da li je razvoj napredak?

ponedjeljak, 31.08.2009.

Na nedjeljnom ručku okupljali su se svi ukućani koji su tokom tjedna često objedovali u različito vrijeme, dolazili su članovi porodice iz drugih krajeva grada, na čelu s pradjedom, a priključivali su se i porodični gosti i uzvanici za ručak. U kuhinji se razvlačio veliki stol i nikada nas nije bilo manje od sedmero-osmero. Kadikad nas je bilo i dvostruko više i postavljao se poseban stol za djecu.

Nakon ručka igrao se šah. Imali smo jednu tablu s figurama na kojoj se igrao turnir "svatko protiv svakoga" i dok su oni koji su bili na redu igrali, svi uokolo su kibicirali. Uz šah se pila kava i jeli su se kolači. Neprikosnoveni prvak bila je baka, što je sve nerviralo jer je ona stalno poslovala po kuhinji, pripremala jelo, sklanjala posuđe, prala suđe, kuhala kavu i slično, te nije ni sjedala za stol, nego onako u prolazu, s visoka, na trena bacala pogled što je napravio protivnik i bez razmišljanja povlačila svoj potez, te odlazila dalje svojim poslom ostavljajući nesretnog protivnika da dugo razmišlja što će dalje. I ona da stalno pobjeđuje! Usprkos tome što je pokazivala krajnje nepoštovanje prema šahu!

U igri je sudjelovala i Točkica, obiteljski pas koji je živio u kući petnaestak godina. Ona je strpljivo sjedila ispod stola i nestrpljivo vrebala hoće li pasti koja figura. Munjevito se bacala na nju, te pokušavala uteći s plijenom. Svi su to znali i ako bi pala koja figura svi su se munjevito saginjali i pokušavali se pokupiti prije nego je ona ugrabi. Ako bi joj uspjelo pobjeći s figurom iz kuhinje, ja sam - kao najmlađi - jurio za njom kroz stan. U dva navrata je uspjela iskoristiti otvorena vrata stana i pobjeći u vrt, gdje ju je bilo nemoguće sustići, pa je uspjela izgristi dvije figure prije nego sam joj ih oteo.

Iako danas imam novi, veliki i bolji šah, stari šah ne mogu baciti upravo zbog figura na kojima su otisci njezinih zubića. No taj novi šah rijetko kada itko koristi.

Stari su poumirali, mlađi se odselili, gosti prestali odsjedati, namjernici se prorijedili, uzvanike ne pozivam. Ako nekoga zatrebam, komuniciramo mobitelima ili e-mailom, eventualno se nađemo u gradu na kavi. Nedjeljni ručak naručujem dostavom. Nemam više s kim igrati. Ostao sam sam u kući i nedostaje mi igranje šaha. Čak i dopisni šah je otpao jer ne možeš biti siguran da li se onaj s kojim igraš na daleko ispomaže kompjuterom.

Nabavio sam elektronski šah. Povučem potez, na malom ekranu vidi se kontrapotez koji šalju čipovi smješteni u tabli, ja premjestim figuru, pa onda razmišljam ako dalje… Na šah na ekranu kompjutora ne mogu se priviknuti i prihvatiti ga, koliko god kompjutorski programi bili dobri. Da bih osjetio da je šah šah moram imati ispred sebe tablu s figurama.

Zahvaljujući razvoju tehnologije, usprkos tome što sam ostao sam i dalje mogu igrati šah. Da nije bilo tog razvoja vjerojatno bismo se i dalje okupljali nedjeljom, s novostasalima umjesto umrlih, te igrali šah nakon ručka. Umjesto ljudi koji se vole i uživaju da su zajedno imam elektronsku napravu i pitam se koliko je taj razvoj napredak.

- 02:26 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>