U pornografskoj literaturi, filmovima i pornomaterijalima na internetu ima svakakvih likova: raspomamljenih prpošnih djevojaka, radodajki i nimfomanki, raznoraznih bahantkinja, prostitutki i časnih sestara, potentnih mladića i obdarenih muškarčina, ljubitelje grupnog seksa i općenja sa životinjama, ženskih i muških ljubitelja svog spola i svih spolova, ali jedan se lik među njima izdvaja – žena, obično u crnom, u kožnim čizmama i mrežastim čarapama, s bičem, lisicama ili lancima kao insignijama, stroga pogleda i mrka lica, opaka Gospodarica ili Domina. Izdvaja se time što je sve druge lakše ili teže naći u stvarnom životu, ali ipak moguće, a nju je – usprkos tragovima na koje se ponekad nailazi – jednako teško sresti kao Yetija ili Sasquatcha. Podložnih seksualnih robova ima sva gomila, muških i ženskih, ali istinskih Domina – nema.
Ima žena koje su dominantne u odnosima i vezama, pravih tirana, despota i satrapa, Ksantipa, Mesalina i Kirki, ali kad dođe do seksualnih susreta sve one preferiraju najbanalnije i najuobičajenije šeme igara. Ima žena koje dobro mogu odglumiti ulogu Domine kraće ili duže vrijeme, čak i uživati u tome, ima ih koje to rade profesionalno, za novce, i to vrlo dobro, ali da bi nekoj to bilo osnovno trajno opredjeljenje – no way. Muškaraca čiji je osnovni seksualni karakter sadističko-dominantan ima sva sila, dok njihovog ženskog ekvivalenta naprosto nema. Muškaraca koji bi željeli da neka žena njima vlada ima još i više, ali onu koja bi željela njima vladati ne mogu pronaći. Svojevremeno popularne rubrike seksualnih oglasa u erotskim magazinima kao i frekvencija odgovora na seksualne ponude na specijaliziranim portalima jasno na to ukazuju. Svaki oglas kojim neka „Gospodarica“ traži „robove“ rezultira s nekoliko stotina ponuda, dok na oglase kojima „robovi“ traže gospodarice obično ne stiže niti jedan odgovor, osim podrugljivih ili lažnih.
U povijesti je zabilježeno da je bilo žena koje su bile istinski sadisti, pa i u seksualnoj sferi, kao Klara von Braun, zapovjednica nacističkog koncentracionog logora, poznata kao „plavi anđeo“, zločinka i očigledno nenormalna kao i druge slične. To potvrđuje i moje osobno iskustvo: od mnoštva žena koje sam upoznao najveći dio je bio potpuno nezainteresiran i netalentiran za takvu ulogu, neke su mogle bolje ili lošije privremeno je prihvatiti, ali pravu, istinsku Dominu sreo sam samo jednom, jednu, a ta je bila skroz luda.
Domina kao osnovni seksualni karakter kod normalnih žena naprosto ne postoji, kao što ne postoje zmajevi ni jednorozi, a svejednako se sve te tri kategorije neiskorjenjivo često pojavljuju u ljudskoj mašti.
Iz svega izvire nekoliko pitanja. Kako to da postoji toliko mnogo muškaraca koji čeznu da ih netko zauzda, maltretira, vodi na kratkoj lajni, a onih koji bi im to ispunili - nema? Zašto ljudi čeznu za nečim čega nema? Ako Domina-Gospodarica-Nadzirateljica nema, odakle onda oglasi kojima takve vrbuju poslušnike?
Djecu od najranijih dana od jutra do večeri nadziru i u potpunosti kontroliraju majke, bake, dadilje, babysitterice, tete u vrtiću i učiteljice. Kad muškići spolno sazriju, ništa lakše da bi i na tom polju nastavili s odnosima u kojima su odrasli. Pored toga, naša civilizacija je ustrojena po hijerarhijskom principu, pa je logično i očekivano da se isti princip protegne i na seksualnu sferu. Drugim riječima, naša civilizacija producira poslušnike. Muška priroda je zato kontradiktorna: civilizacijski se formiraju kao poslušnici, a kultura im je namijenila ulogu autoriteta. Od njih se očekuje da budu seksualno nadmoćni, kao da nije već teško izvediv zadatak biti i ravnopravan bićima koja su upravo na tom polju biološki superiornija, te bi se s olakšanjem prepustili tretmanu kakvom su svikli – kad bi ga mogli dobiti. U javnosti će lakše odigrati autoritativnu ulogu ako u tajnosti imaju priliku izživjeti podložničke impulse. (Prisjetite se samo skandala Maxa Rufusa Mosleya, jednog od najutjecajnijih u svjetskom autosportu, kad su prije koju godinu u javnost procurile snimke kako ga gologa šibaju i jašu mlade djevojke, pri čemu je manje skandalozno bilo što ga jašu i šibaju, a više što su to začinili nacističkim simbolima.) Isto tako, oni koji se ispolje kao nedvojbeni sadisti na svim područjima, kad naiđu na nekoga tko na njih odlučno podvikne manji su od makova zrna (prisjetite se bahatog Ante Đapića koji je cmizdrio svaki put kad se suočio sa zahtjevima da ga smijene s čela stranke). Ženama je u tom pogledu lakše jer se od njih očekuje uglavnom ono na što su odgojem pripremljene, te što je usklađeno s njihovom stečenom prirodom.
Očekivati na osnovu crteža, fotografija, filmova i priča da će se u stvarnom životu pojaviti prava Domina jednako je nadi da ćete u šumi sresti jednoroga ili da će se zmaj obrušiti s nebesa. Zamijeniti zahtjevne žene s Dominama, (a ima ih zahtjevnih i kapricioznih za popizdit,) isto je kao za krokodila pomisliti da je zmaj. Pomiješati „control freakove“ sa idealom Gospodarice isto je kao za magarca pomisliti da je jednorog. Prikazi lika Domine-Gospodarice zapravo su ikone u pornografskom raju koje kao sve ikone prikazuju svece koji ne postoje. Utoliko, ako vjerujete u svece, nitko vam ne može zabraniti maštati o rafiniranoj i perverznoj seksualnoj vladarici, ali time se samo izlažete svakovrsnim prevarama.
Naime, činjenica je da se među seksualnim oglasima i po internetu može naići na razne oglase kojima „Gospodarice“ traže seksualne robove. Netko je morao plasirati te oglase, ne mogu izniknuti sami od sebe. Često su to profesionalke, od pružateljica seksualnih usluga do prevaranata i prevaranata koji očekuju materijalnu korist, u najboljem slučaju normalne žene koje bi malo istraživale i prti tome se malo zabavile, a najčešće se iza takvih oglasa krije nešto sasvim drugo: bolesnici i invalidi kojima je to jedina prilika ostvariti makar virtualni seksualni kontakt, homoseksualci koji se pretvaraju da su žene samo da bi dobili fotografije muških spolovila koje im kasnije služe kao materijal za masturbatorske orgije i slično.
Zbog svega toga je Domina najzanimljiviji lik u seksualnom panoptikumu. Razotkrivši tajnu One koje nema mogli bismo saznati i ono što se bilo kojim drugim putem ne može saznati.
|