paradigmatski problem "ili-ili"

petak, 03.04.2015.

- revitalizirani post od 25.5. 2010.

Ima tu nekakav film koji sam gledao prije nekoliko godina o nekom engleskom kralju koji se popalio na neku žensku. Povijesna ličnost. Nastranu sad što pričamo o filmu, a ne povijesti na osnovu koje je film snimljen. Takvo je vrijeme došlo. Malo tko zna povijest, ali svi mogu razgovarati o filmovima koji su nedavno igrali. (Pitajte Žižeka.)

Dakle, popali se kralj na žensku i zaželi je za ljubavnicu. Ženska ne bi, a čak je već i udana, pa se nećka, ali nitko se ne smije usprotiviti kralju, te je on strpa na svoj dvor, postane mu ljubavnica, i njoj se nakon nekog vremena sve to i svidi i njih dvoje žive kao dva goluba. Ipak, ništa nije vječno. Nakon nekoliko godina popali se kralj na sestru svoje ljubavnice, počne ga mučiti da je pogrešno odabrao, ljubavnica mu dosadila, a sestra mu je izgledala slađe nego išta. Ali ni kralju, ili – pogotovo kralju, ništa nije jednostavno. Ljubavničina sestra se ne da jer joj je nezgodno povrijediti i naškoditi sestri, ljubavnica se zaljubila i ne da se tek tako odbaciti, nastanu silna sranja. Naposljetku, jer kralja se ipak ne smije odbiti, skloni on ljubavnicu u progonstvo, u neki samostan, zatvor, te dovede sestru na dvor.

Svidi se i sestri biti kraljeva ljubavnica i žive njih dvoje kao dva goluba, ali kralja počne mučiti sjećanje na odbačenu ljubavnicu jer je imala nekih dobrih osobina koje joj sestra nije imala i nije se on od nje sasvim ohladio. Te on krene u akciju da se riješi nove ljubavnice i povrati staru, što mu uz silne peripetije, jer se kralju ništa ne smije odbiti, i uspije, ali ga onda počne mučiti što mu je i nova srcu prirasla i baš mu je dobro s njom. Stvar se zaplete, pa on jednoj odsiječe glavu da ponovno stekne svoj duševni mir. Sve u svemu, da nije riječ o kralju, bila bi to ordinarna cirkusarija, a kralj labilni kolebljivac. Ovako je u njihovu priču uvučen cijeli dvor, unutarnja i vanjska politika, ljudi stradaju, gube glave, ostaju bez imanja, svršavaju u zatvoru, pletu se spletke i intrige, piše se povijest na osnovu toga kako se kralju kurac dignuo...

Pogledajmo priču s druge strane. Ono što kralja muči zapravo je situacija „ili-ili“. On bi zapravo i jednu i drugu istovremeno. Ali ni kralj ne može istovremeno prdnut i stisnut. Ruku na srce, za kralja, kao najmoćnijeg i najbogatijeg čovjeka u kraljevstvu koji je vlasnik svega i ništa mu se ne smije odbiti, želja da živi s dvije žene zapravo je vrlo skromna. Da bi priča bila apsurdnija, ni njih dvije ne bi imale ništa protiv; u svakom slučaju bi im to više odgovaralo nego gadarije, cirkusarije i pizdarije koje su morale otrpjeti, uključujući da je jedna od njih bez glave ostala.

Ono što je kralja mučili je situacija „ili-ili“, a najveći problem što nije znao kako ga riješiti, iako mu je rješenje zapravo cijelo vrijeme pred nosom i na dohvat ruke. Kralju se ništa ne smije odbiti i da je u bilo kojem trenu poželio obje istovremeno, nitko se ne bi smio usprotiviti i najgore što bi se dogodilo je da ga neki ljudi potiho olajavaju, pazeći da ih ne čuje, kao što su ionako radili. Ono što je kralja sprečavalo bila je jednostavna činjenica da mu tako nešto nije palo na pamet. U mononoteističkom svijetu jednog Boga, jednog kralja, jedne domovine, jedne supruge, jedne ljubavnice... tako nešto je i kralju bilo nezamislivo.

Nije bilo stvarne smetnje da to ostvari, osim njegove stvarne nemogućnosti da tako nešto poželi, premda je upravo to zapravo želio, ali nije bio sposoban ni samom sebi priznati. Siroti kralj nije bio poput Wyatt Erpa koji je postao najubojitiji revolveraš Divljeg zapada jer se dosjetio kako isti revolver koji su svi ostali upotrebljavali koristiti kao nitko drugi. Najčešće zadovoljavajući izlaz iz problema nije u pronalaženju novih genijalnih rješenja, nego u oslobađanju od starih banalnih ograničenja, a često je to jedno te isto.

Lako je razglabati o kralju iz strane zemlje koji je odavno umro, ali je sasvim drugo prepoznati isti problem oko nas. Naše društvo prepuno je sirotih bogataša, javna scena prepuna nemoćnih moćnika i izgubljenih vođa. Čak i takozvani „obični ljudi“ neprekidno se neuspješno pokušavaju riješiti problema koji zapravo nisu nikakvi problemi, kao da im pravi problemi nisu dovoljni nego se opterećuju još i izmišljenima.. Uostalom, živimo u zemlji koja je bogomdano blago, u blagoslovljenoj klimi, ima nas toliko da bi se mogli okupiti na ovećoj kineskoj rođendanskoj proslavi, a ništa ne možemo riješiti. Često se to tumači da smo toliko zapleteni u različite isprepletene interesne mreže da se nitko ne može pomaknuti. To jest tako, ali to je tek izgovor. Oni koji su se obogatili preko noći, ali su duhom ostali siromašni, oni koji su se čudom dokopali vlasti, ali ne znaju što bi s njom, oni koji imaju moć, ali je se ne usude upotrijebiti, oni koji bi vodili narod i predvodili trendove, a nemaju što reći, oni koji se ponašaju kao stoka sitnog zuba, a zapravo su sve drugo nego to, svi su samo jadnici koji – jebeš ga! – tumaraju u labirintu vlastitih mentalnih ograničenja i ne mogu si, i nitko im ne može niti im želi takvima pomoći.

- 09:39 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>