lice i naličje

srijeda, 01.12.2010.

Štogod mislili o tome, kod nas se nemoguće sačuvati od celebritija i glamura, ako nigdje drugdje zaskoče nas iz ofucanih tiskovina u stomatološkim čekaonicama ili kod frizera. Uostalom, mi smo malen narod u maloj zemlji, a celebritija je mnoštvo i svakodnevno se puštaju u pogon novi, pa svatko osobno pozna jednog ili nekoliko celebritija ili je s njom ili njim u rodbinskoj vezi. Tako sam se prije nekoliko dana zatekao u lokalu u kojem se okupljaju neznajući na kakvom sam mjestu dogovorio sastanak. Tek kada je ženska s kojom sam se našao počela ushićeno prepoznavati sve ostale goste uokolo nas i svakoga tko je unišao na vrata, shvatio sam da su oko mene sve same poznate ličnosti od kojih su meni svega dvoje-troje izgledali poznato.

U neko doba osjetio sam potrebu da odem u wc. Koliko god lokal velik i glamurozan, ima svega jedan jedini mali zahod i to istovremeno za ženske i muške. Ne možeš stići do njega da već dvoje-troje celebritija ne čekaju prije tebe na svoj red.

Dočekao sam i unišao, a unutra me zateklo iznenađenje. Zahod ne samo da je bio zapišan i zasran, nego je bio gori nego slično mjestu na kolodvoru u najudaljenijoj provinciji. Neki celebriti očito ne znaju da nakon sebe trebaju pustiti vodu, drugi se u visokim petama penju na zahodsku dasku i istovaruju svoj teret iz visine iznad odvodnog otvora, treći nemilice špricaju oko sebe, četvrti bacaju tampone i smeće posvuda... Ne samo da nije bilo toaletpapira, nego je i stalak za papir bio pokidan. Pipa za vodu iznad lavaboa nije radila, pa se ni ruke nije moglo oprati. A smrad! Vidjevši to predomislio sam se u svojoj nakani i odlučio strpjeti se do kuće ili otići usput negdje drugdje.

Ispred okupljališta dežuralo je tri-četiri fotoreportera vrebajući bilo kakvu pojedinost o poznatim likovima. Ne znam, ne pratim tiskovine ni emisije koje se bave takvim personalitijima, jesu li ikada pisali ili govorili o zahodima na takvim razglašenim mjestima? Želi li se saznati sve o našim slavnima, odande bi trebalo započeti. Znaju na kakvo mjesto idu, kakve ih stražnje prostorije ondje čekaju, ali svejednako dolaze da bi se našli sa sebi sličnima.

Dok smo sjedili u lokalu zapravo smo nas dvoje bili oni u koje su svi ostali najviše buljili. Mora da su se pitali – tko su oni koje jedine ne prepoznajemo? Da smo se počeli učestalo pokazivati na tom mjestu uskoro bismo i mi postali poznati po tome što nas nitko ne zna i ne zna se što radimo, ali bi se znalo gdje se olakšavamo, iako to nitko ne bi spominjao.

- 02:24 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>