utorak, 28.12.2010.

pripreme za lansiranje


TRIDESET

KORAKA



Od ulaznih vrata do kuhinjskog praga je šest koraka. Na trećem zastanem, odložim torbu na komodu, skinem vjetrovku i objesim je na vješalicu. Slijedećih osam dovodi me na ulaz u radnu sobu. Putem okrenem kotačić termostata centralnog grijanja s 12 na 23 stupnja. Priđem kompjutoru i pritisnem dugme za paljenje, te prekidač stolne svjetiljke. Žarulja bljesne i pregori. Okrenem sjenilo i izšarafim je. Odem do kuhinje. Unutra je sve na dohvatu ruke. Ne zaustavljam se ni sekunde, to je već do savršenstva razrađena koreografija, toliko savršena da bez problema podnosi sve nepredviđene događaje poput pregorijevanja žarulje, sve bih to mogao napraviti i slijep. Bacim pregorenu žarulju u koš za smeće. Podmetnem posudu električnog grijača za vodu pod pipu i natočim, te je uglavim na postolje i uključim, dok voda iz slavine okrenuta na najtoplije i dalje teče. Treba joj neko vrijeme da krene najvrelija, u međuvremenu otvorim zidni ormarić, izvadim šalicu za kavu, dohvatim konzervu s instant-kavom, zagrabim žličicu i prespem u šalicu, pa dodam još i žličicu šećera. Vratim se u radnu sobu gdje se na monitoru upravo zaustavio ekran s izborom mogućih korisnika. Kliknem na BABL i odmah se vratim u kuhinju. Otvorim vrata hladnjaka za duboko zamrzavanje, izvadim plastičnu vrećicu s psećom hranom pretvorenom u ciglu leda, bacim je u poveću posudu koju podmetnem pod mlaz već vrele vode da se napuni. Izađem pred ulaz u stan i iz ormarića s alatom izvadim novu žarulju, stavim je u džep. Vratim se u kuhinju, zatvorim slavinu s vodom jer se posuda napunila. (Za oko sat vremena pseća hrana će se dovoljno otopiti da mu je mogu poslužiti.) Odem u zahod i popišam se. Upravo kada sam u povratku prelazio prag kuhinje grijač vode školjcne i isključi se. Natočim kipuću vodu u šalicu s pripremljenim sastojcima za kavu, a ostatak prespem u zdjelu s psećom hranom. Sa šalicom u ruci krenem prema radnoj sobi. Putem pritisnem dugme telefonske sekretarice na kojoj je svjetlilo upozorenje da imam ostavljenih poruke. Sjednem za pisaći stol. Na ekranu se otvori takozvani desktop Windowsa, a s telefonske sekretarice se oglase poruke. Slušajući što su mi ljudi željeli reći strelicom kursora pozovem Word da se počne dizati, izvadim žarulju iz džepa i ušarafim je u grlo svjetiljke. Upalim svjetlo. Ono obasja kutiju cigareta i upaljač na vrhu raznih papirića pored tastature. Izvadim cigaretu, ubacim je u usta i pripalim. Povučem dim. Ekran s programom za pisanje se stabilizirao, a crtica gdje se počinje je treptala. Od ulaska u stan do početka pisanja - manje od dvije minute. Napišem:

Od ulaznih vrata

Krećemo!
- 12:33 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker