- revitalizirani post od 1.12.2006.
Na dan kada se ranije desetljećima slavio Dan Republike, 29. studenog 2006, portal Monitor.hr postavio je anketu s pitanjem "U kakvom vam je sjećanju ostala SFR Jugoslavija?" Do kraja dana odgovorilo je više od tri tisuće ljudi, a rezultat bi mogao mnoge iznenaditi. Da im je bivša državna tvorevina ostala u "jako dobrom" sjećanju izjavilo je 34% onih koji su se javili, a još 21% zadržalo ju je u "dobrom" sjećanju. Devetnaest posto opredijelili su se za "i dobrom i lošem", a devet posto je izjavilo da se ne sjeća. Da im je SFR Jugoslavija ostala u "lošem" sjećanju izjavilo je svega 7% ljudi, a za 11% su uspomene čak "jako loše". Tome bi se najviše moglo iznenaditi ovih 18% posto ljudi kojima može biti samo drago da Jugoslavije više nema. Naime, nasuprot njima 55% misli upravo suprotno, a njima se komotno može pridružiti i "neutralnih" 19% pa dobivamo da za 74% pomisao na Jugoslaviju nije mrska.
Anketa je dozvoljavala mogućnost i da svatko tko želi ostavi i kratku poruku. One su na svoj način možda i zanimljivije. Mnogi nisu propustili priliku za izljeve proljeva i povraćotina, što je još jednom pokazalo da i Internetom, kao i u životu, švrljaju tuljani koji su toliko glupi da ni ne shvaćaju koliko su glupi. Ono što je zanimljivo jest da nitko od nekoliko stotina ljudi koji su ostavili poruku prvoga dana nije uočio da je pitanje vrlo precizno postavljeno, barem se u odgovorima to nije zamijetilo. Pitalo se za sjećanja na SFRJ, a ne FRNJ ili druge faze postojanja Jugoslavije. Također nitko nije zamijetio da iako su svi upitani isto, u odgovorima jedni prće drumom, a drugi šumom.
Jugoslavija je bila teritorijalno određena, a u njoj su živjeli narodi, narodnosti i manjine. SFR Jugoslavija je bio društveno-politički sistem izgrađivanja socijalizma. Jugoslavija je postojala i bez socijalizma, recimo Kraljevina Jugoslavija, ali od socijalizma teško da bi bilo i natruha bez Jugoslavije. Imajući to na umu lako je prepoznati da se oni kojima je drago da je Jugoslavija propala uglavnom pozivaju na nacionalne osjećaje, dok onima koji žale zapravo nedostaju elementi socijalne, pravedne i uređene države - socijalizam kakvog smo imali.
Oni kojima je nacionalno iznad svega, mimo toga što je takvo pretjerivanje nakaradno već samo po sebi, previđaju da je nacionalno tek obruč koji se bez adekvatnih sadržaja pretvara u omču za davljenje. Oni koji gaje nostalgiju za propalim socijalizmom zaboravljaju da on, ruku na srce, nije bio baš Bog zna što. No jugoslavenski socijalizam bio je neprocjenjivo dragocjen zbog mogućnosti koje je otvarao, a koje su sada bespovratno raspršene. Utoliko su sve rasprave je li bilo bolje prije ili sada, čak i ako ponešto točno konstatiraju, zapravo kratkovidne. Pravo je pitanje hoće li nam ikada biti kako nam je moglo biti.
|