Bum, baby, bum!

ponedjeljak, 05.03.2012.

BUNTOVNA GENERACIJA

Nedavno su se pojavila dva ambiciozna i kvalitetna rada koja obigravaju oko istog središta i na neki način se preklapaju. Prvo, odlična knjiga Hrvoja Klasnića „Jugoslavija i svijet 1968“ i članak u „Jutarnjem listu“ preko tri stranice, najavljen na naslovnoj stranici subotnjeg broja i preko cijele stranice posebnog priloga, „Najsretnija generacija: oni rođeni od '50 do '59 godine“ Dok je prvi daleko temeljitiji i opsežniji, drugi je, iako površniji i lapidaran, nedvojbeno dospio do daleko većeg broja čitatelja. No i knjiga i članak previđaju pojavu bez koje je sve o čemu govore manjkavo - „baby-boom“ generaciju, generacijski možda najznačajniju generaciju u povijesti, onu koja obuhvaća rođene između 1945. i 1955. godine.

Abbie Hoffman, jedan od vođa buntovnika 1968. tvrdio je: „Svijet je za nas započeo 6. kolovoza 1945, kad je bačena atomska bomba“. Tu preciznost ne smijemo razumijevati bukvalno, on navodi samo jedan od ključnih datuma Drugog svjetskog rata. Ne samo za generaciju u ime koje Abbie Hoffman govori Drugim svjetskim ratom u povijesti je završilo jedno poglavlje, a poput Feniksa uzdiglo se naredno. Generacija koja je uslijedila nije bila samim rođenjem ništa drugačija od svih prethodnih, ali su okolnosti u kojima je stasala bile bitno drugačije. Recimo, Drugi svjetski rat je između ostaloga donio prekretnicu u položaju žena u zapadnoj civilizaciji. Ratna privreda je zahtijevala da žene počnu raditi u tvornicama i uredima, nedostatak muškaraca nakon rata doveo je žene na mjesta vozačica tramvaja, autobusa i traktora, žene-ratnice izašle su iz rata s oružjem u rukama... Ekonomska ravnopravnost dovela je i do političke ravnopravnosti. Masovno aktiviranje žena van kuće i porodičnih domaćinstava, u privrednom i društvenom životu, dovelo je do toga da više nije bilo toliko vremena za posvećivanje djeci kao ranije, a djece je demografski bilo iznimno mnogo. Djeda su masovno provodila dane u vrtićima i cjelodnevnim boravcima u školi umjesto u okviru porodice. Tako se pojavila prva generacija kojoj su na svjetskoj razini vršnjaci bili značajniji od roditelja. Ta je generacija bila prva koja je raspolagala džeparcem, nečim što je prije nje bilo nepoznato. Džeparac, koliko god bio minimalan kod pojedinca, u zbroju je bio značajan jer je omogućavao da usmjeren prema istim zajedničkim ciljevima osigura procvat industrije muzike i modne industrije, svega onoga „što vole mladi“. Generacija je dobila svoju muziku inkarniranu u Beatlesima i Rolling Stonsima, te modu koja je bila generacijski određena. „Čupavci“ su bili u vidljivoj biološkoj opreci prema onima koje je već načela ćelavost, uske košulje mogli su nositi oni koji su imali vitki struk, a mini suknje su ušle u modu u doba kada su djevojke iz generacije imale najduže i najvitkije noge. Ništa čudno da su mini suknje iščeznule kad te noge više nisu tako besprijekorne, te da su se vratile u modu kada su za mini suknje dorasle kćerke „baby-boom“ generacije.

Svuda su svijetu mladi su se ponašali kao pleme koje se bori za svoja generacijska prava unutar nacije odraslih. Tumačiti šezdesete godine zanemarujući generacijski sukob i generacijske karakteristike buntovnika je nedostatno. Ta je generacija u svom odrastanju svjedočila lansiranju prvog satelite, slanju prvog živog bića u svemir (sirote Lajke), ulasku prvog čovjeka u svemir (Gagarina), upravo šezdeset i osme je Apollo 8 bio prva zemaljska letjelica koja je obletjela Mjesec. Za tu generaciju geslo „Samo nebo je granica“ („The sky is the limit“), u smislu da u bezgraničnom svemiru nema granica, nije bila metafora nego bukvalno mjerilo koje je govorilo da ništa ne može ograničiti njihove zahtjeve.

Naravno, jedno su htjenja, a drugo ostvarenja. Godinu 1968. okarakteriziralo je eruptivno izbijanje generacije na svjetsku scenu, a pažljivo promatrači mogu zamijetiti mnoge posljedice i danas.

- 01:59 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>