavio se pred njima srdačno mašući repom. Oni su se trgnuli, a zatim oboje ispružili ruke i počeli ga gladiti po glavi što je on jedva dočekao i počeo se namještati da ga mogu dosegnuti i po leđima. Zazviždao sam iz sve snage i tek tada je pokazao da me je čuo, naglo ih napustio i dotrčao razdragano do mene kao da je od njih dobio kolačić.

Nisam im valjda nešto pokvario! – zabrinulo me. Ona je sad imala čvrsti argument da obuzda mladića uz sebe. Nisu sami u parku.

Šećući ispod krošanja nisam mogao vidjeti da li je meteorska kiša zaista padala. Došao sam do svog automobila istovremeno kad su se i oni vratili svome. Našli smo se na tri metra udaljenosti i vidio sam kako me je ona ispitivački odmjerila vjerojatno se pitajući što sam i koliko vidio. Rekoh:

– Moram vas upozoriti, na ovoj livadi može biti krpelja. Krpelji mogu zaraziti meningitisom ili nekim još gorim bolestima. Jednog mog prijatelja, goru od čovjeka, ugrizao krpelj i jedva je preživio. Oporavljao se nekoliko godina, a danas hoda na štakama!

Oboje su blenuli u mene. Djevojci se odužilo lice i ukočila se. Ono što su mogli vidjeti bio je ozbiljan stariji čovjek koji ih dobronamjerno upozorava. Ono, istina da su mogli naletjeti na krpelja, ali i krpelji imaju svoje sezone, obično u proljeće ili jesen kada ih je stvarno mnogo, i malo je vjerojatno da im se tako nešto dogodilo, ali to nisam rekao, nego nastavio:

– …a krpelji se naročito vole zavući u pregibe tijela gdje ih je teško zamijetiti, recimo pod pazuh ili čak između prstiju na ruci i nozi gdje je koža najmekša - podigao sam šaku i raširio prste da i zorno pokažem. Oboje su zadrhtali od strave. – Jednoj sam poznatoj vadio krpelja iz pupka! Bilo bi dobro da malo pogledate, prekontrolirate kad se vratite kući.

Ona je zaglavinjala kao da će se srušiti. Zabrinuo sam se da se previše ne uspaniči i pokušao je smiriti:

– Ne brinite. Krpelj, prije nego se zabije, sat ili dva kruži po tijelu tražeći najpogodnije mjesto gdje će se ukotviti. Brzi su, mali i lagani i nemoguće ih je osjetiti, ali su tamno smeđe i lako ih je vidjeti na koži. Zato treba pogledati. Naročito dijelove koji su zaklonjeni, recimo iza uha… Pas zbog toga stalno ima ogrlicu protiv buha i krpelja – pokazao sam na njega, a bijela ogrlica protiv nametnika se jasno vidjela pored tamne kožne ogrlice za vođenje.

Dok sam sjedao za volan oboje su se zahvaljivali. Shvatili su moje upozorenje najozbiljnije. Vozeći prema kući bio sam zadovoljan. Ti krpelji se stvarno mogu svagdje zavući, u procijep između guzova, u stidne dlake, u sve moguće pregibe… A sitni! Treba pažljivo, iz najveće blizine promotriti sva skrivena mjesta i to nekoliko puta da se krpelj nije prikrio, da ne kruži naokolo pa nije na mjestu gdje je pregledano, ali dođe kasnije… Kako li će se mladi par izvući iz te nevolje? Možda svatko od njih ima majku, brata, sestru, prijateljicu ili prijatelja koji bi ih pregledao, ali nezgodno je i roditelje zamoliti tako nešto iako bi oni to savjesno obavili. Uostalom, bilo je već jedan ujutro, dok dođu do kuća biti će i pola dva, koga u to vrijeme mogu išta zamoliti. A ako i zamole, kako objasniti zbog čega se boje da su mogli pokupiti krpelja? Tko bi im vjerovao da su samo iščekivali meteore? Nemaju vremena odlagati do jutra… Ako odu samo zbog sumnje o krpelju na Hitnu pomoć, smijat će im se. A nema tog čovjeka na svijetu koji bi mogao mirno zaspati razmišljajući da li takva beštija plazi po njemu.

Što se mene tiče, čim sam spustio glavu na jastuk zaspao sam spokojno kao dobro nahranjena beba, kao Kupidon nakon solidno obavljenog posla. Doduše, na trenutak sam se zabrinuo da li će mladi par imati kondom pri ruci, ali dovoljno su odrasli da se nekako snađu. Svakog dana barem jedno dobro djelo i nema boljeg recepta za ugodan san.

- 11:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>