tajna dugovječnosti

srijeda, 17.06.2015.

1.
Imali su Šoići papigicu, malu plavu tigricu, što se potpuno udomaćila i svašta naučila. Uvlačila se ukućanima u džepove, hodala im po glavi, jela iz ruke i iz uha, dolazila na poziv, plesala na komandu, kriještala "Šećera! Šećera!" i "Drrragi gosti!" i još svašta.

Dogodilo se jednom da su odjednom morali svi Šoići, svatko svojim poslom, duže vremena izbivati iz grada, pa su ostavili papigicu kućnim prijateljima, kumovima i susjedima Dobrovićima u koje su jedine imali povjerenja, ali su ipak tražili da svi Dobrovići, od najstarijega do najmlađega, svi zajedno i svaki posebno, obećaju da će paziti papigu kao zjenicu oka.

Dobrovići su prenijeli kavez s papigom u svoju kuhinju, objesili ga na zid i odlučili da je najbolje, za svaki slučaj, da je uopće ne puštaju iz kaveza. Kako je tko prošao pored nje, bacio je pogled ima li ptica vode i hrane i treba li joj očistiti nastambu, te joj pružio prst kroz rešetke da se malo poigra.

Papiga je prvih dana neprestano vikala "Šećera! Šećera!" i "Drrragi gosti!" i "Dida! Dida!", a onda se primirila, sve manje se obazirala na prste koje su još pružali, bivala sve tiša, dok nije sasvim zašutila, a onda je krepala. Kada su ujutro Dobrovići ušli u kuhinju zatekli su je kako leži na leđima na dnu kaveza, mrtva mrtvicata, krepanija od one papige iz poznatog skeča Montya Pyhtona o krepanoj papigi.

2.
Očajni Dobrovići spustili su kavez s krepanom papigom na sredinu kuhinjskog stola, okupili se oko njega i pokušavali dokučiti što se dogodilo, sve dok netko nije zapitao "A je li itko nahranio papigu?" Pitanje je izgledalo bez veze jer je krepana papiga ležala upravo pored zdjelice do vrha napunjene sjemenjem, koje je za svaku papigu prava delikatesa, sve dok nisu pozornije razgledali to sjemenje. Na opće zaprepaštenje, otkrili su da to uopće nije sjemenje, nego samo lupinke. Papiga je očito pojela sadržaj i uredno pljunula savršeno očišćene lupinke nazad u zdjelicu. Svaki od ukućana koji je pogledao u kavez vidio je da je zdjelica puna, pomislio da ju je netko drugi napunio, dao joj sveže vode, i tako sve dok papiga nije krepala od gladi.

Krepana papigica izrasla je u veliki problem. Kako obavijestiti Šoiće? Tko će preuzeti na sebe taj teški teret? Kako priznati da je umrla od gladi?

3.
Naposlijetku je mama Dobrović zamotala krepanu papigu u list novinskog papira i otišla do najbližeg dućana s kućnim ljubimcima. Imali su svu silu papigica-tigrica, raznih boja. Tražim takvu, takvu i takvu papigicu, objašnjavala je mama Dobrović. Ne ovakvu i ne ovakvu i ne ovakvu… Prodavači su nudili razne papige koje su odgovarale opisu, ali nijedna nije odgovarala. Objašnjavali su se sve dok svi u dućanu nisu povjerovali da je mama Dobrović skroz luda, sve dok ona nije tresnula o pult novinski zamotuljak, razmotala ga, pokazala krepanu papigu i rekla "Točno ovakvu!", na što su sasvim povjerovali da je luda.

Trgovci su pogledali papigu i rekli:

– Nemamo tako mršave!

Od dućana do dućana po cijelome gradu tražili su Dobrovići novu papigu. U svakom ih je bilo na desetke sličnih, nekoliko vrlo sličnih, ali nijedna potpuno ista. U svakom dućanu ljubitelji životinja gledali su ih kao čudovišta, a kada su napokon našli savršeno sličnu, praktički potpuno istu, identičnu papigicu, samo dobro uhranjenu, morali su dugo nagovarati trgovce da im je prodaju, kunući se svim i svačim da će papigica biti u dobrim rukama.

Preostale dane do povratka Šoića, Dobrovići su proveli na smjenu oko kaveza neprestano ponavljajući "Šećera! Šećera!", "Drrragi gosti!" i "Dida! Dida!", ali bez značajnijeg uspjeha.

4.
Šoići su se vratili, Dobrovići im svečano uručili kavez sa živom pticom i razbježali se na sve strane. Ne samo da nisu navraćali susjedima kao obično, nego su izbjegavali biti i kod svoje kuće, da susjedi ne bi navratili.

Nakon desetak dana kada su se slučajno svi okupili, iznenade ih Šoići banuvši na vrata tako da nisu mogli pobjeći. Krenu bez okolišanja:

– Evo, ne bojte se! Ništa vam nećemo, samo nam recite što se – dok nas nije bilo dogodilo – s pticom? Uopće se ne ponaša kao ista ptica!

Vidjeli su odmah da se papigica ne ponaša kao ranije, ali su to pripisali šoku seljenja i dugoj odsutnosti, no kako je vrijeme prolazilo, a u njezinom ponašanju nije bilo ni natruha promjena, počeli su se čuditi i brinuti. Papigica kao da je i zaboravila sve što je ranije znala…

Dobrovići u panici iskazaše sve bogatstvo mogućih ljudskih reakcija, od "Što bi mi imali s tim?", preko uvrijeđenog "Da vi to nas nešto sumnjičite?", do naivnog "Pojma nemamo!", no jedini je tata Dobrović pokušao nešto verbalizirati:

– No, vidite… ovi naši ministri… rijetko kojega se može uopće razlikovat, a krešte svi jedno te isto… – ali zašuti, vidjevši da je započeo na način koji nikamo ne vodi. Na to izleti malom Mujici Dobroviću:

– To nije ista ptica!

– Kako "nije ista ptica"? – zgranuše se Šoići. – Pa valjda znamo kako izgleda naša papiga?! Naravno da je to ona, samo… kao da nije.

Oni su bili uvjereni da je papigica doživjela nekakav šok, možda moždani udar, varijanta da ju je netko silovao ipak nije dolazila u obzir, bili su totalno zbunjeni. Kako im Dobrovići nisu ništa pomogli, ostali su zbunjeni i dalje, no vremenom se papigica ponovo udomaćila i zbližila sa svim članovima obitelji, naučila mnogo toga i kada je napokon krepala ponosno su pričali svima kako su imali papigicu koja je živjela dvostruko duže nego sve ostale njezine vrste.

- 11:19 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>