srijeda, 03.06.2015.

tko se tuče - taj se voli!

- revitalizirani post od 12.6.2010.
Vojsku sam odgudio u Crnoj Gori. Ondje sam upoznao Milorada Popovića koji mi je kroz to vrijeme pomogao kao malo tko ranije i kasnije. Bio je moja veza s civilnim svijetom i na usluzi što god mi je zatrebalo, a usput smo se lijepo i družili. Bio je srdačan, susretljiv, požrtvovan i gostoljubiv kao malo tko.

NJegovi roditelji su me jednako dobro primili. U njihovoj sam se kući nebrojeno puta dobro najeo, odmorio i okupao. Kod njega sam držao civilno odijelo, pa kada sam dobio izlaz prvo sam se ondje okupao i presvukao da mogu kao čovjek među ljude, a zatim smo nas dvojica landrali po Titogradu. Upoznao me je sa prijateljima, sve odreda kršnim Crnogorcima, u čije sam se društvo bez problema uklopio. Vodio me naokolo i ponosno pokazivao ljepote Crne Gore, a preko njega sam upoznao i niz drugih zanimljivih osoba.

Povremeno je spominjao da ima i „đevojku“ koju je kadikad nazivao i „zaručnica“, da su u vezi već tri godine, te da se kane vjenčati kad ona diplomira, ali kako je vrijeme prolazilo a da od nje nije bilo ni traga ni glasa, počeo sam sumnjati da ta uopće postoji. Otprilike nakon šest mjeseci, kad sam već bio siguran da ju je izmislio, a kako je po svemu bio ne mož' bolji prema meni mislio sam si „neka mu, kad ga veseli“, pa nisam htio po tome čačkati. Jedne večeri me je iznenadio ponudom da sljedeći put kad se vidimo izađemo zajedno s njegovom zaručnicom. Objasnio mi je da joj je često pričao o meni, i to dobro, pa me je zaželjela upoznati. Ukratko – njih dvoje me pozivaju na večeru. Naravno da nisam imao ništa protiv.

Kada sam je prvi put vidio vrlo sam se prijatno iznenadio. Bila je visoka, vitka, dugokosa i vraški zgodna; toliko zgodna da sam pomislio da je to razlog zbog kojeg nas nije ranije upoznao, da se ja ne bih – kao ugroženi vojnik – raspomamio i počeo sliniti za njom, iz čega bi mogli proisteći mnogi problemi koji bi lako moguće narušili naše dobre odnose. To bi bilo u skladu s pojavom koju sam već ranije zamijetio: Crnogorci, koliko god cijene vojsku i ma koliko susretljivi prema svakom vojniku, u subotu i nedjelju navečer, kada vojska ima izlaz u grad, sklone sve ženske s ulica i neku od njih je moguće vidjeti samo uz sigurnu pratnju, a ne dolaze u obzir da ostave neku djevojku ili ženu s vojnikom nasamo. Vjerojatno je to zato što oni vojsku ne samo da vole, nego i poznaju.

NJih dvoje, kako su sjeli za stol, tako su se počeli svađati i vrijeđati. Ne da su se samo svađali i vrijeđali, nego je to bilo strašno s kolikim žarom su se međusobno čerečili. Kako je netko od njih bilo što rekao, tako je onaj drugi ustvrdio suprotno, obilno začinjeno psovkama i omalovažavanjem. „Ma što ti znaš, ženska glavo! Šuti! Pojma nemaš! Da budalaštine! Tko mi to kaže?! Kreten i idiot! I ti si mi muško?! Mrš, da te ne vidim!“ U ranijim slučajevima kada sam svjedočio takvim situacijama, obično je nakon desetak rečenica prasnula pljuska ili se nekome skrhala flaša na glavi. Neprekidno sam strepio da će je u narednom trenutku on zveknuti ili da će ona skočiti da mu izgrebe oči. Međutim, oni su mogli tako u beskraj.

U prvi mah sam pomislio da izvode nešto, da me zafrkavaju. Onda mi se učinilo da to nije moguće, da nešto krivo razumijem, da se nalazim u nekoj paralelnoj stvarnosti. Zatim sam imao dojam da sam se našao u pogrešnom filmu...

- Idem ja – rekoh. – Ne bih vam htio smetati...

Ma kakvi! – usprotivili su se oboje. Baš im je drago što smo u troje izašli.

- Nešto nije u redu? – zapitao sam obazrivo.

Ni govora! Sve je u najboljem redu, dapače! Baš im je drago što smo se ona i ja napokon upoznali. Večer je ugodna, uskoro će konobari donijeti dobru večeru. Pri tome su njihova lica doživljavala nevjerojatne promjene. Sjedili smo oko stola, svi troje sučelice, i kako bi se tko od njih okrenuo prema meni tako se nasmiješio i govorio krajnje ljubazno i pristojno, a čim bi svrnuli pogled jedno prema drugome, lica su im se izobličavala u groteskne maske prezira i gađenja, te momentalno počela rigati vatru. Jedva sam dolazio do riječi, a i nisam znao što bih rekao.

U nekoliko navrata pokušao sam ih napustiti, ali mi oboje – u tome su jedino bili složni – odlučno nisu dozvoljavali. Palo mi je čak na pamet da je to neka posebna vrsta perverzije za koju ranije nisam čuo, da se pičkaraju pred nekim u koga imaju povjerenja, pa im to dodaje posebnu draž, kao oni parovi koji vole voditi ljubav u javnosti, pred nepoznatima ili pred prijateljima.

To je trajalo i trajalo i trajalo. Pokušavao sam se izvući, ali nikako. Svađali su se prije nego je stigla večera, tokom večere i nakon večere. Dapače, vidjelo se da su uigrani, da ta večer nije izuzetak, nego da to oni stalno tako. Nakon malo vremena više se nisu ni prepirali oko ičega, nego se naprosto vrijeđali dugim nizom najgorih uvreda koje kao da su uvježbali napamet, kao da izvode neku dobro znanu ceremoniju.

Nije mi bilo jasno: prelijepa djevojka i krasan mladić, pa tako? I koliko su već u vezi? Tri godine! Kako takva veza može izdržati tri godine? Umjesto da se veselo tucaju...

Tad mi je sijevnulo. Ne tucaju se!

Kao prvo, podrazumijeva se, Crnogorka ulazi nevina u brak. Koja nije nevina – kurva! Uzalud što izgledaju kao mladež bilo gdje u Europi, što se ponašaju kao mladež bilo gdje u razvijenom svijetu, ipak su to Crnogorci. Pa i kad bi se nakanili tucati (ipak će se kad-tad vjenčati) nemaju ni gdje ni kada.

Titograd je u to vrijeme (ne znam kako je danas, kad se zove Podgorica) bio sačinjen od dvosobnih stanova za vojna lica i penzionere državnih službi. U tim stanovima živjeli su ne samo roditelji i djeca, nego i bake i djedovi, stričevi i kumovi. Netko je spavao u kuhinji, a netko i u predsoblju. Nije bilo mladog čovjeka koji je imao svoju sobu samo za sebe u koju se mogao zatvoriti, a kamoli dovesti nekoga u goste. Niti bi djevojčina obitelj dozvolila da ona tako nekome ode, niti bi to njegova obitelj dobro primila. Da je on otišao njoj u goste i da su se zaključali u njenu sobu, otac bi puškom razvalio vrata.

Nisu mogli otići ni u ijedan hotel. Crna Gora je tako mala da svi sve poznaju i da su samo prešli prag ulaza portir bi dojavio svima njihovima koji bi provalili u tu sobu prije nego bi se stigli razodjenuti. Nisu mogli otići ni igdje drugdje da ne nalete na nekog oca, strica, nećake i sestriće, kumove, porodične prijatelje ili susjede. Ne mogu otići ni u kino i drpati se u mraku a da im netko od bliskih ili poznatih ne diše za ovratnik. Ne mogu otići ni igdje u prirodu jer je ljeti sve puno drača, zmija i škorpiona. Najviše što si mogu priuštiti je tek minuta-dvije kad je otprati doma na stepeništu njene kuće prije nego netko naiđe. Dovoljno da se raspomame, a ni približno da se rastanu zadovoljni i smireni.

Oj, svijetla majska zoro! Ljubav i mržnja su bliži nego što ljudi vjeruju, često čak idu i zajedno. Kad nekoga zavoliš, a taj ne uzvraća, lako ga je zamrziti. On je bio pristao mladić u godinama kad hormoni samo frcaju, ona prelijepa djevojka odavno već sazrela, jedno drugome su bili kao crvena krpe kojima ih sudbina neprekidno razdražuje. Prisjetio sam se dječjeg zadirkivanja „Tko se tuče – ti se vole!“ Ima u tome istine. Oni koji se ne vole naprosto se okrenu i svatko ode na svoju stranu, ali oni nisu mogli čak ni to. Da su se rastali i svatko našao nekoga drugoga samo bi se ista priča ponovila. Nisu se mogli rastati dok god ih je međusobna privlačnost neodoljivo vezala, nisu se mogli rastati ni nakon što su razglasili da su se zaručili, pa bi to bila javna sramota. Preostalo im je samo da se međusobno izjedaju.

Odavno već nisam bio u Crnoj Gori. Od sveg srca se nadam da se ondje situacija bitno promijenila – na bolje. No jednom kad sam dijagnosticirao „crnogorski sindrom“, naučio sam ga prepoznavati svugdje po svijetu. Prisustvovao sam nebrojenim svađama zbog raznih povoda i s epskim obrazloženjima kojima je jedini uzrok bio da se učesnici nisu dobro potucali.

Banobe ne rješavaju sukobe agresivnošću nego seksualnim okršajem. Nakon tih odmjeravanja nema pobjednika ni poraženih. Svi su zadovoljni. Od tih ljupkih i mudrih životinja možemo mnogo naučiti.
- 20:23 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker