nedjelja, 16.12.2012.

mala teologija

Naravno da Bog postoji! Da bi dokazali njegovo postojanje prvo ga moramo pravo definirati. Kada bi rekli da je Bog nadnaravna konstrukcija sačinjena od lego-kockica i pločica „Mehanotehnike“ sigurno ne bismo bili u pravu, te se tom ili bilo kojom drugom pogrešnom definicijom ništa ne bi moglo dokazati. Zato je za dokazivanje postojanja Boga ispravna definicija nužna.

Svaki čovjek ima svoju mentalnu kartu svijeta, života, prošlosti i budućnosti i sebe unutar nje. Mentalnu kartu sačinjavaju sva znanja, vjerovanja, vrijednosti, uvjerenja i sumnje, želje, strahovi i slično. Mentalna karta omogućuje pojedincu da prepoznaje stvari, pojave i procese oko sebe, da se svakodnevno orijentira i donosi odluke izbora o svakom svom djelovanju, otprilike kao što geografske karte pomažu da se snalazimo u prostoru od neposrednog okuženja do cijele zemaljske kugle. Pojedine mentalne slike individua su više ili manje racionalne, više ili manje emocionalne, više ili manje logične unutar sebe (koherentne), više ili manje utemeljene, manje ili više korisne… Kao što se ljudi razlikuju po izgledu tako se razlikuju i po mentalnim slikama po kojima se orijentiraju, što će reći da su svi ljudi manje-više ili više-manje slični. Mnogi ljudi imaju mentalne mape formirane tako da im ne nedostaje nikakva božanska pojava, dok se mnogi drugi zadovoljavaju time da odgovore za sve što ne znaju i ne mogu dokučiti nalaze u postojanju Boga. Postojali su i postoje mnogi bogovi koji zadovoljavaju tu potrebu. Dakle, Bog je nadnaravna svemoguća osobnost na mentalnim mapama mnogih ljudi koja daje odgovore do kojih oni drugačije ne mogu doći, uključujući i smisao, cilj i opravdanje mnogih njihovih postupaka. Iz toga proizlazi da je netočno ustvrditi da Bog ne postoji.

Jedna od socioloških zakonitosti kaže da su „društvene činjenice realne ukoliko su realne njihove konsekvence“, a posljedica Božjeg postojanja u prošlosti i sadašnjosti ima preobilno.

Usput rečeno, karakteristike našeg jezika ograničavaju da spoznamo Boga na pravi način i svojom prirodom upućuju naše poimanje u pogrešnim smjerovima. Kažemo li da Bog postoji gramatički nam se natura i da je muškoga roda (iz čega izvire sve i svašta svjesno i podsvjesno, namjerno i nenamjerno). To je vidljivije ako pokušamo činjenicu Božjeg postojanja gramatički izraziti prošlim vremenom. Trebali bi istovremeno reći i „Bog je postojao“ i „Bog je postojala“ i „Bog je postojalo“. Stoga bi za Boga najprimjerenije bilo reći „Bog post“. Međutim, kako je i sama imenica „bog“ muškog roda, zapravo bi za njega/nju/ono trebali reći samo „Bo“.

Uskliknimo - „Bo je bo!







<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker