jače od čednosti

četvrtak, 18.02.2010.

Jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika druge polovine dvadesetog stoljeća bio je toliko cijenjen i omiljen među mnogim kolegama da oni svake godine nakon njegove smrti organiziraju simpozij na kojem se prisjećaju njegovog književnog lika i djela, pišu knjige i rasprave u kojima analiziraju što je pisao i time predočuju njegovu veličinu sljedbenicima koji nisu imali tu sreću da ga osobno poznaju, te ga - po sudu prijatelja - još dovoljno ne poštuju. Neću reći o kome je riječ jer ovo nije tračerski blog.

Koliko god se pričalo o pokojnom velikanu, postoji jedna pojedinost koja se nikada javno ne spominje. Bio je oženjen svega jednom i na svoj je način bio vjeran supruzi sve do smrti. Naime, imao je i ljubavnicu, pa je i njoj bio na svoj način vjeran do kraja. Šest mjeseci je živio s jednom, pa šest mjeseci s drugom, a kadikad je i godinu, godinu i pol do dvije bio samo s jednom od njih. Njegova vjernost vidjela se u tome da kad je bio s bilo kojom od njih bio je samo s njom, a svakoj se - nakon što je onu drugu napustio - vjerno vraćao.

Priči daje nadrealni ton što su te dvije žene bile slične kao jaje jajetu, kao da su bile jednojajčane blizanke, a kako se međusobno nisu mogle smisliti, prijatelji su bili na sto muka kada su ga sretali s kojom od njih slučajno u gradu jer nisu razlikovali koja je koja. Ni za živu glavu nije se smjelo nazvati jednu imenom druge! Orijentir s kojom je bio bila je adresa na kojoj je stanovao, a kako se to znalo promijeniti preko noći bez najave, kada su mu trebali poslati pismo ili neku knjigu poštom, oni koji su znali situaciju slali su dvije knjige ili pismo i kopiju pisma na dvije adrese. Njih dvije su pokušale bojati kosu različitim bojama, ali kako je on izrazito volio brinete, obje se nisu htjele odreći njegove omiljene boje kose, pa su zbog toga samo još više mrzile jedna drugu, a razlika je bila samo u nijansi.

Premda je on sam pisao o svemu i svačemu, o ovome - koliko znam - nije ostavio pisanog traga premda bi upravo to bilo zanimljivije od svega što je napisao. Možda će se jednom objelodaniti stranice njegovog intimnog dnevnika, pa ćemo saznati. Zašto je mijenjao jednu ženu istom takvom? Ili nisu bile baš sasvim iste? Kao da je djelovala ona banalna narodna mudrost po kojoj je "jedna žena premalo, a dvije su previše"… Sa suprugom je imao djecu, s ljubavnicom nije. Da nije bježao od kuće da se odmori od djece i vraćao se kada ih se zaželio? Gdje je tu Šulhofer da sve to istraži (još uvijek ima dovoljno živih suvremenika koji znaju za taj trokut bolje od mene) i protumači? Kakvi su naši novinari, radije prevode iz strane štampe neku nebrojeno puta prežvakavanu pikanteriju o Clarku Gableu i Carole Lombard nego da se okrenu oko sebe i pročeprkaju po nečemu što im je pred nosom. Da mi je znati kako to danas privatno obrazlažu pokojnikovi prijatelji i poklonici nakon završetka službenog dijela simpozija, to jest - da li to uopće spominju? Sklon sam vjerovati da je pokojnikova najveća osobna tragedija što se jedine dvije žene u njegovom životu nisu podnosile.

Da se tako nešto danas dogodi nekom nogometašu, bila bi to prvorazredna medijska senzacija. No ono su bila druga vremena, daleko čednija. Pa iako su i ljudi bili čedniji, ipak je ljudska priroda bila jača od svake čednosti.

- 02:55 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>