prava pouka filma

utorak, 31.08.2010.

Petak navečer - što ćemo? Idemo u kino. Sin je odabrao što ćemo gledati. „Salt“, novi film proslavljene Angeline Jolie. Jurnjava i pucačina, dinamično, učas proteče vrijeme ako se pusti mozak na pašu.

Moj je problem što ipak ne mogu isključiti mišljenje. Svjetska filmska uspješnica prvenstveno je bedasta, dapače, glupa do zla boga. Priča je nelogična, sama sebe pobija. U suštini to je moderna bajka. Glavni lik je superjunakinja koja nepogrešivo reagira u djeliću sekunde, skače poput tigra, svaki njezin metak pogađa. Prihvatimo li to kao neupitno i dalje smo suočeni s pričom koja ima toliko slabih mjesta da je to gotovo neshvatljivo.

Ona je dvostruki agent, visoko je pozicionirana u CIA, ali je zapravo prikriveni ubačeni atentator nekakve superopasne sovjetske terorističke agencije. Došao je čas da ona krene u akciju koja je svrha njezinog života i umjesto da je obavijeste razglednicom, telefonskim pozivom ili naprosto sretnu u kafiću i kažu joj da krene, kao što bi učinio svaki žmukler koji se bavi preprodajom kinoulaznica, sam vrhovni šef sovjetskih terorista, vrhunski zli mozak, dozvoli da padne u ruke svojih protivnika kako bi došao do nje i rekao joj da krene. Uz ogromnu sreću tim nepouzdanim načinom uspije prenijeti poruku, pri čemu je razotkrije pred svim ostalim njenim kolegama, nakon čega on sam mora pobjeći iz zarobljeništva, a njoj natovari na leđa cjelokupnu policiju, tajne službe i sve moguće zaštitare. U trenu uništi poziciju koju je ona gradila dvadesetak godina, koja je bila osnovna pretpostavka da bi ona obavila svoj krajnji cilja, pa umjesto da mu se neometano posveti ona pri tome mora potpuno nepotrebno pod maksimalnim opterećenjem savlađivati neprelazne prepreke. Kad smo već prihvatili da pratimo pustolovine vrhunskih superinteligentnih i nadnaravno sposobnih likova teško je prihvatiti da ti nadljudi povlače poteze koje bi odbacio kao blesave i Markica Rebić.

Na tu zavrzlamu s prenošenjem poruke otpada otprilike trećina do polovina filma. Da se izbacilo još nekoliko jednako stupidnih elemenata priče, cijeli film bi trajao otprilike sedam minuta. Utoliko je jasno zašto filmski stvaraoci nisu mogli izbaciti bedastoće, ali je potpuno nejasno kako nisu mogli smisliti išta pametnije. Nije moguće da u Hollywoodu ne postoji scenarist sa zrncem soli u glavi. Kako je moguće da je film koji je koštao vjerojatno nekoliko puta skuplje nego svekolika hrvatska godišnja produkcija rađen na temelju priče prema kojoj je svaki drugi članak koju svakodnevno nalazimo u našim „crnim kronikama“ gigant literature u rangu „Rata i mira“?

Izgleda kao da su u Hollywoodu potrošili sve priče koje su im mogle pasti na pamet. Zaludu sva vrhunska filmska tehnika i maestralne izvedbe kad nedostaje i trunak mašte i zdrave pameti. Utoliko je i taj film odraz vremena. Postoje zapanjujući mehanizmi i ogromna moć, ali onima koji s njima upravljaju nedostaje elementarna zamisao što bi s njima. Kako mehanizmi i moć moraju djelovati da bi opstali, radi se bilo što - osim onog osnovnog zbog čega su stvoreni jer bi to povuklo pitanje jesu li uopće bili potrebni ili - još gore! - pitanje opravdanja u čijim su rukama.

- 07:54 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>